Crkva 11. veljače slavi Svjetski dan bolesnika i svetkovinu Gospe Lurdske. Tradicionalno, u kapucinskoj crkvi Gospe Lurdske na riječkoj Žabici čija Župa ove godine slavi i 100. godišnjicu svoje uspostave, misu za bolesnike i medicinsko osoblje predvodio je riječki nadbiskup Mate Uzinić u zajedništvu s drugim svećenicima s kojima je pod misom vjernicima podijelio sakrament bolesničkog pomazanja.

Na početku liturgijskog slavlja podsjetio je na 100. obljetnicu uspostave ove župne zajednice koja se odvojila od Župe Uznesenja BDM i postala samostalna župa zahvaljujući tadašnjem apostolskom upravitelju Isidoru Sainu ‘koji je znao čitati znakove i potrebe svoga vremena i na njih dati pravi odgovor u dekretu od 16. srpnja 2023.’ Riječi zahvale uputio je ocima kapucinima koji su ovoj župi kroz 100 godina davali i nastavljaju davati svoj pečat, a u molitvi se spomenuo svih pokojnih župljana koji su joj pripadali, kao i onih koji su ovdje dolazili – osobito dok je ovo bila poznata ispovjedaonica cijeloga Kvarnera – kao i svih pokojnih redovnika koji su ovdje djelovali. ‘Istovremeno želimo ohrabriti i sadašnju generaciju župljana da u duhu sinodalnosti nastavi hoditi i nadograđivati na dobrim temeljima, kako bi ova Župa mogla odgovoriti izazovima koji se danas pred nju stavljaju, stvarajući tako pretpostavke da djelo koje ja započeto prije sto godina nastavi i u budućim stoljećima’, kazao je nadbiskup.

U propovijedi nadahnutoj čitanjima liturgije dana te parafrazirajući poruku pape Franje za 31. Svjetski dan bolesnika, istaknuo je da bolest kao dio našeg ljudskog stanja može biti nehumana ako se živi u izolaciji i napuštenosti, ako nije praćena brigom i suosjećanjem. „Bolest je, koliko god bila teška, humana ako su naši odnosi prema bolesnicima humani, a postaje nehumana ako su naši odnosi prema bolesnicima nehumani. Naravno da je za bolest važan i onaj odnos kojega bolesnik ima prema Bogu, sebi, bližnjima i uopće prema svemu što ga okružuje i što se s njim događa, uključujući i vlastitu bolest. Ako je naš odnos dobar, s Bogom, sa sobom, bližnjima i prirodom, tada svaka situacija, pa i ona najteža dijagnoza, postaje prihvatljiva i podnošljiva. Ako naš odnos nije dobar, sve drugo što je dobro, uključujući čak i zdravlje koje imamo, postaje bezvrijedno.“

Bog nije želio da čovjek ima poremećene odnose ni na kojoj razini, počinjući od odnosa s njim samim koji svaki teški grijeh narušava. Njemu je, kako nam svjedoči i evanđeoski ulomak, žao čovjeka. Zato već na samom početku daje obećanje da će odnosi koji su grijehom bili narušeni ponovno biti uspostavljeni. U tom obećanju vidimo jednu ženu. Mi katolici u toj ženi prepoznajemo Mariju koja je zbog svoje uloge u povijesti spasenja bezgrešno začeta, rekao je nadbiskup te obrazložio dogmu Katoličke Crkve koju je svečano proglasio papa Pio IX. u poslanici Neizrecivi Bog (Ineffabilis Deus), 8. prosinca 1854. godine. „Marija je samo prva u nizu. Ona je simbol i ostvarenje onoga što je Bog pripravio za sve nas. I omogućio nam ‘u Ljubljenome, u kome, njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpuštenje prijestupa’. On je Jedinorođeni Sin Božji i sin Marijin u kojemu će Bog ponovo uspostaviti odnose kakvi su postojali prije grijeha. Dapače, dogoditi će se nešto više. U njemu ćemo i mi sami biti uključeni u to djelo, kao i Marija, dajući svoj doprinos tom projektu s onim što imamo. Tek nakon što mi Bogu stavimo na raspolaganje ono što jesmo i imamo, može se dogoditi čudo umnažanja, čudo kruha bez znoja, odnosno čudo novih odnosa koji trebaju vladati u zajednici onih koji su Kristovi.“

