DSC 1214 scaled

Slavlje blagdana Prikazanja Gospodinova u đakovačkoj katedrali, u četvrtak 2. veljače 2023. započelo je svečanom procesijom i blagoslovom svijeća na večernjoj svetoj misi a predvodio ga je mons. Đuro Hranić, nadbiskup i metropolit. Uz nadbiskupa Marina, koji je toga dana proslavio svoj imendan i obilježio 33. obljetnicu biskupskog ređenja, koncelebrirali su i pomoćni biskup Ivan Ćurić te još šestorica svećenika. Kako je ovaj blagdan i Dan posvećenog života, slavlju su nazočile Milosrdne sestre sv. Križa iz đakovačkog samostana.

Nadbiskup Hranić je u svojoj homiliji rekao: „U hramu su dvoje staraca, Šimun i Ana. Čekaju ispunjenje Božjeg obećanja svome narodu: Mesijin dolazak. Ali njihovo čekanje nije pasivno, nego je ono aktivno, puno kretanja, opisano s tri radnje. S tri glagola. Starac Šimun je najprije vođen Duhom Svetim, on zatim u djetetu kojega su donijeli Marija i Josip vidi spas i na kraju on prima Dijete Isusa u naručje te blagoslivlje Boga (usp. Lk 2, 26-28).„

Čestitao je Milosrdnim sestrama sv. Križa Dan posvećenoga života a onda nastavio tvrdnjom da starca Šimuna pokreće Duh Sveti te je stoga došao u Hram, homiliju je nastavio pitanjem: „što nas ili tko nas pokreće? Duh Sveti oživljava u Šimunovoj staračkoj duši očekivanje Izraelskog naroda o dolasku Mesije. I Duh Sveti upravlja njegove korake prema Jeruzalemskom hramu te tako omogućuje njegovim očima da prepoznaju i vide Mesiju, premda se Mesija pojavljuje na neočekivan način – u liku malog i siromašnog djeteta.

Izraz da je Šimun došao u hram ‘ponukan od Duha’ doziva u pamet ono što se u duhovnosti naziva ‘duhovnim poticajem’. „Duhovni poticaji“ su u našem kršćanskom, a osobito u Bogu posvećenom, molitvenom i kontemplativnom životu, oni pokreti duše koje osjećamo u sebi, u molitvenoj tišini svoga srca i koje smo pozvani slušati, kako bismo razlučili što nam ti poticaji kažu, dolaze li doista od Duha Svetoga ili su u stvari ti poticaji plod naše samodostatnosti; Uvijek nam valja biti ponizan, oprezan i dobrano pažljiv s obzirom na unutarnje poticaje Duha Svetoga i njihovo razabiranje u vlastitom životu. To je pitanje s kojim se moramo svi suočavati, vi koji živote u braku i u obitelji, a posebno Vi Bogu posvećene osoba, Vi drage sestre, a jednako tako i mi biskupi i svećenici. Tko i što nas pokreće?

Drugo pitanje koje se danas stavlja pred sve nas je: zašto nešto činimo? Šimun u Djetetu Isusu vidi spas. Duh Sveti nas uvijek, navodi na to da Boga i poticaje njegova Svetoga Duha prepoznajemo u malenosti i krhkosti, u poniznosti koja se posvema podlaže ljudskim zakonima. I uvijek smo u opasnosti da o našem posvećenju i o poticajima Duha Svetoga počnemo razmišljati u terminima rezultata. A ukoliko potvrdu djelovanja Duha Svetoga tražimo vidljivost, brojke, rezultate, evidentan uspjeh, lako možemo pogriješiti. Jer Duh Sveti ne želi i ne traži evidentno, vidljivo, čudesno, nego nas potiče ponajprije na svakodnevnu skrovitu vjernost i ljubav; na poniznu poslušnost i samozatajno darivanje; te nam progovara, potiče nas i poučava kroz male stvari koje su nam povjerene.

U djetetu kojega su donijeli Marija i Josip, starac Šimun, ponukan od Duha Svetoga, vidio je i prepoznao Krista. I molio je: »Vidješe oči moje spasenje tvoje« (usp. Lk 2, 30). To je veliko čudo vjere. Vjera nam otvara oči, preobražava naš pogled i mijenja našu perspektivu.

