ŠESTI DAN: O POVIJESTI ŽUPNIKA, ŽUPNIH VIKARA I VELIKIH IMENA
Drage sestre i braćo, nastavljamo s crticama iz povijesti i sadašnjosti župe i svetišta.
Jedna zanimljivost, rijetkima poznata jest aktivnost fratara prije osnivanja župe sv. Antuna ili u vrijeme njezina osnivanja. U počecima se teritorij Župe protezao sve do župe svete Barbare u Vrapču, svetoga Blaža i sve do rijeke Save. Na teritoriju današnjega Bijenika i župe sv. Maksimilijana Kolbea te Mikulića u to vrijeme uglavnom bijahu poljoprivredne površine, što odaju i nazivi pojedinih ulica. Posebna se zanimljivost veže uz župu sv. Nikole Tavelića u Kustošiji.
Titular župe sv. Nikole Tavelića u Kustošiji nije vezan uz franjevce konventualce koji su čuvari svetišta sv. Nikole u Šibeniku. Kod osnutka ove župe u Kustošiji bilo je više prijedloga kako će se ona nazivati. A da se ona nazove bl. Nikole Tavelića predložio je prvi župnik ove župe vlč. Vilim Cecelja. Naime, župa je osnovana 29. lipnja 1939. godine, nedugo nakon naše A tada se mnogo radilo na tome da blaženi Nikola Tavelić bude proglašen svetim. I štovanje tada blaženoga Nikole bilo je tada u svom zenitu. Ideja da se ova župa povjeri franjevcima konventualcima potječe od ovih redovnika. Naime, osnutkom župe sv. Antuna Padovanskoga 1932. dobar dio Kustošije pripao je ovoj župi (a jedan dio ostao je u dotadašnjoj župi u Vrapču). Odmah po osnutku župe sv. Antuna naši fratri su počeli mnogo pastoralno raditi u zapuštenom dijelu župe u Kustošiji. I počeli su slaviti nedjeljom Misu u tamošnjoj osnovnoj školi. Početkom tridesetih godina, u Kustošiju dolaze i časne sestre Službenice milosrđa (ančele). U okviru samostana sagrađena je i prva kapela u Kustošiji, posvećena sv. Alojziju, a koju je 20. lipnja 1937. godine blagoslovio nadbiskup Stepinac. Naši fratri su još više povećali pastoralnu aktivnost u Kustošiji. Svete Mise slavile su se u kapeli bl. Alojzija Stepinca, vjerujem svakodnevno. Vjeronauk se tada predavao u školama. Svakako, kada je došlo vrijeme za osnivanje ove župe u Kustošiji, franjevci sa Svetog Duha željeli su da ta župa pripadne njima. To je razumljivo, jer su do tada u Kustošiji pastoralno radili. I bl. Alojzije Stepinac je bio za to da ova župa pripadne fratrima. No, s tim se nije usuglasio Kaptol, pitanje je išlo u Vatikan, koji je župu u Kustošiji povjerio dijecezanskom kleru do danas.
Do osnutka Župe, franjevci konventualcu su djelovali kao župni vikari velike župe sv. Blaža s kojom i danas održavaju posebnu povezanost.
Još poneka zanimljivost o gradnji: Pastoralni centar je bio građen, dok je fra Jerko Felja bio gvardijan i župnik, a izgrađen 1970. godine. Temelji crkvenog tornja postavljeni su još kod izgradnje crkve sv. Antuna Padovanskoga, dakle negdje tridesetih godina prošlog stoljeća. A toranj je izgrađen, dok je provincijalni ministar bio fra Đuro Hontić i gvardijan samostana Svetog Duha fra Zdravko Tuba 2008. godine. Blizina vojarne u „nepogodna“, „crvena“ vremena, nisu dopuštala raniju izgradnju zvonika.
Na prvom katu „Pastoralnog centra“ najprije je bio župni ured i sobe za župnika i kapelane (župne vikare). A prije toga župni ured je bio u prizemlju samostana Svetog Duha. Upravo je fra Augustin Kordić bio taj, koji se kao župnik prvi preselio u taj novi župni ured pastoralnog centra. On je tamo imao svoju sobu i još su imali svoje sobe dva kapelana (župna vikara). Poslije njih nadolazili su drugi župnici i drigi kapelani sve do uspostave Hrvatske države, kada se župni ured premjestio u sadašnje njegovo mjesto. Dakle, dvorana Svetog Franje i prostorije župnog ureda vraćene su poslije uspostave Hrvatske države, valjda 1992. godine.
Blaženi Ivan Merz i službenica Božja Marica Stanković
Da je bl. Ivan Merz bio nekada u Dvorani (Domu) sv. Franje na Svetom Duhu, vrlo je lako moguće. A da je fra Ambroz Vlahov, redovnik i svećenik naše Provincije (1895.-1976.) viđao i bio u vezama s bl. Ivanom Merzom, to je i posvjedočio na procesu za beatifikaciju Ivana Merza 21. veljače 1973. godine u Nadbiskupskoj kapeli u Zagrebu govoreći o krepostima ovoga budućeg blaženika. Budući da je bl. Ivan Merz bio povezan s o. Ambrozom Vlahovom, nije isključeno da je dolazio na Sveti Duh i da je bio u Domu (dvorani) sv. Franje. Ali je sigurno da je službenica Božja Marica Stanković dolazila na Sveti Duh i tu se susretala sa ženskom mladeži, držala predavanja, nagovore, donosila omladinski list „Posestrinstvo“, a potom „Za vjeru i dom“ . Dakako, da je ta predavanja imala u Domu (dvorani) sv. Franje, danas poznatom središtu kulturno-umjetničkih i duhovnih događanja zagrebačkoga Zapada.
Tekst: fra Ivan Marija Lotar
