U središtu pouke i poruke ovog svetopisamskog odlomka stoji riječ temelj. I zaista, ako zastanemo i malo dublje razmislimo o svom životu i životu onih oko nas zamijetit ćemo kako se životi mnogih sve više i jače klimaju i ljuljaju. Stoga nam se nameće pitanje – zašto je tako? I mislim da nije teško zaključiti da nešto nije u redu sa temeljima tih života.

Naravno, Duh Sveti u riječi Božjoj nam daje ovu spasonosnu pouku, odnosno upozorenje kako nam se ne bi dogodilo da naši životi postanu ruševina velika. Taj isti Duh Božji djeluje i sada na nas dok razmatramo te riječi. A svatko se od nas treba preispitati vjeruje li ili ne u istinitost i spasonosnost tih riječi, a također vjeruje li da je Duh Sveti živo prisutan i da govori našem srcu i razumu. Ako netko ne vjeruje i ne prima pouku, onda bi mu bolje bilo da radi nešto drugo. Zašto? Zato što će jednoga dana biti odgovorniji pred Bogom što je njegov život postao ruševina.

Mi smo ti koji ćemo otvoriti ili zatvoriti uši i oči pred ponudom riječi Božje. Ali isto tako mi smo ti koji ćemo snositi posljedice svoje odluke. Stoga što prije, što temeljitije i iskrenije provjerimo kako se odnosimo prema poukama i opomenama riječi Božje, prema Isusovim riječima i prema nadahnućima Duha Svetoga.

Zašto je ovo upozorenje bilo i ostalo potrebno i važno sve do dana današnjega? I ovoga puta odgovor se nameće sam od sebe - upozorenje je bilo i ostalo potrebno i važno sve do dana današnjega zato što su se neki/mnogi u svojim mislima, riječima i djelima priklanjali i još uvijek priklanjaju toj ljudskoj mudrosti a ne snazi Božjoj. A zašto je ta ljudska mudrost problematična? Zato što se ne temelji, ne oslanja se na snagu Božju. Naprotiv, ona zanemaruje, štoviše odbacuje Božju snagu i mudrost i nameće nam se kao dominantna misao vodilja za naš život. A upravo tu zavodničku našminkanu ljudsku mudrost propagira naš zavodnik Sotona. Kako? Tako da nam obećava brzi i lagodni užitak i uklanjanje skoro svakog trpljenja. Začudo, usprkos tome što ih životna stvarnost uvjerava u suprotno, mnogi i dalje srljaju u tu smrtonosnu zabludu.

Imajmo stalno na umu da će svačije djelo izići na svijetlo i da će oganj iskušati kakvo je čije djelo. Ako to imamo na umu lakše ćemo prepoznati i odbaciti đavolska zavođenja umotana u celofan ljudske mudrosti. A ta našminkana ljudska mudrost prodrla je u sve pore našega života, pa tako i u našu vjeru, vjersku teoriju i praksu. U duhu te ljudske mudrosti suvremeni pismoznanci nas nastoje obdariti novonormalnim tumačenjima riječi Božje. I onda, u tom duhu, čovjekova djela koja su po Božjoj riječi do tada smatrana grijesima i teškim uvredama Boga postaju nešto ne samo normalno i prihvatljivo, već štoviše poželjno i privilegirano ponašanje.

Nadalje, ti pismoznanci inspirirani ljudskom mudrošću ne zadovoljavaju se tek kozmetičkim promjenama već se obaraju na same temelje Kristova nauka i njegove Crkve. Malo pomalo Kristovu crkvu predstavljaju kao ljudsku tvorevinu koja je podložna svim promjenama kao i sve druge ljudske tvorevine. A onda je sasvim novonormalno da se ravna i ponaša prema načelima ljudske mudrosti. No, takvim djelovanjem oni su upalu ne samo u zabludu već su prešli na stranu Antikrista. Imaju teški privid. Oni naime Kristovu crkvu ne smatraju božanskom ustanovom već je drže ljudskom tvorevinom. I tu će se žestoko opeći. Naime, Kristova Crkva je božanska ustanova i samim tim je neuništiva, kao što je i sam Bog neuništiv. Zar nam to nije potvrdio Gospodin Isus kad je rekao svome učeniku Petru kojega je osobno izabrao za predvodnika apostolskog zbora, prve jezgre njegove buduće Crkve? Što mu je rekao? Poslušajmo: „A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. 19 Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.“ (Mt 16,18-19).

