Danas je Pepelnica, dan kojim započinje korizma. Toga dana svećenik vjernicima stavlja pepeo na čelo ili na glavu najčešće riječima: „Obratite se i vjerujte evanđelju.“ Donedavno je svećenik tom prigodom govorio: „Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah obratiti.“ Te iste riječi svećenik je govorio i na sprovodu, dok bi bacao nešto zemlje na lijes koji bi već bio položen u grob. Rekli bismo – strašne riječi. A evo, uzete su iz Biblije. Bog se Adamu obraća upravo tim riječima: „U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: tâ iz zemlje uzet si bio – prah si, u prah ćeš se i vratiti.“ Božja riječ poručuje u vremenu korizme da trebamo više razmišljati o smislu života, o onome što je doista važno. Što god mi bili na zemlji, što god postigli, što god stekli, sve ako se zemlje i gradovi nazivali našim imenom – prah smo i u prah se vraćamo.

Međutim, Božja se riječ ovdje ne zaustavlja. Božja je riječ – evanđelje – radosna vijest. Ima u nama ono što je trajno, vječno i božansko. Stvoreni smo na Božju sliku. Veli Ivan Apostol: “Djeca se Božja zovemo – i jesmo.“ Zato možemo i trebamo činiti Božja djela. Evo. Mi možemo voljeti i biti voljeni. Možemo činiti dobro, možemo praštati, možemo živjeti ne samo o kruhu, nego i od Božje riječi, možemo voljeti bližnjega onako kako ga Bog voli i prihvaća svakoga čovjeka. Korizmeni pepeo nije tmuran način gledanja na život, nego poziv da uzdignemo svoj pogled iznad onoga što je samo zemaljsko. Poziv je to da Božjom pomoću budemo jedini drugima na radost i na blagoslov. Jer, djeca smo Božja. Sada i u vječnosti.

Tekst: Dr. Zvonko Pažin; Vjera i djela - Portal katoličkih teologa