Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgo Lingua predvodio je misno slavlje o 30. obljetnici Zajednice Susreti, u nedjelju 8. siječnja u samostanskoj crkvi Službenica Milosrđa u Splitu.
Na početku euharistijskoga slavlja riječ pozdrava uputio je generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije don Franjo-Frankopan Velić. Zahvalio je Bogu za blagoslov koji je izlio na Zajednicu Susreti kroz proteklih 30 godina i posebno Papinu predstavniku apostolskom nunciju mons. Giorgou Lingui što nas je počastio svojom nazočnošću.
„Draga braćo i sestre u Kristu, dragi prijatelji, ovdje smo da zahvalimo Gospodinu za sve milosti koje je udijelio 'Zajednici Susret' u Hrvatskoj tijekom ovih 30 godina postojanja i da unaprijed od srca zahvalimo za sve one koje će još udijeliti. Pozdravljam zajednicu sestara Službenica Milosrđa koje su nas ljubazno ugostile. Zahvaljujem gospođi Bernardici na pozivu, ali prije svega na ulozi koju je imala kako bi 'Projekt Čovjek', koji je kreirao don Mario Picchi, zaživio u Hrvatskoj uz podršku don Pierina Gelminija“, kazao je mons. Lingua uvodeći u propovijed.
„Projekt Čovjek“ je „program prikladan za svakoga neovisno o vjeri, političkom opredjeljenju ili kulturnoj naobrazbi. Upravo se stoga može smatrati 'kršćanskim' programom jer sve što je ljudsko, u svojoj je biti, i kršćansko. Krist je postao čovjekom, uzeo je naše čovještvo, sjedinjujući se sa svakim muškarcem i ženom na zemlji. Upravo nas na to podsjeća današnji blagdan Isusovog krštenja: Isus odlazi na obale Jordana gdje je Ivan propovijedao obraćenje i krstio“, kazao je apostolski nuncij.
U svojoj je propovijedi govorio o grijehu i o obraćenju te je u tom svjetlu naglasio: „Silazeći u vode Jordana, Isus nam govori što je to 'obraćenje': to je 'usmjerenost' prema Bogu, odnosno stavljanje Boga u središte. Grijeh je kada uklonimo Boga iz središta i stavimo čovjeka, sebe ili stvari na njegovo mjesto, potiskujući Boga na margine ili ga čak eliminirajući. Isus se odaziva na Ivanov poziv jer želi pokazati da kao čovjek mora staviti Boga u središte. Pridružuje se grješnicima, unatoč tome što je bez grijeha, kako bi rekao da nismo pravi muškarci ni prave žene ako ne priznajemo da je Bog Gospodar, da je On u našem središtu.“ „Projekt Čovjek” se u svojoj biti sastoji u tome: da se sve postavi na svoje mjesto, odnosno da se uvede red u vlastiti život. Čineći tako, oslobađamo se ropstva koje nas onemogućuje da se ostvarimo i ponirući u sebe, također pronađemo ispravan odnos između stvorenja i Stvoritelja, kazao je nuncij istaknuvši da se pravda zadovoljava u istini.
U nastavku je mons. Lingua govorio o poslušnosti glasu savjesti koja donosi nutarnji mir i u nepovoljnim vanjskim okolnostima u kojima se možemo nalaziti. „Naš život postaje svjetlost za druge kada mi sami imamo nutarnji mir. Tek tada možemo otvoriti oči slijepima i izvesti zatvorenike iz zatvora u kojem su zatvoreni. Izvesti ih iz njihovog ropstva. Mnogi od vas prošli su ovim putem. Zahvaljujući 'Projektu Čovjek' shvatili ste da se morate osloboditi tame pogrešaka i postali ste svjetlo i drugima, od sablazni ste postali uzor, od tame svjetlo, oruđe pomirenja, a ne podjela.“ Tumačeći biblijska čitanja apostolski nuncij je kazao da „Bog koji nije pristran prihvaća svakog muškarca i ženu, kojem god narodu pripadali, ako čine pravdu, odnosno ako u sebi nose istinu, ako Boga stavljaju u središte. On ne gleda odakle dolaze, ne obazire se na prošlost, prihvaća svakoga, ali očekuje da ga se boji i čini pravdu. Ovisi o nama, o našoj slobodi, o našoj odluci da izaberemo Njega. Bog nikoga ne isključuje, nikoga ne prisiljava, nikome se ne nameće, nego svakoga čeka u istini.“
„I tako se vraćamo na značenje Isusovog krštenja. Bio sam na rijeci Jordanu mnogo puta dok sam bio Apostolski nuncij u Iraku i Jordanu. Najmanje tri ili četiri puta godišnje pratio sam nekoga ili sam sudjelovao na susretima koji su se tamo organizirali. Svaki put bi me se dojmila pomisao da je mjesto gdje je Isus kršten, gdje je Ivan propovijedao, najniža točka na zemlji. Nalazi se gotovo 400 metara ispod razine mora. Isus je želio započeti svoj javni život spuštajući se, kako bi nam rekao da nema nikoga tko je tako nisko pao da ga on ne želi podići.