Stoga pokušaj izgradnje paralelne novonormalne crkve pod vodstvom Lažnog proroka biti će najteži Sotonin fijasko i njegov kraj. Posljednji pokušaj Sotoninog manevra ide za tim da svojoj lažnoj crkvi pripiše Isusovo obećanje da je neće nadvladati vrata paklena. Zapravo ta prijevara je na mjestu. Kako i zašto? Pa zato što lažnu crkvu ne treba Sotona nadvladavati jer je ona već njegova. Nažalost tu Isusovu ohrabrujući izjavu neki vjernici su pretvorili u bezličnu floskulu koju svatko upotrebljava kako hoće. Tako neki, vidjevši zbrku, odnosno krizu u Crkvi, prestrašeni nastoje tu krizu ublažiti ili ukloniti tako da sami sebe tješe tim Isusovim obećanjem ne obazirući se na stvarno stanje koje priprema raskol kroz stvaranje lažne crkve. To je crkva koja ne uvažava riječ Božju koja kaže: „Nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist.“  (1 Kor 3,11)

Netko će se vjerojatno zapitati je li pretjerano govoriti o lažnoj crkvi? Može netko misliti ovako ili onako, ali ima ozbiljnih pitanja koja traže hitni istinski i potpuni odgovor. Koja su to pitanja?

Pa zapitajmo se kakva je crkva čiji su službenici izbacili većinu sakramenata koje je ustanovio sam Gospodin Isus? Kakva je dakle crkva koja svojim vjernicima ne omogućuje milost oproštenje grijeha i ne nudi istinsko Tijelo i Krv Kristovu za duhovnu hranu i piće za život vječni? Kakva je crkva čiji službenici 'blagoslivlju' bludničke veze? Kakva je crkva čiji službenici iskazuju štovanje idolima u svojim hramovima? Kakva je crkva koja izjednačuje sve religije i spaja ih u tzv. jedinstvenu svjetsku religiju? I naravno nameće nam se pitanje – čija je to crkva?

Kad iskreno i pošteno odgovorimo na postavljena pitanja, onda će nam biti lako odgovoriti na ono prvo pitanje -  je li pretjerano govoriti o lažnoj crkvi?

No, Isus je bio jasan i glasan kad je rekao: „Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; 32 upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi“ (Iv 8,31-32) Isus je dakle osnovao jednu Crkvu, jedna je bila i jedna će zauvijek ostati u vječnom životu Presvetog Trojstva.

Naprotiv, dvosmislenost je oduvijek bila oznaka demonskog djelovanja. Upravo, tom dvosmislenošću neki pokušavaju progurati lažnu crkvu kao nešto što je sasvim normalno ili novonormalno. Pa tako ti dvosmislenjaci kažu da nitko ne smije ništa i nikoga prosuđivati i osuđivati. I na taj način niječu ulogu čovjekove savjesti koja je Božji glas u našoj unutrašnjosti, glas koji nam govori što je dobro, a što zlo. Po njihovu planu tzv. suvremena Crkva treba govoriti i djelovati tako da se svidi baš svima, da se mijenja i prilagođava zahtjevima svijeta, a ne da mijenja svijet. U tom smislu i u tu svrhu, ponašanja koja su u teoriji i praksi dvotisućite crkvene tradicije označavana kao najteži grijesi koji prekidaju čovjekovu vezu s Bogom, dvosmislenjaci tretiraju i propagiraju kao normalno i prihvatljivo djelovanje. I tako se uvjereni prijestupnici Božjih zapovijedi pripuštaju stolu Gospodnjem i dopušta im se nedostojno primati Tijelo Kristovo.

Sve to se događa pred našim očima i nitko istinoljubiv ne može i neće zanijekati te činjenice. Naš Gospodin Isus nije tako mislio, govorio i činio. Naprotiv kad je vidio da je Božji hram – kuća Oca njegova - pretvoren u kuću trgovačku: „načinio je bič od užetâ te ih sve istjerao iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima je rasuo novac i stolove isprevrtao, 16 a prodavačima golubova rekao: „Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.“ I tada se 17 prisjetiše njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj.“ (Iv 2,15-17).

Zar Gospodin Isus više ne revnuje za svoju Crkvu, svoje mistično Tijelo? Tko god tako misli grdo se vara. I Gospodin će u naše vrijeme na svoj način pokazati tko i što u njegovoj Crkvi ne valja.