Poštovani i dragi slušatelji Radio Marije!

Cvjetna je nedjelja koja nas uvodi u Veliki tjedan, u kojem Gospodin Isus ide prema vrhuncu svog zemaljskog hoda, a službeni naziv je Nedjelja palmi ili Cvjetnica. Navještaj je to muke, kada Isus svečano ulazi u Jeruzalem, okupan svjetinom i s palmama u ruci.

A kada Isus vidi svjetinu, naredi učenicima da dovedu magaricu i magare i stave na njih haljine, pa Isus uzjaha na njih. A silan svijet prostrije svoje haljine po putu, dok su drugi rezali grane sa stabala i prostirali ih po putu. Mnoštvo koje je išlo pred Isusom i oni iza njega, glasno klicaše: „Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!“ A kad Isus uđe u Jeruzalem, uskomešao se sav grad pitajući: „Tko je ovaj?“ A mnoštvo odgovaraše: „To je Prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga.“

Zašto Isus ulazi u Jeruzalem? S kojom namjerom?

Vjerujemo, a tako nam i Pisma svjedoče. Isus ulazi u Jeruzalem da bi ispunio Pisma i bio obješen na drvu križa, prijestolju s koga će zauvijek vladati, privlačeći sebi čovječanstvo svih vremena i pružajući svima dar otkupljenja.

A kada se zajedno s dvanestoricom uputio prema Jeruzalemu, putem mu se pridruživalo mnoštvo hodočasnika. Što ova gesta nama govori? Meni i tebi?

Je li ovo i naša prilika da se i mi u duhu sjetimo cvjetnice, svjetine, majke i ljubljenog učenika i krenemo zajedno za Isusom. Ovo je i naša prilika razmatrati u tišini srca, dok otvaramo vrata svoga života, „Onomu koji dolazi u ime Gospodnje“, kako bi njegova slava nadvladala u nama svaki strah i tjeskobu i obradovala nas snagom njegova spasenja i ljepotom njegove blizine.

Pomno promatrajmo svjetinu, koja ide za Isusom i glasno viče: hossana, hossana. A malo iza toga, ista svjetina, još jače uzvikuje: raspni ga, raspni!

Što se ovo događa? Izmjenjuje se dobro i zlo u osobi koja u istom trenutku, mijenja svoje mišljenje i dok na samom susretu s Kristom, uzvikuje: hosana, hosana, nakon par koraka i trenutaka u sav glas viče: raspni ga raspni!

Što se to događa u čovjeku? Kako je žalosno promatrati iste osobe sa dva lica. Licemjeri. Pitam li se, a što meni poručuje ova situacija? Pronalazim li sebe u ovoj svjetini, koja u isto vrijeme hvali Isusa, a potom ga i osuđuje?

Unatoč svemu, unatoč i našim slabostima, grijesima, Isus nam poručuje: „Usudite se slijediti me i biti pozitivni, stati pod križ uz Majku i ljubljenog učenika, promatrati iznemoglo i umorno tijelo, krunu od trnja ispod koje kapljice Krvi padaju na krvavo moje lice.“ Da, to je Isusov put od posljednjeg, svečanog ulaska u Jeruzalem, pa izvještaji o Pashi i posljednjoj večeri s učenicima, a onda uhićenje u Maslinskom vrtu, pa ispitivanje pred velikim svećenikom i vijećem, pred Pilatom i svjetinom, i na koncu križni put i smrt na Golgoti, koju ću potanko i opisati, kako piše u Ps. 22,18 koji kaže: „Razdijeliše među sobom haljine i za odjeću baciše kocku.“ Skinuše mu odjeću i podijeliše je rimskim stražarima. A tek raspeće?  Zastrašujuće. Bila je to, spora i bolna smrt. Prikovan na križ, a imao je nemoguć anatomski položaj za održavanje tijela. Koljena su bila savijena pod kutom od, oko 45 stupnjeva. Bio je prisiljen nositi svoju težinu na bedrenim mišićima, a to je anatomski položaj koji nije moguće zadržati dulje od nekoliko minuta, bez teškog grča u mišićima bedara i potkoljenica, tako da je svu težinu nosio na nogama, sa čavlima zabijenim kroz njih, snaga mišića Isusovih nogu je sve više i više slabila. Težina tijela se morala prebaciti na Njegova zapešća, ruku i ramena. U roku od nekoliko minuta od stavljanja na križ, Isusova ramena su bila iščašena. Nekoliko minuta kasnije Isusovi laktovi i zglobovi su isto bili iščašeni, a rezultat iščašenja gornjih ekstremiteta je da su mu ruke bile duže nego što je normalno.

Što reći na sve ovo? Ostajem nijema, a svjetina je sve rekla, vičući: „Raspni ga, raspni, zaslužio je smrt!“

Oče, hvala Ti što si poslao svoga sina među nas, smrtnike. Molimo te, učini nas oruđem svoga mira i vodi nas u službi pomirenja. Neka naša srca podsjete one koji tek trebaju priznati Isusovu žrtvu na križu, na svoje grijehe. Neka u Tebi nađu mir i učini da se tebi radujemo, kao jedinom pravom Otkupitelju. Amen. Blagoslovljena Krv Kristova!