Bogoslovi Patrik Kolaković i Ivan Pugar primljeni su među kandidate za sveti red đakonata i prezbiterata Zagrebačke nadbiskupije za vrijeme svečanog euharistijskog slavlja koje je u nedjelju 11. lipnja u Župi sv. Mateja, apostola i evanđelista u zagrebačkim Dugavama predvodio pomoćni biskup zagrebački, mons. Ivan Šaško, u ime zagrebačkog nadbiskupa mons. Dražena Kutleše.

Uz biskupa Šaška, na misnom slavlju koncelebrirali su rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa preč. Željko Faltak, odgojitelji vlč. Josip Đurin i vlč. Toni Potrebić, duhovnici vlč. Anto Pavlović i vlč. Ivan Grbešić, domaći župnik preč. Vjekoslav Jakopović, župnik Župe sv. Josipa, Zagreb-Trešnjevka vlč. Damir Ocvirk i preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu.

Prije početka euharistijskog slavlja domaći župnik, preč. Vjekoslav Jakopović je u ime Župe pozdravio biskupa i izrazio radost što upravo u njihovoj župi predvodi euharistijsko slavlje, a osobito što je jedan od kandidata rođen u Župi Dugave.

Na početku euharistijskog slavlja biskup Šaško pozdravio je sve okupljene, a osobito Patrika i Ivana kojima je uputio i pozdrave zagrebačkog nadbiskupa mons. Dražena Kutleše te njegovu molitvenu i blagoslov.

Tumačeći pročitano evanđelje biskup Šaško rekao je kako ono govori o čovjeku koji je "napustio onu životnu sigurnost koja se temelji i oslanja na logiku primanja i imanja. Za taj odmak bio je dovoljan jedan pogled i kratka rečenica očito izgovorena kao poticaj: Pođi za mnom! Nema naznaka o okolnostima i razlozima, nema spomena o načinima i ciljevima. Tako jednostavno, brzo, uvjerljivo. Bio je to usputan poziv, doslovno 'usputan'. No, dragocjeno je biti uz put kojim Isus prolazi! Od 'usputnika' postajemo suputnici" te nadodao da "u tome iznimno kratkom opisu Matejeva poziva kao središte treba vidjeti drugi dio kratkoga poziva: Pođi za mnom! Za mnom. U središtu je Krist. On je razlog, smisao, obzor; on daje snagu koja preobražava i upućuje na novost, otvara put novosti. Matej se obratio, obratio se na Kristov put, jer se Krist obratio njemu."

Biskup Šaško istaknuo je da "samo ljubav istinski mijenja živote. Mateju očito nije bilo teško poći za Kristom; nije to bila žrtva. Piše: „Usta i pođe za njim.“ U tim redcima titra ljepota onoga čime je privučen, ljepota vjerovanja, ljepota novoga zajedništva pozvanih. Kod svakoga kršćanskoga poziva posrijedi je privlačnost i privučenost, premda se nerijetko stječe dojam da je odaziv u neko crkveno zvanje žrtva."

Govoreći o Isusovom pristupu biskup Šaško rekao je da se Isus "koristi jednim načinom govora kada govori mnoštvu ili skupini svojih učenika, a drugim kada se obraća pojedinim ljudima. Kada govori većemu broju ljudi, redovito ističe zahtjevan ideal, teško dohvatljiv cilj, kao što je poziv na savršenstvo: Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski; ili onaj o molitvi za neprijatelje ili pak oni izrijeci u kojima ističe što je rečeno starima, a zatim slijedi njegov: a ja vam kažem, u kojima se čini da to nijedan čovjek ne može izvršiti. No, kada susreće pojedinu osobu, osobito nekoga tko trpi, Isus je sama dobrota. Ne zatvara čovjeka u kavez ideala; ne osuđuje ga; ne želi ga okovati njegovim pogrješkama, nego ga ohrabruje, potiče i otvara put novosti; pokazuje da je uvijek moguć barem prvi korak iz zatvorenosti. Isus u nas polaže nadu i upućuje na nju, kada se čini da nema novih početaka; kada je čovjek previše izranjen i iscrpljen. Pokazuje da nas Gospodin ne oslobađa trpljenja nego nas oslobađa u trpljenju; ne oduzima poteškoće, nego ih ispunja svojom prisutnošću."

"Nada protiv svake nade dobiva ime u ustrajnosti, u odvažnosti, u spremnosti na napor, u pogledu prema obzoru pred nama, u pogledu nesebičnosti. Svako preuzimanje pravila sebičnosti nužno vodi u zatvorenost, nesigurnost i bezvoljnost. Darovani Božji pogled i riječ Mateja je podigla na noge i pokrenula prvi korak, ispunjen nadom", naglasio je propovjednik te nastavio da "najveća suprotnost nadi nije očajavati, nego ne očekivati ništa od budućnosti; ravnodušnost, bezvoljnost. Vjera umire od ravnodušnosti ne od očaja. Niti jedan crkva se nije ispraznila zbog toga jer je bilo puno suza i vapaja upućenih Bogu, nego jer nije bilo čežnje, traženja dubine, molitve. Istinska nada u sebi nosi gorljivost. Čovjeku koji plače je stalo do nekoga i nečega; to nešto je stavljeno: u pjesmu, u krik, u molbu, u zahvalu. Snaga našega vremena slabi i umire od ravnodušnosti – koja nema snagu nadati se. A ravnodušnost je posljedica zatvorenosti u prolaznost, u prostore s nekim stolom u nekoj carinarnici u kojoj se sav svijet svodi na skupljanje bez nade…"

Na kraju svoje homilije biskup Šaško kandidatima za sveti red povjerio je tri poticaja. Prvo, korak kojim su zakoračili tiče se njih osobno, njihovog odnosa s Bogom i životnog puta koji nije samo njihov jer je u Crkvi i povezan s ljudima kojima su potrebni kao očitovanje Božje blizine po Crkvi. Drugi poticaj usmjeren je da budu ljudi služenja. "U Crkvi su uvijek posrijedi samo službe. Čuvajte to u srcu da ne biste prihvatili kušnju osobnih veličina; da ne biste bili 'ljudi zasluga' umjesto da budete 'ljudi služenja'. Ljudi zasluga ne govore jezikom milosrđa, a nijedan drugi govor nije govor nade", rekao je biskup Šaško i uputio treći poticaj. "Molite da svojim življenjem i služenjem budete prostor nade protiv svake nade, suprotnost ravnodušnosti i površnosti. Vjernicima i cijelomu našem narodu potrebna je ta nada. Dok se ističu gospodarska, politička pa i znanstvena obećanja, ona ostaju skučene, malene nade. Samo Bog daruje nadu koja nadilazi naša nadanja i koja daje živjeti. Ljudska obećanja su varljiva i zamaraju, jer u dnu vide samo zemaljsko, pokušavajući otkloniti otajstvo trpljenja. Samo Krist koji je sebe darovao za nas, trpeći, daje cjelovit odgovor koji raduje."

Nakon homilije uslijedio je čin primanja među kandidate za sveti red. Nakon što je rektor Bogoslovije prozvao kandidate, uslijedio je razgovor između biskupa i kandidata koji je nakon Ispovijesti vjere i molitve vjernih zaključen blagoslovnom molitvom.

Na kraju euharistijskog slavlja, biskup je još jednom čestitao Patriku i Ivanu na odluci u nasljedovanju Krista prema svećeništvu te na njih i na sve zazvao Božji blagoslov.

FOTO i TEKST: Antonio Kljajić,
bogoslov IV. godine

Izvor: Zagrebačka nadbiskupija