Na samom smo vrhuncu korizme koja nas potiče na molitvu, post i odricanje, na rad na sebi. Sluga Božji o. A. Gabrić je to dnevno živio cijeloga svojega života, a ne samo korizmom. Njegova su pisma time duboko prožeta. Time nam je poticaj i ohrabrenje u našim kolebanjima i neodlučnostima.
Kao sin sv. Ignacija Loyolskoga nasljedovao ga je i u pisanju pisama. Sv. Ignacije je napisao preko 7.000 pisama. Otac Ante ne zaostaje za njim. U jednom svojem pismu isusovcima u Portugalu, sv. Ignacije je napisao: „Za ljubav Božju, ne budite nemarni, ni mlaki. Jer, ako prevelika napetost slama luk, besposlenost slama dušu. Naprotiv, prema Salomonovim riječima, želja je marljivih ona koja se ispunja. Nastojte održati svetu i raspoznatljivu revnost u radu i stjecanju znanja, kao i u kreposti. I u jednom i u drugom slučaju vrijedi kako jedan odlučni čin vrijedi koliko i tisuću ravnodušnih. Nadalje, ono što lijenčina ne postigne u puno godina, čovjek obično uspijeva za kratko vrijeme.“
Ovo Ignacijevo pismo i ova pisma oca Ante potiču nas na zauzetost, revnost i marljivost, na prihvaćanje poteškoća i križeva. Potiču nas nadasve na rad oko kreposti u našem vjerničkom životu. Vrijeme korizme je idealno za to.
VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića
1. DAN
Sveti Pavao snažno i krasno veli: »Caritas Christi urget nos! — Ljubav nas Kristova goni!« Ne da mi mira! Goni me na rad, na žrtvu, na žrtvu za čitav svijet. Lijepo je to izraženo u molitvi suradnika i suradnica dobre Majke Terezije (i mojih suradnika): »Gospodine, učini nas dostojnima da možemo služiti braći ljudima širom svijeta koji žive i umiru u siromaštvu i u gladi! Daj im danas preko naših ruku svagdašnji kruh, a preko naše susretljive ljubavi daj im mir i radost!«
Život dati drugima, to i jest ljubav. Imati život samo za sebe, taj život ništa ne znači. Život valja dati drugima. Žrtvovati se kao što je i On učinio, a nakon Njega toliki Božji junaci i dragi naš sveti Vinko Paulski. Taj duh živi. Živi sve više od onoga dana kad je On raširio ruke, probodene ruke, kad je On otvorio Srce, probodeno Srce. Sve se više ruku širi, sve se više srdaca otvara.
Upitajmo se danas: jesu li i moje ruke raširene? Grlim li ja sve i svakoga? Ako su mi ruke probodene žrtvom i ljubavlju, bit će dosta lako grliti dan za danom, do vječnosti. Upitajmo se: da li mi je srce probodeno kao i Njegovo? Otvoreno za čitav svijet? O koliko li prilika mi imamo svaki dan da svojom ljubavlju, molitvom i žrtvama zagrlimo čitav svijet! Kako divan mozaik dobrote možemo pripraviti za vječnost! I tu, u Bengaliji, koliko prilika imamo da pokažemo tu djelotvornu ljubav.
Molitva za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… po Kristu Gospodinu našemu.
Amen.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Izvor: Zaklada "Otac Ante Gabrić"