‘Ti novi odnosi predstavljaju osnovni naglasak i motiv ukazanja u Lurdu’, rekao je nadbiskup dodajući da se Blažena Djevica Marija u Lurdu predstavila imenom „Ja sam bezgrešno začeće“, imenom koje sugerira uzvišenost, nevinost. „Marija se ukazala u špilji, na tamnom, prljavom, vlažnom i hladnom mjestu. Ukazala se Bernardici, skromnoj, neobrazovanoj, siromašnoj i bolesnoj djevojčici koju će u jednom trenutku čak proglasiti ludom. Učinila je to da nam se pokaže da Marijina bezgrešnost nije odvojenost od života. Biti bezgrešan ne zaustavlja se na moralnoj neporočnosti, iako je zacijelo uključuje, nego se nastavlja u novim odnosima koji uključuju Boga, ali i druge, osobito one koji su zbog posljedica grijeha i grešnosti isključeni“. Nadbiskup je istaknuo kako nije riječ o govoru o bolesti kao posljedici grijeha koji isključuje. „Bolest je prirodna, ljudska. Ovo je govor o napuštenosti i isključenosti onih koji su bolesni. A ona je posljedica grijeha. I istovremeno grijeh. Bog to ne želi. On je u Isusu to ispravio“. Aktualizirajući tu poruku Lurda i Lurdskih ukazanja, nadbiskup je istaknuo da nas Marija podsjeća da je napuštanje i isključivanje bolesnih grijeh. Svojim ukazanjima ona započinje pričati poruku koja mijenja naš odnos, ponajprije u Crkvi, a onda i u društvu, prema bolesnicima koji su u Lurdu imali i imaju važno mjesto. „S ovim porukama Lurd i Lurska ukazanja ostaju i danas aktualna. U svoje vrijeme biskup Sain je dao odgovor na izazove Crkve osnivanjem ove Župe. Mi danas pred sobom imamo neke druge izazove. Među njima se osobito čini aktualnim upravo izazov na koji nas poziva Lurd, a to je izazov da budemo u Crkvi, ali kao Crkva u svijetu, zajedno na putu.“ Nadbiskup je istaknuo da u tom zajedničkom hodu ne smijemo ostaviti po strani one koji se osjećaju loše i koji zbog umora ili nezgode moraju stati, gledati samo svoje interese i pustiti druge da se snalaze kako znaju.

Zaključujući je istaknuo da nas i papa u svojoj poruci za 31. Svjetski dan bolesnika poziva da ne budemo isključivi i da putujemo zajedno jedni s drugima. Papa nas u spomenutom pismu, koje šalje u jeku sinodalnog puta Crkve, poziva da na ovo bude poticaj za razmišljanje „o činjenici da upravo zahvaljujući iskustvu ranjivosti i bolesti možemo naučiti hodati zajedno prema Božjem stilu, a to je blizina, suosjećanje i nježnost.“ U Lurdu gdje se Gospa ukazala zbog bolesnih, a to bi trebao postati i naš svijet, „ne vrijedi samo ono što ima neku svrhu i (da) nisu važni samo oni koji proizvode.“ Svi su važni. A bolesnici su tome znak. Oni su, kaže papa Franjo, u središtu Božjeg naroda koji ide naprijed zajedno s njima kao znak čovječanstva u kojemu je svatko dragocjen i nikoga se ne smije odbacivati, istaknuo je nadbiskup Uzinić.

Izvor: Riječka nadbiskupija