U razmišljanju prije marijanske molitve Anđeoskoga pozdravljenja, papa Franjo je govorio o događaju opisanom u Evanđelju u kojemu je protagonist čovjek slijep od rođenja kojemu je Isus vratio vid. Međutim, čudesno ozdravljenje izaziva oprečne reakcije u narodu. Pojavljuju se zatvorena srca, jer se ne žele promijeniti, koči ih strah, rekao je Papa te potaknuo vjernike da u različitim životnim okolnostima vide priliku za činjenje dobra
Čudo primljeno na ružan način – tako se može opisati Isusovo ozdravljenje čovjeka slijepa od rođenja, koje je u narodu izazvalo negativne reakcije. Komentirajući u podnevnom nagovoru Evanđelje današnje liturgije, papa Franjo ih je sve opisao, jednu po jednu, ističući koliko je malo otvorenosti prema drugomu u ljudskom srcu, te potaknuo vjernike da pročitaju kako Ivan u Evanđelju prepričava to Isusovo čudo koje pokazuje kako se ponaša ljudsko srce: dobro ljudsko srce, mlako, strašljivo te hrabro ljudsko srce. Sami su učenici pred ozdravljenim slijepcem popustili brbljanju te se prvi upitali zbog čega nije vidio: zbog svoje krivnje ili krivnje svojih roditelja – primijetio je Papa.
Traže krivca.; i mi često padamo u to jer je komotnije tražiti krivca nego postavljati si u životu zahtjevnija pitanja.
Srca zatvorena za Isusove znakove
Tu su potom skeptici koji sumnjaju da bi to mogao biti onaj slijepac kojega su mnogi vidjeli kako prosi. Ljudi se, naime, boje – objasnio je rimski biskup – i ne izjašnjavaju se.
U svim tim reakcijama ističu se zatvorena srca pred Isusovim znamenjem. Razlozi su različiti: ili zato što traže krivca, ili zato što se ne znaju diviti, zato što se ne žele promijeniti, zato što ih koči strah. Mnoge situacije danas sliče tomu. Kada se suočimo s nečim što je upravo poruka svjedočanstva neke osobe, Isusova poruka, upadamo u to: tražimo drugo objašnjenje, ne želimo se promijeniti, nastojimo potražiti elegantniji izlaz umjesto da prihvatimo istinu.
Krist čovjeku daje puno dostojanstvo
Naprotiv, čovjek slijep od rođenja, sretan što je progledao na jednostavan način svjedoči ono što mu se dogodilo i kaže: „slijep sam bio, a sada vidim“ te slobodan tijelom i duhom, on svjedoči za Isusa: ništa ne izmišlja i ništa ne skriva – primijetio je Sveti Otac.
Ne boji se onoga što će drugi reći: u svom je životu već iskusio gorak okus marginalizacije, već je osjetio ravnodušnost i prezir prolaznika, onih koji su ga smatrali otpadom društva, korisnim u najboljem slučaju za to da mu se iz samilosti udijeli nešto milostinje.
Ozdravljen, čovjek slijep od rođenja, ne boji se više prezirnog ponašanja ljudi, jer mu je Isus dao puno dostojanstvo – istaknuo je papa Franjo.
To je jasno, uvijek se događa: kada nas Isus ozdravi, vraća nam dostojanstvo, dostojanstvo Isusova ozdravljenja; ali puno dostojanstvo, ono koje dolazi iz dubine srca i obuhvaća cijeli život.
Diviti se Božjim darovima
Sve bi nas to trebalo navesti na razmišljanje – primijetio je Papa – da si postavimo pitanja: znamo li, poput slijepca, vidjeti dobro i biti zahvalni na darovima koje primamo? Svjedočimo li Isusa ili širimo kritike i sumnje? Jesmo li slobodni pred predrasudama ili se pridružujemo onima koji šire negativnosti i tračeve? Jesmo li sretni što možemo reći da nas Isus voli i spašava ili, poput roditelja slijepog čovjeka, dopuštamo da nas zarobi strah od toga što će ljudi misliti? I, kako prihvaćamo teškoće i patnje drugih? Kao prokletstva ili kao prigodu da im pristupamo s ljubavlju?
Papa Franjo je stoga na kraju potaknuo da molimo za milost da se svakoga dana divimo Božjim darovima i da različite životne okolnosti, pa i one koje je najteže prihvatiti, gledamo kao prilike za činjenje dobra, kao što je Isus učinio sa slijepcem. Neka nam u tome pomogne Majka Božja, zajedno sa svetim Josipom, čovjekom pravednim i vjernim – rekao je na kraju papa Franjo.
Izvor: Vatican News - tc; aa
Foto: Unsplash
