U organizaciji Povjerenstva za pastoral mladih, 18. ožujka održan je dvadeset i četvrti Križni put mladih Požeške biskupije, pod geslom bl. Jule Ivanišević: „Idem služiti Isusu“. Više od tisuću i tristo mladih sudionika propješačilo je gotovo dvadeset i pet kilometara od Starog Petrovog Sela, rodne župe bl. Jule Ivanišević i crkve u kojoj je ona krštena do Požege. Program je započeo u jutarnjim satima u Starom Petrovom Selu te nastavio preko Godinjaka, Tisovca, (Starog) Brestovca, Nurkovca i Završja do Požege – sjedišta Biskupije. Tijekom hoda sudionici Križnog puta imali su prigodu za svetu ispovijed ili osobni razgovor s više od trideset svećenika koji su ih pratili, kao i za trenutke šutnje i osobnu molitvu. Nakon otvorenog i toplog dočeka župljana i mladih Župe sv. Antuna Padovanskog u Starom Petrovom Selu i njihovog župnika Ivana Nikolića na samom početku, mlade su srdačno primali vjernici i u drugim mjestima spomenute Župe gdje su prolazili. Velikodušnošću župljana i župnika Franje Nemeta sudionicima Križnog puta ponuđen je ručak i osvježenje u (Starom) Brestovcu. Stigavši preko Nurkovca i Završja u Požegu, sudionici Križnog puta uputili su se u Katedralu u koju su unijeli veliki biskupijski križ mladih, izmolili posljednju postaju, nakon čega je uslijedio središnji događaj – euharistijsko slavlje koje je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević.

Pozdravljajući sudionike slavlja, biskup ih je podsjetio da smo u Godini bl. Jule Ivanišević i da je to razlog zašto je ovogodišnji XXIV. Biskupijski križni put mladih krenuo iz Starog Petrovog Sela, njezine rodne župe i crkve krštenja. Kazao je kako je ona krsnim imenom Kata a redovničkim Jula Ivanišević jednoga dana u svojoj mladenačkoj slobodi odlučila da postane sestra redovnica i tako „Služi Isusu“ te mu ostala vjerna i u svojoj mučeničkoj smrti. Isus Krist je bio njezin izbor, njezina sudbina i njezin život ovdje na zemlji i za vječnost. Napomenuvši kako su i oni pod Julinim geslom „Idem služiti Isusu“ hodili cijeli dan, izrazio je uvjerenje da su nastojali usklađivati svoje korake s Isusom Kristom. Osobiti pozdrav uputio je nazočnim svećenicima, vjeroučiteljima i svima onima koji su mladima bili na pomoć u njihovu hodu. Pripomenuo im je kako je danas bio u Poreču na slavlju uvođenja u biskupsku službu novoga porečkog i pulskog biskupa Ivana Štironje te se ispričao domaćinima i gostima što neće ostati na objedu jer želi na vrijeme stići u Požegu i predvoditi ovo misno slavlje na završetku Biskupijskog križnog puta mladih. Kazao je kako su mu neki od njih odgovorili da mladi mogu i bez njega, a on im je uzvratio da imaju pravo, ali da nije siguran je li on kao biskup može bez njih, znajući dobro koliko ga obogaćuje ono što mladi nose u svojim srcima, njihov odnos povjerenja prema Isusu Kristu, radost što su zajedno, i još mnogo toga drugoga lijepoga i plemenitoga što donesu u Katedralu te i njega time ispune. Rekao je da u ovu svetu misu želi uključiti sve njihove žrtve i sjediniti ih s Isusovom žrtvom.

