Na treću vazmenu nedjelju, 23. travnja 2023., o blagdanu sv. Jurja, zaštitnika župe, u Tribanu je misu predvodio porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan te je nakon mise blagoslovio novi središnji križ na mjesnom groblju koje se nalazi uz crkvu. Uz biskupa je suslavio župnik, vlč. Marcin Madej.

Misi na blagdan župnoga zaštitnika, je, uz brojne vjernike iz te i okolnih župa, nazočio i gradonačelnik Buja Fabrizio Vižentin. Triban, ta malena župa u Umaško – oprtaljskom dekanatu administrativno pripada Gradu Buje.

Predvoditelj je uvodeći u misno slavlje posvijestio, kako su mučenici istaknuti sveci, koji nas svojim primjerom hrabrosti i ustrajnosti u vjeri potiču da i mi ustrajemo u našim krizama, slabostima i životnim problemima. „Snaga koju su oni imali, dobivali su je iz molitve, iz svete mise, iz čitanja Svetog pisma, iz euharistije. Ta snaga i nas okuplja, te se nadam da će ovo današnje slavlje biti jedno ohrabrenje na našem životnome putu“ rekao je biskup.

Sveti Juraj – omiljeni i česti zaštitnik

Uvodeći u homiliju, biskup Milovan je izrazio radost ponovnog susreta s ovom župnom zajednicom nakon više godina. Prisjetio se tog ranijeg pohoda i slavlja svete mise zajedno s pokojnim župnikom don Mladenom Juvenalom Milohanićem.

„Slavimo danas blagdan sv. Jurja, staroga starokršćanskoga sveca, mučenika, vojnika, koji je ostao u memoriji kršćanskih generacija. Bio je čašćen, voljen, štovan. Fascinirao je ljude svojom spremnošću na mučeništvo. Zaštitnik je mnogih zanimanja, i mnogih krajeva, od Rusije, do Gruzije gdje je njegova uža domovina sve do Amerike, gdje gradovi i zemlje nose njegovo ime, kao primjerice država Georgia. Pa i u samoj Istri, on je zaštitnik deset župa, osim Tribana, tu u blizini su Oprtalj i Zrenj, te osam drugih župa“, rekao je propovjednik.

Govoreći o njegovu mučeništvu iz vjernosti Bogu, naglasio je, kako mučeništvo prati Crkvu od početaka. Isus Krist je bio mučenik. Zašto? „Ubili su ga, jer im je smetao. Apostoli su bili mučenici. Isus je prorekao ‘hvatat će vas, sudit će vas’. To se događalo u Rimskom carstvu. Rimski Coloseum, pulska Arena nekako nas asociraju na prva vremena kad su kršćani masovno ginuli pred zvjerima i na druge načine. Iz vremena Rimskog carstva bio je i sv. Juraj, ali i toliki drugi sveci mučenici koji se danas još štuju po kršćanskom svijetu“.

Nadalje, je biskup istaknuo, kako nam naša vjera pred oči stavlja Isusa Krista. On nam predlaže kao normu života. U tom je kontekstu spomenuo sv. Pavla VI., papu koji je rekao „evanđelje je dosta zahtjevno, da bi čovjek po njemu živio. Ali beskrajno lijepo.”

„Da, jako je zahtjevno biti dosljedan kršćanin, ali je beskrajno lijepo, srce ti je mirno, u miru si s Bogom, u miru si s ljudima, u miru si sa svojom savješću i s prirodom“, ustvrdio je biskup Milovan, te nastavio „Evanđelje je norma koju nam je Krist dao za život. U starom zavjetu zapisano je Deset zapovijedi. To je norma čovječnosti, a Isus želi usavršiti taj Stari zakon, On nas uči punini ljudskosti. Oni koji su to doista uspješno živjeli su sveci, to su heroji vjere“.

Ukazujući ponovno na lik sv. Jurja, biskup je rekao „gledajući spremnost mladog čovjeka, vojnika mučenika sv. Jurja ili drugih mučenika njihovu spremnost da čak i život daju iz vjernosti Bogu, uvijek se iznova pitamo kako je to moguće?“. Odgovor na to pitanje je dao parafrazirajući pjesnika „mučenici su doista čuđenje u svijetu“, jer, nastavio je „snaga je u vjeri, u onome što su oni nosili u srcu“.

Ovih dana smo proslavili blagdan Uskrsa, za koji kažemo da je stožer naše vjere. Isus Krist, Onaj koji je bio ubijen, treći dan je oživio. Bog Otac ga je uskrisio, On je pobijedio smrt, i na vjeri u Uskrsnuće gradi se sva vjera Crkve dvadeset stoljeća. Stoga, ako imamo vjere iz nje crpimo snagu da možemo gledati s optimizmom na život. Jer, ako ima Boga onda ima i vjere u pravdu, ako ima Boga onda ima vjere u život poslije smrti, ako ima Boga, i ako je Isus Krist uskrsnuo onda ima nade u konačnu pravu i ljubav, posvijestio je propovjednik, no i upozorio „svi mi to vjerujemo, no koliko je ta vjera u nama čvrsta?“

Odgovarajući na to pitanje, biskup je podsjetio na riječi koje je u jednoj propovijedi izgovorio bl. Miroslav Bulešić „kad bismo imali nešto do te uskrsne vjere, žive vjere, onda bi u nama bilo kao neko sunčano svjetlo, nešto što te obasjava iznutra, grije te i daje ti snage da ustraješ kroz teškoće života.“

