U vremenima u kojima živimo vidimo da su ljudi kao izgubljeni. Mnogo je onih koji lutaju besciljno. Ali ne zato što ne bi imali pravoga cilja i smisla ispred sebe, već zato što imaju previše isključivo zemaljskih ciljeva. Doista, današnji čovjek je vrlo dobro sebi odredio ciljeve, te točno zna što hoće ostvariti kada je riječ o zemaljskim dobrima, o uspjehu i karijeri. Današnji čovjek je izuzetno motiviran ambicijama, te se pošto poto želi ostvariti u svijetu konkurencije i probitaka. Kao da se boji da za nekim zaostane ako ne uđe u bespoštednu trku borbe za prevlast i zemaljska dobra, za uspjehe, radna mjesta i ostale utjecaje u društvu.
No upravo takva situacija je vrlo riskantan. Čovjek se opredijelio za vrijednosti zemaljskoga života, te ulazi u bespoštednu borbu za ta dobra. Spreman je u ime toga pogaziti i sva načela ljudskosti i moralnosti, kako bi se potvrdio i kako bi došao do svojih ciljeva. Iz dana u dan se u javnosti svjedoči takvom životu u kojemu najviše smetaju istine vjere kojima nas uči Bog za naše dobro. Taj isti Bog nas potiče da živimo ovaj život postojano i čestito, svjesni nebeskog poziva na koji smo pozvani i nebeskih ciljeva za koje smo određeni. Upravo na to nas podsjeća uskrsli Gospodin svojim uzašašćem k Ocu. On nam je posvjedočio da trebamo tako živjeti da zaslužimo doći u slavu nebesku, u vječno kraljevstvo Očevo. I to treba postati primarni cilj koji nas ne odvlači od odgovornosti za zemaljski život, već dodatno motivira, jer nam govori o tome da naš život nije samo stvoren i dan za vremenitu epizodu zemaljskog življenja, već je stvoren za vječnost i njoj otvoren. Zato i čitamo u današnjem Evanđelju kako su apostoli, nakon što je Gospodin otišao u nebo, sa svom radošću živjeli od toga trenutka iščekujući dar Duha Svetoga kojega im je on obećao kako bi mogli naviještati drugima smisao i cilj života.
Isus ne želi ni od nas da budemo zabijeni u zemlju, te da ne znamo kako izgleda nebo prema kojem putujemo. Ali isto tako ne želi da promatramo nebo na takav način da zaboravimo da nam je na zemlji svjedočiti. Jer nebo promatramo i razmatramo slavu Gospodnju poradi ljudi i navještaja spasenja. Kao kršćani pozvani smo u ovom svijetu posvjedočiti da smo izabrali jedini i pravi cilj koji ima smisla sebi staviti pred oči, a to je nebeska domovina. No posvjedočiti koliko nam je taj cilj važan i pri srcu možemo i trebamo ovdje na zemlji, gdje svu stvarnosti prožimamo nebeskim vrijednostima. Isus od nas danas traži da ne zabijemo glavu u pijesak, niti da zurimo u nebo ne znajući što nam je činiti za spasenje svoje i svojih najbližih. On očekuje od nas da ga zauzeto i gorljivo svjedočimo, očitujući kako je snaga njegova uskrsnuća preoblikovala naš ljudski život. Doista, nakon što je uzišao k Ocu, postao je velika motivacija svojim učenicima koji su malo po malo shvatili da im je tako pomogao da i sami odrede svoje ciljeve i prioritete života, pri čemu nema većeg i uzvišenije od usmjerenosti prema životu vječnome svjedočeći snagu njegova uskrsnuća već sada na zemlji u svome tijelu. Neka nam je u tom duhu blagoslovljen današnji blagdan njegova uzašašća k Ocu, jer nam očituje da nije od nas pobjegao, već nam je naznačio put kojim je i nama hoditi kako bismo došli do iste slave.
Tekst:
Izvor: Vjera i djela