Zapodjenuvši u homiliji dijalog s mladima, biskup ih je pitao kakva su oni Hrvatska danas, kakva je njezina budućnost po njima i što Hrvatska može od njih očekivati? Kazao je da je odgovor na ta pitanja potvrdan, ako oni uistinu znaju što hoće. Naglasio je kako je dragocjeno što su se danas uputili na Križni put da bi na njemu u Isusu Kristu pronašli mjerila po kojima se prosuđuje kakvi su oni danas, kakva je Hrvatska po njima i kakva je njezina budućnost. Osobito je pak znakovito što im je na tom putu pred oči stavljena skromna i jednostavna djevojka Kata Ivanišević, rođena u Godinjaku a krštena u Starom Petrovom Selu, koja nije promišljala neke svoje vlastite ideje po kojima će nešto u životu ostvariti, nego se u slobodi svog mladenačkog srca i savjesti opredijelila za služenje Isusu Kristu u redovničkom zvanju. Svratila se, ne nečemu izvan sebe, nego u sebi samoj te je u svom srcu pronašla Božje tragove, i oduševivši se spoznajom da nije sama na životnom putu, odlučila se slijediti Božji glas koji ju je u dubini njezina bića pozivao na život žrtve i predanja s Isusom Kristom, ustvrdio je biskup. Kazao je da nije pogriješila što se odlučila potpuno povjeriti Isusu Kristu, i vjerno služeći njemu i bližnjima sve do mučeničke smrti postala velika, ostvarila život pun smisla za vječnost. Naglasio je da je naša Hrvatska velika po takvim ljudima, a ne po onima koji se na različitim razinama društvenog života odlučuju za život u sebičnosti, očitujući to nerijetko u korupciji i drugim osobnim i društvenim porocima.

Povezujući rečeno s naviještenom Božjom riječju, biskup je ustvrdio da je u prvom čitanju prorok Hošea u ono davno doba uvjeravao svoje sunarodnjake koji su se zavedeni grijehom udaljili i odlutali od Gospodina Boga svoga, da mu se opet vrate, da se ponovno opredijele za njega, s njime surađuju, i na taj način obnove tadašnje društvo. Spomenuvši mladima kako na suvremenoj društvenoj sceni ima puno toga što ih može udaljiti od Boga, među ostalim prljavi i zli sadržaji na internetu, društvenim mrežama i drugim digitalnim medijima, upozorio ih je da u slučaju kad se prepuste tim sadržajima, oni sami a po njima i Hrvatska završavaju u gubitništvu. Podsjetio ih je koliko su oni dragocjeni u Hrvatskoj, ne ponajprije po onome što će u njoj proizvesti, nego po onome što oni u njoj jesu s Bogom i u Bogu, hodeći nutarnjim putem sjedinjenja s njime, časti i poštenja.

Polazeći od naviještenog evanđeoskog ulomka o farizeju i cariniku koji su uzišli u hram na molitvu, biskup je istaknuo kako je Isus imao poteškoća s farizejom zbog njegove prijetvornosti, neiskrenosti, te je izrazio uvjerenja da Gospodin s velikom većinom nazočnih mladih zacijelo nema takav problem, jer oni nastoje biti iskreni mladi ljudi. Kazao je kako se naše poimanje iskrenosti pretežno svodi na pitanje jesmo li iskreni jedni prema drugima, a zapravo je najvažnije jesmo li iskreni prema samima sebi. Farizej iz današnjeg evanđelja oholo se Bogu hvalisao svojim dobrim djelima, a ponizni i skrušeni carinik se iskreno kajao za svoje grijehe, moleći Boga da bude milostiv njemu grješniku, te je ovoga posljednjega Isus pohvalio da je otišao iz hrama opravdan. Biskup je pozvao sudionike slavlja da provjere koliko su iskreni prema samima sebi i kako nastupaju pred Boga. Pripomenuo je kako nam Isus u ovoj prispodobi svjedoči da on nije došao dijeliti ljude na dobre i zle, ili po nekoj drugoj sociološkoj razlici, nego na one koji mu vjeruju li ne vjeruju. Onima koji su puni povjerenja u njega, koji žele iskreno s njime hoditi ovom zemljom, on pruža svoju prijateljsku milosrdnu ruku i pomaže da kao ljudi rastu do mjere koju samo on može ostvariti. Poručio je mladim sudionicima slavlja da su oni prava sadašnjost i budućnost Hrvatske, ako ne budu poput spomenutog farizeja bahati i puni sebe, nego poput carinika ponizni i iskreni ljudi.

