Veliki petak „najneobičniji je dan“ u ciklusu liturgijske godine budući da toga dana Crkva „po drevnoj predaji uopće ne slavi otajstva“, „oltar je posve gol, bez križa, bez svijećnjaka, bez oltarnika“ (usp. Rimski misal, 186).

Zašto na Veliki petak nema slavlja mise?

Tražeći odgovor na gore postavljeno pitanje, odgovor možemo ponuditi u dva smjera: jedan je zbog žalosti Crkve poradi muke i smrti njezina Spasitelja, a drugi nam odgovor pruža naš liturgičar Dragutin Kniewald koji ističe da je na današnji dan sam Spasitelj prinio krvnu žrtvu križa, ne prinosi se ova žrtva nekrvnim načinom sve dotle, dok se ne bude slavilo slavno Uskrsnuće Isusovo (Liturgika, 165).

Obredi Velikoga petka

Uvodni obredi

Osim što je Veliki petak, kao i Čista srijeda ili Pepelnica, poznat i po postu i nemrsu, jedna od „zanimljivosti“ Velikoga petka je i činjenica da obredi toga dana započinju u tišini, prostracijom svećenika koji nosi misno ruho crvene boje ispred oltara. Prostracija svećenika (preuzeta iz bizantske liturgije) označava njegovo potpuno predanje Gospodinu, a tu gestu nalazimo i prigodom slavlja sakramenta svetoga reda. Crvena boja u rimskom obredu (ali i na kršćanskom Istoku), osim Duha Svetoga i muke, simbolizira i smrt.

Tako, kada se slave sprovodni obredi za papu, biskupi nose ruho crvene boje. Govoreći o ruhu koji se nosi na Veliki petak, može se čuti i pitanje: „Ako nema slavlja mise, zašto svećenik nosi misnicu?“ Naime, do liturgijske reforme nakon Drugoga vatikanskog sabora, svećenik je oltaru pristupao sa štolom crne boje, a zatim je tijekom obreda oblačio i skidao misnicu crne, ali i ljubičaste boje (obred pričesti). Postsaborskom reformom odlučeno je da svećenik ovoga dana nosi misno ruho crvene boje.

Od dvije ponuđene molitve, svećenik nakon prostracije moli jednu od njih. U prvoj molitvi naglasak je na značaju cjelokupnog vazmenog otajstva, a u drugoj molitvi na paralelizmu između Adamova grijeha i muke Isusa Krista (usp. Rimski misal, 186 – 187). Nakon molitve slijedi prvi dio obreda Velikoga petka: služba riječi.

Služba riječi

U Službi riječi čita se prvo čitanje iz Knjige proroka Izaije (52, 13 – 53, 12): „Za naše je grijehe on proboden“ sa Psalmom 31. Zatim slijedi čitanje poslanice Hebrejima (4, 14 – 16; 5, 7 – 9): „Naviknu slušati, te svima koji ga slušaju posta začetnik spasenja“, te navještaj Muke po Ivanu (18, 1 – 19, 42).

Sveopća molitva vjernika

Služba riječi zaključuje se sveopćom molitvom čije korijene nalazimo u Gelazijevom sakramentaru (6./7. stoljeće), a upravo je ta molitva „korijen“ sveopće molitve vjernika koja se svakoga dana moli na misi. Sveopća molitva za obred Velikoga petka sastoji se od tri dijela: poziva na molitvu, kojom se izražava nakana; zatim molitve u tišini i konačno molitve koju svećenik govori raširenih ruku.

Dok u Gelazijevom sakramentaru nalazimo molitve za: Crkvu, jedinstvo, svećenike, one koji su na vlasti i mir, djevice, udovice, djecu, bolesne, zatvorenike, hodočasnike, dobročinitelje, pokornike, obraćenike i umrle, danas u obredu Velikoga petka molimo za: Svetu Crkvu, Papu, za sve redove vjernika, katekumene, jedinstvo kršćana, Židove, one koji ne vjeruju u Krista, one koji ne vjeruju u Boga, upravitelje država i ljude u potrebi.

„U velikoj javnoj potrebi mjesni Ordinarij može dopustiti ili odrediti da se doda posebna nakana“, što je prošle godine i učinjeno dodavanjem posebne nakane za bolesne, s obzirom na širenje pandemije koronavirusne bolesti. Predložak posebne molitvene nakane dala je Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata posebnim Dekretom, no i svakom biskupu dana je mogućnost sastavljanja vlastite molitve s istom nakanom.

Klanjanje Svetom križu

Drugi dio obreda jest klanjanje Svetom križu kojem prethodi pokazivanje svetog križa uz poklik „Evo drva križa, na kojem je visio Spas svijeta“ i odgovor: „Dođite, poklonimo se“. Nakon što se i treći put zapjevaju poklik i odgovor, svećenik i vjernici pristupaju križu da mu se poklone. To mogu učiniti poklekom na jedno koljeno ili poljupcem. Za to vrijeme može se pjevati antifona Tvome Križu uz Psalam 51 (Smiluj mi se, Bože), prijekori (Puče moj) ili neke druge odgovarajuće pjesme.

Obred klanjanja križu preuzet je iz liturgije iz Jeruzalema (4. st.), a hodočasnica Egerija svjedoči da se križ častio očima i čelom, ali ne i rukama da ne bi netko nešto odnio ili otkinuo od svetoga drva. Budući da se u nekim crkvama nalazila relikvija svetoga križa, ovaj obred klanjanja križu vrlo brzo se proširio i u ostatku svijeta.

Sveta pričest

Pripravom oltara (prostre se oltarnik i tjelesnik) i molitvom Očenaša, započinje treći i zaključni dio obreda Velikoga petka: sveta pričest. Završetkom pričešćivanja, svećenik moli popričesnu molitvu nakon koje slijedi, umjesto blagoslova, molitva nad narodom u kojoj svećenik moli da se narodu udijeli oproštenje i utjeha te da bude učvršćen u vjeri u vječno otkupljenje. Svi se razilaze u šutnji, a u zgodno vrijeme oltar se ponovno ogoli.

Tekst: vlč. mr. sc. Tomislav Hačko

Izvor: IKA