Samo Presveto Trojstvo, jedan isti Bog Staroga i Novoga Zavjeta, naredio je našim praocima da prikazuju različite životinjske žrtve. Tim se žrtvama označavao onaj najmiliji dar, kojim će Bog Sin samoga Sebe u tijelu za nas milosrdno prikazati.
Prema Apostolskoj nauci On je samoga Sebe prikazao za nas kao Prinos i Žrtvu Bogu ugodnu. On, pravi Bog i pravi Svećenik jednom je ušao za nas svojom vlastitom Krvlju u Svetište, a ne krvlju životinja. To je u Starom Zavjetu unaprijed označavao Veliki svećenik koji je jednom godišnje s krvlju ulazio u Svetinju nad Svetinjom.
Isus je, dakle, u Sebi samom prikazao sve što je potrebno za naše otkupljenje. On je sam i Svećenik i Žrtva i Bog i Hram. On je Svećenik koji nas je s Bogom izmirio, Žrtva kojom smo izmireni, Hram u kojem smo izmireni, Bog s kojim smo izmireni. On je sam Svećenik, Žrtva i Hram, jer kao Bog uzeo je obličje sluge, a nije sam Bog, nego je Bog s Ocem i Duhom Svetim.
Dakle, čvrsto drži i nimalo nemoj sumnjati, da je sam Jedini Sin Božji, Vječna Riječ, uzeo tijelo i sebe za nas prikazao kao Prinos i žrtvu Bogu ugodnu. Njemu i Ocu i Duhu Svetome žrtvovali su životinje patrijarsi, proroci i svećenici Staroga Zavjeta. A sada, to jest u Novom Zavjetu, Njemu i Ocu i Duhu Svetome, koji imaju jednu zajedničku Božansku Narav, Sveta Katolička Crkva po cijelom krugu zemaljskom neprestano prikazuje u vjeri i ljubavi Prinos kruha i vina.
Ono žrtvovanje životinja slikovito je unaprijed označavalo Kristovo Tijelo, koje je On, iako bez grijeha trebao prikazati za naše grijehe. Značilo je i Kristovu Krv koju je On imao proliti za otpuštenje naših grijeha. Ova je sadašnja Žrtva zahvala i spomen Kristova Tijela, koje je za nas prikazao i Krvi koju je za nas sam Bog prolio. O tome Sveti Pavao govori u Djelima apostolskim: „Pazite na se i na cijelo stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da na pašu vodite Crkvu Božju koju sebi steče Krvlju svojom.
Dakle, u onim se žrtvama slikovito označavalo ono što nam se trebalo dati, a u ovoj Žrtvi očito vidimo što nam je već dano.
U onim se žrtvama unaprijed najavljivalo da Sin Božji ima biti ubijen za bezbožnike, a u ovoj se objavljuje da je već ubijen, kako svjedoči Apostol: „Dok smo još bili slabi, Krist je umro u pravo vrijeme za nas bezbožnike. Izmireni smo s Bogom smrću Njegva Sina, dok smo još bili neprijatelji.“
Iz Rasprave o vjeri Svetoga Fulgencija Ruspijskog, biskupa
Izvor: sveci.net