Boga osjećamo u glasu savjesti

„Uistinu, nije lako biti vjeran savjesti, nije lako biti vjeran obitelji, nije lako biti čovjek, a kamoli čovjek po mjeri evanđelja, ali uz Božju pomoć sve se to može“, rekao je biskup, te nastavio „priroda koja se budi, daje nam misliti o Stvoritelju. U prirodi vidimo i mudrost i veličinu i dobrotu, i ljepotu Božju. On nam se daje u prirodi da Ga osjetimo kao Stvoritelja i Oca, On nam daje da ga osjetimo u glasu savjesti. Ustvari, Bog nam se na različite načine manifestira, ali najviše preko Isusa Krista koji nam je preko evanđelja dao pravi naputak, pravu normu, uzor ponašanja, uzor uspješnoga života, koji uključuje i križ i nevolje, ali sve s nadom. I naši suvremeni mučenici iz Istre, bl. Francesco Bonifacio tu blizu u Krasici i bl. Miroslav Bulešić, u jednom teškom vremenu kada je zlo bilo na vlasti, bili spremni ustrajati bez obzira na sve. Oni su naši zagovornici, oni su oni koji nas ohrabruju na našem životnom putu“.

Na kraju homilije, biskup je podsjetio, kako su svi oni koju ustraju u svojim obiteljima, svagdanjem poslu, brizi za svoju djecu i starije mali mučenici. „Čim se trudiš biti vjeran bratu čovjeku, pomoći nevoljnome, potrebnome, čim imaš srca za Boga i ljude, čim se trudiš biti poslušan glasu savjesti, već si mali mučenik. Ako se trudimo biti vjerni savjesti, onda je to uvijek malo mučeništvo. No, to je mučeništvo koje nas uvijek iznutra jača, zato i snaga vjere, snaga molitve, snaga sakramenata, sve to je tu da bi mogli izdržati kroz život“ rekao je biskup, te sve preporučio zagovoru sv. Jurja, mučenika.

Nastavljajući homiliju na talijanskom jeziku biskup je naglasio napose ustrajnost u vjeri koja krasi sv. Jurja, te njegovu beskrajna ljubav prema Kristu. „Bio je spreman umrijeti radije nego se odreći vjere. Znamo da se je kršćanstvo proširilo napose zahvaljujući herojskim svjedočanstvima mučenika poput sv. Jurja, ili sv. Servula, zaštitnika Buja, sv. Peregrina zaštitnika Umaga, sv. Maura zaštitnika Poreča, sv. Eufemije zaštitnice Rovinja, mučeništvo ih je još tješnje povezivalo s Kristom kojemu su ostali vjerni“, rekao je između ostalog propovjednik.

Prije blagoslova, župnik je zahvalio biskupu Milovanu za prisutnost i za riječ vjere koju je uputio okupljenim vjernicima ukazujući na primjer sveca, i njihova nebeskog zaštitnika sv. Jurja.

Misno slavlje glazbeno je animirao župni zbor uz instrumentalnu pratnju Kristine Zubin Benolić.

Novi križ – plod sinergije župljana, župnika i Grada Buje

Nakon svete mise blagoslovljen je novi središnji križ na groblju. Novi križ postavljen je slijedom zajedničke inicijative župljana i župnika, projekt su koordinirali Goran Rašić i Dario Šain, a udjela u financijskoj strukturi imala je i gradska uprava Grada Buje.

O Tribanu – „s. Georgi ora pro nobis, Tribanum“

„S. Georgi ora pro nobis, Tribanum“ natpis je koji uz sliku sv. Jurja sa glavnog oltara resi župnu zastavu koja se nalazi u prezbiteriju.

Župa sv. Jurja malena je župa na sjeveru Umaško – oprtaljskog dekanata, obuhvaća naselja Triban i Bibali, ima oko 180 stanovnika, a župom upravlja župnik Marcin Madej s prebivalištem u Bujama. Triban je kao kapelanija osnovana 1553, odvajanjem od Nadžupe Buje. Župom ju je 1992. godine proglasio biskup Antun Bogetić. Već je 1656. godine na mjestu sadašnje crkve postojala manja, a u današnjem obličju crkvu je godine 1758. posvetio biskup Marino Bozzattini. 22 metara visok zvonik, s jednim zvonom, sagrađen je 1872. godine na podnožju od bijelog kamena, a završava četverokutnim zabatom. Župni arhiv čuva najstarije zapise iz 1654. godine. Župna crkva sv. Jurja mučenika, jednobrodna je građevina sa sakristijom, ima povijesni mramorni oltar iz 1750. godine sa svetohraništem i kipom Uskrslog Krista. Na bočnom oltarima desno je kip Blažene Djevice Marije, a na lijevom oltaru je kip sv. Roka.

U duhu dvojezičnosti

U duhu dvojezičnosti koja je administrativno, ali i u svakodnevnom životu, u ovome kraju posve uobičajena i ovo je misno slavlje održano na hrvatskom i talijanskom jeziku, a mons. Milovan je homiliju započeo na hrvatskom, a dovršio na talijanskom jeziku. U više župa u ovome kraju se svete mise uobičajeno održavaju izmjenjujući tijekom mise upotrebu hrvatskog i talijanskog jezika.

Tekst i foto: G. Krizman; Porečka i Pulska biskupija