Vlč. dr. Stjepan Sirovec, umirovljeni svećenik Zagrebačke nadbiskupije, preminuo je 29. prosinca 2022. godine u Općoj bolnici Bračak u Zaboku u 77. godini života i 51. godini svećeništva.
Dr. Stjepan Sirovec rođen je 13. travnja 1946. godine u Švaljkovcu, župa Sveti Križ Začretje, kao šesto od osmero djece oca Julija i majke Dragice rođ. Majsec. Kršten je 15. travnja 1946. u župnom crkvi Uzvišenja Sv. Križa u Svetom Križu Začretju, a sakrament Sv. Potvrde primio je 2. lipnja 1963. u zagrebačkoj Prvostolnici. Osnovnu školu polazio je u Svetom Križu Začretju (1953.-1961.), nakon čega upisuje Krapinsku gimnaziju prirodoslovnog smjera gdje je 1965. maturirao. Po maturi u jesen iste godine ulazi u Bogoslovno sjemenište u Zagrebu i kao bogoslov (svećenički kandidat) Zagrebačke nadbiskupije započinje studij filozofije i teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Nakon što je završio prvu godinu studija pozvan je na odsluženje vojne obveze zbog čega prekida studij.
Vojni rok je služio u Sinju i Rajlovcu/Sarajevu (od veljače 1966. do rujna 1967.). Vrativši se iz vojske u Bogosloviju, u jesen 1967. nastavlja studij.
Nakon završetka šestog semestra (treće godine) studija u Zagrebu, na prijedlog nadbiskupa kardinala dr. Franje Šepera poslan je u rujnu 1969. godine u Rim, da na Papinskom sveučilištu Gregoriana, kao pitomac Papinskog zavoda Germanicum nastavi svoje školovanje. Ondje je diplomirao 1970. filozofiju, a 1972. teologiju. Godine 1974. postigao je akademski stupanj licencijata (magistra) iz moralne teologije, nakon čega je upisao doktorat iz istoga područja.
U međuvremenu je 19. ožujka 1972. zaređen najprije za đakona po zagrebačkom nadbiskupu Franji Kuhariću, a za svećenika ga je 10. listopada 1972. zaredio u Rimu u bazilici Sv. Ignacija Lojolskog kardinal dr. Franc König, bečki nadbiskup.
Svoju Prvu misu slavio je 11. listopada 1972. u hrvatskoj nacionalnoj crkvi Sv. Jeronima u Rimu dok je Zavičajnu mladu Misu slavio 1. srpnja 1973. na Trgu Sv. Jelene pred župnom crkvom Uzvišenja Sv. Križa u Svetom Križu Začretju.
11. lipnja 1980. godine postigao je doktorat iz humanističkih i bogoslovnih znanosti (moralne teologije) s dizertacijom »Etika i meta-etika u jugoslavenskom marksizmu. Analiza i usporedba s katoličkim stavovima«
U lipnju 1980. vraća se u Domovinu. U studenomu 1980. imenovan je župnim vikarom u Župi sv. Marka Evanđelista u Zagrebu na Gornjem gradu, gdje ostaje četiri godine, do rujna 1984. kada je u istom svojstvu premješten u Župu sv. Ivana Krstitelja u Zagrebu – Nova Ves. Kad je nakon tri godine njegove kapelanske službe umro župnik dr. Antun Grščić, dekretom od 15. travnja 1987. godine povjerena mu je služba upravljanja istom župom. Na toj župi je potom djelovao (kao župnik) petnaest godina, do ljeta 2002. godine.
Prvih godina uvođenja vjeronauka u škole držao je vjeronauk osmim razredima osnovnih škola „Ivan Goran Kovačić“ i „Ksaver Šandor Đalski“ u Zagrebu, te u dvije srednje škole: Srednjoj medicinskoj školi u Mlinarskoj ulici i u Jezičnoj gimnaziji na Šalati (Mesićeva ulica), a od 1990. do 1997. je profesor kršćanske etike na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji s pravom javnosti na Šalati (Voćarska cesta).
Uz pastoralno djelovanje u navedenim župama i u službama koje su mu bile povjerene, akademske god. 1981./1982. počeo je predavati Osnovnu moralnu teologiju na Filozofsko-teološkom Institutu Družbe Isusove u Zagrebu na Jordanovcu.
Godine 1983. imenovan je honorarnim, a 1986. godine redovitim profesorom moralne teologije na Institutu za teološku kulturu Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu.
Od 1981. do 1987. godine vodio je službu permanentnog obrazovanja pastoralnog klera Zagrebačke nadbiskupije.
Od 1987. do 2000. bio je sudac pri Prvomolbenom nadbiskupijskom Ženidbenom sudu, a od 2002. do 2006. sudac pri Međubiskupijskom prizivnom sudu prvog stupnja u Zagrebu (crkvenog suda za Zagrebačku nadbiskupiju i biskupije Đakovačko-srijemsku, Požešku, Varaždinsku i Eparhiju križevačku).
U jesen 2006. radi zdravstvenih razloga razriješen je službe suca pri Međubiskupijskom sudu I. stupnja u Zagrebu i službi na KBF-u te je imenovan supsidijarom u svojoj rodnoj Župi Uzvišenja Sv. Križa u Svetom Križu Začretju. Navršivši kanonsku dob umirovljen je 1. rujna 2021. godine. Nakon umirovljenja živio je na području župe Sveti Križ Začretje, rado pomažući domaćem župniku.
Bio je redoviti član Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije „Tkalčić“. Napisao je i objavio 6 knjiga, dvoja Skripta i 12 studija.
Vrijeme i mjesto sprovodnih obreda i mise zadušnice bit će objavljeni naknadno.