Šimunove i Anine stare oči, iako umorne zbog godina, vide Gospodina, vide spasenje. I svatko se od nas, draga braćo i sestre, može i treba zapitati: što vide i što traže moje oči? Kakva je moja vizija Bogu posvećenog, bračnoga ili svećeničkoga života? O toj mojoj viziji puno puta ovisi zašto nešto činim.

Svijecnica 10

I na kraju, treće pitanje: što držimo u naručju? Draga braćo i sestre, BDM i starac Šimun drže u naručju Isusa (usp. r. 28). Josipu i starici Ani je Isus u središtu života. Šimun drži Isusa u naručju. To je nježan prizor bremenit značenjem, jedini takav u evanđeljima. I kad Šimun prima Isusa u naručje, s usana mu teku riječi blagoslova, hvale i divljenja. Drage Sestre i draga braćo svećenici, Bog je stavio svoga Sina u naše ruke jer je primiti Isusa nešto jako bitno, to je srž naše vjere i našega Bogu posvećenoga, odnosno svećeničkoga života. I sam vidim da sam ponekad u opasnosti da se izgubim i da se raspršimo u bezbroj stvari, da se usredotočimo na ono sporedno ili se zadubimo u stvari koje trebamo učiniti. No, središte našega života i svega je Krist, kojeg treba primiti kao Gospodina u svoje naručje i njega privinuti na svoje srce te se privinuti njemu na srce. Usredotočeni na tri pitanja razmišljat ćemo drugačije: Što je ono što nas pokreće odnosno tko nas pokreće; zašto nešto činimo i što držimo u naručju?“ – zaključio je nadbiskup Hranić.

Na kraju misnoga slavlja čestitao je imendan mons. Marinu Srakiću, nadbiskupu u miru rekavši: “Dragi Oče nadbiskupe, iako nosite ime BDM te iako je ona Vaša nebeska zaštitnica, smijem reći da mi u Vama prepoznajemo starca Šimuna koji u naručju drži Isusa – svjetlo na prosvjetljenje naroda. Kad je Šimun primio Isusa u naručje, s usana su mu tekle riječi blagoslova, hvale i divljenja. Želio bih i reći da se iz Vaših usta ne može čuti riječ gorčine, nezadovoljstva, mrmorenja, kritiziranja niti kritičkog promišljanja bez vrednovanja i poštovanja prema sugovornicima i onome te onima o čemu se razgovara. Sačuvali ste i svjedočite svježinu i mladost duha, širinu pogleda, otvorenost za nove pristupe i poglede. I istodobno ste puni životne mudrosti i iskustva koje Vam ne dopušta nerazborito istrčavanje u prosudbama, sudovima i donošenju odluka. A to je zato jer Vas se često u Vašoj sobi može naći skrovitog, poniznog, na klecalu, na koljenima, u meditaciji ili s brevijarom ili pak s krunicom u rukama. Vi ste živa slika BDM i starca Šimuna koji drže Isusa u rukama. U središtu Vašega života je Krist Gospodin, kojega treba primiti kao Gospodina u svoje naručje i u čije se naručje treba privinuti. Hvala Vam na Vašem životnom svjedočanstvu mudroga staloženoga starca, punog optimizma i vedrine. Neka Vas dragi Bog čuva još mnoge godine među nama. Živjeli!” Potom su jedna kandidatica i bračni par Dragić predali buket cvijeća i čestitali imendan nadbsikupu Marinu.

Nadbiskup u miru Marin, zahvalio je na čestitki i rekao: „Uz Božju pomoć sve je moguće: prihvatiti starost, živjeti mladost i gledati u budućnost.“

Katedralni zbor predvođen mo. Ivanom Andrićem i orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića animirao je misno slavlje.

Tekst i foto: J. Hrehorović

Izvor: Đakovačko-osječka nadbiskupija

Radio Marija

00:30 Franjina ekonomija - tema: Volontiranje na marginama društva; gost: Dejan Nemčić; ur. i vod.: Katarina Bukša
01:15 Glazba
02:15 Krunica - Radosna otajstva
02:40 Glazba

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Varaždin - Čakovec: 96,5 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Molitva za obitelj - svakoga dana u 20h

Svakoga dana u 20:00 h nakon molitve Anđeo Gospodnji molimo molitvu za obitelj. Pridružite nam se u zajedništvu molitve za sklad i plodnost...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Travanj 2035
P U S Č P S N
1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 1997-2023

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.