Večernje misno slavlje na svetkovinu svetog Josipa u nedjelju 19. ožujka u dupkom ispunjenom Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu, uz koncelebraciju je rektora mons. Antuna Sentea ml. i više drugih svećenika, predvodio gvardijan u marijanskom svetištu čudotvorne Gospe Sinjske fra Marinko Vukman.
Propovjednik je govoreći o sv. Josipu rekao da baš i nije bio neki govornik jer u Novom zavjetu nema nijedne njegove riječi, da nije bio čovjek velikih organizacijskih sposobnosti jer je cijelu noć tražio smještaj, a žena mu je ipak rodila u štali, da nije imao ni neke roditeljske sposobnosti jer je izgubio dijete kad mu je bilo dvanaest godina. „Josip je bio pravednik. Izabran je za važnu zadaću – biti čuvar Isusa i Marije, hranitelj i branitelj Svete Obitelji. On je i svetac snova jer mu se Bog sa svojim Josipu nerazumljivim planovima za njega u tri navrata obraćao u snu. Zato je sv. Josip osjetio što znači kriza života i vjere“, istaknuo je fra Marinko i zaključio da je Josip pravi primjer čovjeka koji slijedi svoje snove i Božji glas u njima, da nam je Josip svojim primjerom poručio da budemo ljudi nepokolebljive vjere.
Na kraju je mise rektor svetišta mons. Sente sa suradnicima Sinjanima, među kojima je uz fra Marinka Vukmana bilo i nekoliko alkara, darovao trodimenzionalni kip sv. Josipa, dok su Sinjani Svetištu darovali sliku čudotvorne Gospe Sinjske, Gospin zlatnik koji je izdan 2015. u prigodi 300. obljetnice čudesne pobjede u Sinju, te tri knjige o mučeniku Josipu Kuletinu, skladatelju i rodoljubu koji je rođen u Sinju 1906., a život mu je prekinut u Karlovcu od OZNE 1945. godine. Fra Marinko je podsjetio da je Kuletin živio od 1942. u Karlovcu te o gradu pisao skladbe, koračnice i operete, a da je koračnicu „Naš lijepi Karlovac“ otpjevala operna pjevačica Ivanka Boljkovac, rođena Karlovčanka.
Fra Marinko i mons. Sente pojasnili su kako je prijateljstvo između Karlovca i Sinja produbljeno nedavno otvorenom izložbom „Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu“ Karin Grenc u Sinju te nedavnim dolaskom nekoliko autobusa sinjskih hodočasnika u karlovačko svetište. „Čekao sam Sinjane, trčao pa pao, za sinjske sam hodočasnike ostavio ne srce, kako se to u nogometu kažu, već ruku na terenu“, u šali je rekao mons. Sente koji je Josipovsku svečanost slavio sa slomljenom rukom.
Ljepoti svečanosti dobrom su organizacijom pridonijeli svećenici koncelebranti i ispovjednici, pjevači, ministranti, redovnice Kćeri Božje ljubavi koje služe u Svetištu te zauzeti vjernici laici.
Izvor: Župa BDMS