Antonio Vučković i Nikola Luketić novi su svećenici Riječke nadbiskupije. Zaredio ih je u subotu, 29. travnja, pod svečanim euharistijskim slavljem u katedrali sv. Vida u Rijeci, riječki nadbiskup i metropolit Mate Uzinić. Ređenicima je u propovijedi poručio da Isus želi da nastave njegovo poslanje – biti ‘Dobri pastiri’. Dodao je, nastavno na pročitani evanđeoski ulomak ( Iv 10, 1-10) , da ih Gospodin upozorava da se čuvaju svega onoga što njihove službe može učiniti ‘razbojnicima i kradljivcima’. Isus želi po vama u Crkvi našega vremena, po nama kao kršćanima, biti ‘pastir ovaca i vrata ovcama’. Ne može to sam. Potrebni su mu drugi. Mi smo mu potrebni. I mi smo mu potrebni za druge i drugi za nas. Vas bira za druge, ali i sve nas bira za njih, kazao je nadbiskup. Mnogobrojne vjernike potaknuo je da molitvama prate ređenike, ne samo toga dana, nego i tijekom njihovog svećeničkog puta tijekom kojega će ulaziti u različite okolnosti i iskušenja. Trebat će im naša potpora, poručio je nadbiskup.

U ovom radosnom i važnom trenutku za Antonia i Nikolu, sudjelovali su mnogobrojni svećenici, rodbina i prijatelji ređenika, a liturgijsko slavlje glazbeno je uveličao Nadbiskupijski zbor. Nadbiskup je u propovijedi nadahnutoj pročitanim liturgijskim čitanjima istaknuo aktualnost Petrovih riječi na upit apostola na Pedesetnicu: „Što nam je činiti?“, odgovorio da u svakoj situaciji trebamo pogledati Isusa, učiti od Isusa i nasljedovati ga. U evanđeoskom ulomku on se predstavlja kao ‘dobri pastir i vratar ovaca’. Dobri pastiri spominju se i u Starom zavjetu, poput Mojsija i Arona. Neki su imali svećeničku službu, a drugi političku poput kralja Davida. Danas živimo u sekularnom društvu u kojemu su podijeljene odgovornosti. Oni koji vode društvenu zajednicu pozvani su biti ‘ dobri pastiri’, a na to smo osobito pozvani mi koji u crkvenoj zajednici imamo posebne uloge. Osim dobrih, nadbiskup je upozorio na prisutnost i loših pastira koje Bog u Starom zavjetu upozorava po pororocima. No, nije ostao samo na upozorenjima nego je upozorenju dodao obećanje da će sam potražiti ‘ovce moje’ i spasiti ih. To se dogodilo u Isusu iz Nazareta, rekao je propovjednik.

Referirajući se na evanđeoski ulomak u kojemu Isus dolazi kao pastir da ovce „život imaju, u izobilju da ga imaju.“, poručio je da je Isus i „vrata ovcama“. Sve su to slike koje označavaju Isusovu blizinu onima koji su mu povjereni i njegovu važnost za njihovu sigurnost i istinsku sreću. Kako bi naglasio te slike, Isus sebe kao dobrog pastira razlikuje od onih koji to nisu, one koji su kradljivci. U razlikovanju dobrog pastira i kradljivaca pomažu nam dva kriterija: Način kako se vrši poslanje i posljedice. Objašnjavajući prvi istaknuo je da dobri pastir poštuje slobodu svake osobe i iskren je. Zato ulazi kroz vrata, ide ispred ovaca. Apostrofirajući papu Franjo dodao je da ponekad treba biti i među ovcama, kao i ići za onima koji su zaostali kako bi ih se osnažilo i ohrabrilo. Posljedice su toga da on svakome daje ono što mu je potrebno odnosno, pastirskim rječnikom, da on ovce izvodi na obilne pašnjake.

S druge strane, pristup kradljivaca i razbojnika je drugačiji. Oni ne poštuju slobodu. Žele ući na silu, neiskreno, potajno. Zato ne ulaze na vrata nego preskaču. I posljedice su drugačije. Oni dolaze ukrasti, zaklati i pogubiti. Biti dobar pastir ili razbojnik ili kradljivac, svakome je dano na izbor, rekao je nadbiskup i ređenicima poručio da Isus želi da oni nastave njegovo poslanje – biti dobri pastiri. Upozorava vas da se čuvate svega onoga što vaše službe može učiniti razbojnikom i kradljivcem. Isus želi po vama u Crkvi našega vremena, po nama kao kršćanima, biti ‘pastir ovaca i vrata ovcama’. Ali ne može to sam. Potrebni su mu drugi. Mi smo mu potrebni. I mi smo mu potrebni za druge i drugi za nas. Vas bira za druge, ali i sve nas bira za njih, kazao je nadbiskup. Mnogobrojne vjernike potaknuo je da molitvama prate ređenike, ne samo toga dana, nego i tijekom njihovog svećeničkog puta tijekom kojega će ulaziti u različite okolnosti i iskušenja. Trebat će im naša potpora, poručio je nadbiskup.