Potaknut riječima proroka Hošee da je Bogu draga naša ljubav a ne žrtve, biskup je kazao mladima da se Bogu i ljudima ne trebaju pretvarati, nikome ne treba naših gluma, nego nam valja biti iskreni, jer nas Isus Krist prihvaća onakvima kakvi jesmo. Ustvrdio je kako je Bogu stalo do toga da osobito mladi u Hrvatskoj njeguju svoju nutrinu i duhovnost upravo kroz vlastitu iskrenost i prihvaćanje sebe onakvima kakvi jesu, uvjereni da nas Bog ne prezire zbog slabosti i krhkosti našeg bića, jer je u utjelovljenju svoga Sina Isusa Krista uzeo na sebe našu ranjenost prolaznošću i smrću, da bi mi njegovim ranama bili izliječeni od bolesti sebičnosti i neiskrenosti te u njemu postali pobjednici nad prolaznošću i smrću. Ustvrdio je da Bog razumije naše slabosti i liječi ih, a da su svjesna opredjeljenja za zlo stanja u kojima ni Bog ne može ostvariti svoje djelo ako se ne obrate. Zašto bi ostali siromašni, ranjeni, u nutarnjem mraku i nemoćima, kad postoji Bog, njegova snaga ljubavi, njegov duh koji može postati naša jakost, naš smisao, naša međusobna povezanost, naše međusobno poštovanje i naša veličina, upitao je biskup mlade. Pozvao ih je da se na ovom slavlju učvrste u svom oduševljenju za Isusa Krista, jer on ih prihvaća u njihovoj iskrenosti, poniznosti, jednostavnosti i slabosti, ali pune povjerenja u njega. Kazao je da se raduje svemu onome što će svaki pojedini od njih i oni svi zajedno učiniti da oblikuju svoj život sve dublje i snažnije iz Božjih i Isusovih mogućnosti kojima služe svećenici i Crkva. Pozvao ih je da nikada ne prezru Isusa Krista i njegovu Crkvu, jer bi bila prava šteta da bez njega ostanu sami sa svojim prazninama, nemoćima i promašajima, nego da se ugledaju u bl. Julu, jednostavnu i skromnu djevojku iz naših krajeva, koja je veliku istinu o sebi u Isusu Kristu promislila pameću, provjerila srcem i odlučila svojom slobodom kao redovnica njemu služiti. Poželio je mladima da se nitko od njih ne izgubi iz dragocjenih Božjih koordinata u koje ih je uveo Isus Krist krštenjem i drugim sakramentima, koji je za sebe rekao: „Ja sam put, istina i život“. Pozvao ih je da sv. Josipu u predvečerje njegove svetkovine povjere neka im svojim zagovorom izmoli da poput njega imaju srce koje čuje i sluša Boga, te u suradnji s njime ostvare velike stvari i u Hrvatskoj što snažnije pobjeđuje ono što je Božje i istinski ljudsko.

Nakon svete pričesti mladi su predvođeni biskupom uputili Bogu molitvu za Požešku biskupiju. Potom je biskup izrekao riječi zahvale: najprije mladima iz više od pedeset župa Požeške biskupije za sudjelovanje na ovom Križnom putu; zatim svećenicima, redovnicima i redovnicama, među kojima je bila skupina časnih sestara iz redovničke Družbe kojoj je pripadala i bl. Jula kao i vjeroučiteljima koji su s njima zajedno hodili. Sve sudionike je pozvao da mole za nova duhovna zvanja u našoj Biskupiji i cijeloj Hrvatskoj, a one mlade koji u svom srcu osjete da ih Gospodin zove za radnike u svoju žetvu, da se velikodušno odazovu njegovu pozivu, izrazivši radost što su na ovom Križnom putu sudjelovali i mladići iz požeškog Kolegija. Osobitu pak zahvalnost izrekao je Marijanu Paveliću, povjereniku za pastoral mladih Požeške biskupije, koji je sa suradnicima organizirao i vodio Križni put. Onima pak koji slave imendan, čestitao je svetkovinu sv. Josipa, njihova zaštitnika, osobito pak učenicima Katoličke osnovne škole u Požegi, čiji je sv. Josip zaštitnik. Zatim je mladić Josip Šipek u ime mladih izrekao biskupu riječi zahvalnosti za očinsku podršku i riječi ohrabrenja te pastirsku brigu i blizinu koju im u ovakvim susretima svjedoči. Kazao je kako mladi – potaknuti primjerom bl. Jule – žele oblikovati svoj život s Isusom Kristom te i u životnim izazovima, kušnjama i teškoćama biti zagledani u Onoga koji je pobijedio smrt i koji je naša svakodnevna snaga. Na koncu je zamolio biskupa da blagoslovi sve mlade, a djevojka Amanda Bošnjaković predala mu je cvijeće.

Izvor: Požeška biskupija