Još je zanimljivije da su se nakon njegova krštenja otvorila nebesa i začuo se Očev glas. Kada se obratimo, kada Boga stavimo u središte, tada se otvara nebo i čuje se glas Božji koji je prije šutio. To je glas koji govori savjesti svakoga od nas. A što kaže Očev glas? Kaže: 'Ovo je sin moj, izabranik, slušajte ga.' Otac nam govori tko je pravi čovjek: to je onaj koji sluša Isusovu Riječ. Biti kršćani znači biti pravi ljudi. U Evanđelju, u Isusovoj Riječi, pronalazimo put za naše puno ostvarenje, za ostvarenje naše ljudskosti.“
Ako je smisao Isusova krštenja da pokaže da se on svojom spuštanjem približava svakom muškarcu i ženi, ma koliki bili grešnici, koji je onda smisao našega krštenja?, upitao je nuncij Lingua te nastavio: „Ponekad imamo dojam da nema razlike jesmo li kršteni ili nismo. Problem, nažalost, nije u tome da se krštenjem ništa ne mijenja. Problem je to što mi ne živimo prema Isusovom naučavanju! Ovo je sin moj ljubljeni, slušajte ga! To je ono što čini razliku. Krštenje nije magični obred, no daje nam mogućnost da već sada doživimo potpuno jedinstvo s Bogom i s našom braćom. Plodove krštenja doživljavamo samo ako slušamo Isusa, ako razmišljamo poput Njega i živimo kako nas je on poučavao. Tada otkrivamo da je naš život dar i da nema većeg dara od ovoga: 'da tko život svoj položi za svoje prijatelje'. Tako postajemo savez narodu i svjetlost pucima. Tako postajemo 'Zajednica-Susret'.“
Na kraju mise riječ zahvale uime članova „Zajednice Susret“ uputio je Igor Bajić. U koncelebraciji su uz generalnog vikara bili franjevci iz samostana Gospe od Zdravlja u Splitu i don David Leskovar, koji duhovno prati Zajednicu. Prije završnog blagoslova nuncij Lingua je kazao da kršćanin živi na zemlji s pogledom uprtim prema nebu, odnosno živi na zemlji kao da je na nebu što i molimo svakoga dana u molitvi „Očenaša“: „kako na nebu tako i na zemlji“. To bi bila moja poruka za ovu lijepu obljetnicu da imamo to iskustvo neba na zemlji i da možemo čuti Božji glas.
„Zajednica Susret“ nastaje krajem devedesetih godina u Splitu kao odgovor na sve veću pojavu problema ovisnosti. Inicijativu pokreće Bernardica Juretić, tada sestra Bernardica, zajedno s grupom entuzijasta, a termin terapijske zajednice za ovisnike tada ne postoji u hrvatskom zakonodavstvu i jedini legalni oblik djelovanja je osnivanje udruge građana. Do 1999. godine otvorene su četiri terapijske zajednice, tri savjetovališta i osnovane tri udruge roditelja, a neprekinuto djelovanje je bilo moguće zbog stalne pomoći dobročinitelja. Uskoro Udruga osniva ustanovu Dom za ovisnike i od tad kroz njega prolazi nekoliko tisuća korisnika koji time dobivaju priliku za novi početak. Mnogi od njih su se oporavili, zasnovali obitelji te su danas korisni i priznati članovi društva.
Utemeljiteljica „Zajednice Susret“ Bernardica Juretić nam tumači da se različiti oblici ovisnosti u zadnja tri desetljeća ubrzano šire te je problem ovisnosti s godinama postajao sve veći i počeo zahvaćati brojne generacije mladih. Danas je zlouporaba psihoaktivnih sredstava izuzetno osjetljiv i aktualan društveni i znanstveni problem. Do sada nije pronađen niti jedan jednostavan, niti jedinstven model kojim bi se na adekvatan način odgovorio na pitanje zašto i kako ovisnost nastaje.
Najčešće i najzastupljenije ovisnosti jesu one o psihoaktivnim sredstvima, alkoholu, cigaretama ili kavi. Ipak, u novije vrijeme, počinje se govoriti o ovisnicima o adrenalinu, kockanju, seksu itd. Razvoj tehnologije također donosi i pojavu drukčijih oblika ovisnosti te se danas govori o ovisnicima o televiziji, računalnim igrama, mobilnim telefonima, računalima i sl. Razlika je i u tome što se kod tehnološke ovisnosti ne stvara fiziološka ovisnost, kao kod ovisnosti o alkoholu ili psihoaktivnim sredstvima, već psihološka koja ima štetne posljedice. Povijesno gledano, ovisnost o drogama je oduvijek bila kompleksan problem. Prema podacima o spolu liječenih ovisnika, većina liječenih osoba su muškarci i to u odnosu 5,3 : 1,0. Kao i u cijeloj Europi i u Republici Hrvatskoj ovisnička populacija sve više stari, zbog čega prosječna dob liječenih osoba (muškaraca i žena) pokazuje trend rasta, dok je raspon velik – najmlađa zabilježena osoba je imala 13, a najstarija 73 godine.