U slikovitom osvrtu na križ kojega je nedavno vidio i na kojemu Isus nema ruke, nadbiskup je istaknuo da su svećeničke ruke – Kristove ruke Crkve. Vi ćete svojim rukama lomiti kruh i dijeliti ga braći i sestrama. U tom kruhu ćete im Krista davati. Vi ćete svojim rukama činiti znak odriješenja. Svojim rukama ćete blagoslivljati, svojim rukama ćete pomazivati. Trudite se uvijek da to budu Kristove ruke. A da bi to bile, trebaju biti ruke koje će to činiti na Kristov način, poručio je nadbiskup ređenicima.

U duhu vremena u kojemu se Crkva nalazi, dodao je da Isus uvijek poziva na obnovu i obraćenje te da je ovo vrijeme – vrijeme obnove Crkve i ne trebamo se toga bojati. Naveo je primjer sv. Katarine Sijenske, zaštinice Europe, one kojoj je Bog podario obnovu Crkve. Sveta Katarina pozivala je na jedinstvo Crkve, a to nam je potrebno i danas. Pozivala je i na mir kojega trebamo i danas kada kršćani ratuju jedni protiv drugih, rekao je propovjednik te istaknuo da je kršćanstvo ponuda, a ne prisila.

Spominjući misli ove svetice da ljubav čini razliku svemu što činimo i čovjeka pretvara u ono što voli, potaknuo je sve da se zaljube u Isusa. Ne možeš biti svećenik ako nisi zakljubljen u Isusa, odnosno ako nismo poput njega – dobrog pastira. U kontekstu aktualnog trenutka, citirao je dio propovijedi sv. Pavla VI. (27.6. 1975.) izrečene na jednom svećeničkom ređenju: „Podignite svoj pogled. Svijet vas treba. Svijet vas čeka. Također i u neprijateljskom uzviku koji vam upućuje, svijet pokazuje svoju glad za istinom, pravdom, obnovom koju vaša služba može ponuditi. Znajte slušati siromaha, prostorušan glas djece, zamišljen krik mladih, žalostan plač iscrpljenog radnika, uzdah trpećega, kritiku mislioca. Ne bojte se, ponavlja Gospodin, Gospodin je s vama.“ Uz nju, dodao je i citat talijanskog biskupa Tonina Bella koji je umro prije 30 godina na glasu svetosti. Bio je pastir po mjeri pape Franje i Crkve koja je lišena moći. Bella je istaknuo: Nama ne doliče znakovi moći, nego moć znakova. „Ne spada na nas, s našim zalaganjem u djelotvornoj ljubavi, rješiti obiteljske probleme, probleme nezaposlenih, nepravde na svijetu, ali spada dijeleći sudbinu ljudi, pokazati promjene smjera svaki put kad svijet apsolutizira samoga sebe. Odrecimo se znakova moći. Nikoga ne obraćaju, ali nemojmo se odreći moći znakova.“

Zaključujući propovijed, nadbiskup se prisjetio svog svećeničkog ređenja koje se zbilo prije 30 godina (27.6.1993.), rekavši da proslavu svoga jubileja želi učiniti zajedno s ovim svećeničkim ređenjem. Započeo sam svoje svećeničko služenje pod geslom: Zahvalan sam Isusu Kristu jer me smatrao vrijednim povjerenja. Mogu tu zahvalnost podijeliti i danas i pozivam i vas da budete zahvalni jer vas je Isus pozvao te da svaki dan radite na tome da ne izdate to povjerenje i s njim budete dobri pastiri za ovu našu Riječku crkvu, zaključio je nadbiskup.

Na kraju misnog slavlja svoje zahvale Bogu, nadbiskupu, obiteljima, odgojiteljima u sjemeništu, svećenicima i svima koji su ih pratili na putu do primanja sakramenta svetog reda,u svoje i u ime Nikole Luketića, uputio je novozaređeni svećenik Antonio Vučković. Na kraju je pozvao okupljene da ih prate u molitvi, a obojica su po završetku podijelili mladomisnički blagoslov.

Izvor: Riječka nadbiskupija