ČETVRTI DAN: CRKVA OD DRVA, KAMENA I METALA (DRUGI DIO)
Drage sestre i braćo, nastavljamo s crticama iz povijesti i sadašnjosti župe i svetišta.
FRESKA SVETOG ANTUNA U PREZBITERIJU
Na dan proslave 33. obljetnice Posvete naše župne crkve blagoslovljena je nova freska u prezbiteriju naše, danas bazilike, djela akademskog slikara Tihomira Lončara, našega župljanina. Pogled na glavni oltarni prostor i cijelu crkvu je veličanstven, iznenađujuče snažan posve nov, drugačiji, poliptih koji je desetljećima ispunjavao prostor, zamijenila je veličanstvena zidna freska izrazito nażnog kolorita izvedena po cijeloj zidnoj plohi prezbiterija, zidna freska koja je svojom ljepotom sjajem ispunila i zagrlila cjelokupni prostor crkve. Riječima arhitektice, gospođe Višnje Miletić:
Zaista veličanstven prizor. Pogledajmo tog veličanstvenog Antuna kako bos stoji usred uzburkanog mora (mora naših boli.. kako pjesma kaže), kao da je odnekud stigao, stvorio se pred nama s lsusom ispred sebe i govori nam: „Evo me!“ Gledam njegov habit širine svetohraništa s naborima poput stabla kako izvire i izrasta iz dubina samog svetohraništa u prekrasno stablo s plameno crvenom rascvjetanom krošnjom poput velikoga čudesnoga cvijeta oblikovanog u krug, koji se odmah prepoznaje kao obilje darova Duha Svetoga. Krug na simboličan način prikazuje savršenstvo Antunovog života u ljubavi s Isusom, životni put kojim on ide i prosipa za sobom latice blagoslova te ljubavi na nas.
Dijete Isus centralna je osoba ove veličanstvene freske. Ishodište i središte toga cvijeta – Isus sav u sjaju bjeline raširenih ruku prikazan ispred sv. Antuna kao da izlazi iz same nutrine Antunova bića, iz samog srca; kao naidragocjeniji plod sa stabla Antunova života, niegov dar nama.
Pogledajmo u Antunove ruke prikazane poput grana, vjerojatno oraha, na kojemu je tako rado provodio posljednje dane svoga ovozemaljskog života. Jedna s bijelim ljijanom, a druga usmjerena prema gore, prema rukama Boga Oca (onome koga nitko nije vidio). Te predivne ruke ujedno su simbol milosrdnog Oca od kojega sve primamo i kome se vraćamo na kraju – cilju naseg životnog puta.
Ovaj veličanstveni slikovni prikaz je posve nova umjetnikova interpretacija velikog čudotvorca, sv. Antuna toliko ljubijenog i štovanog sveca u narodu. Umjetnik nije slijedio uvriježene stereotipe već viđenih motiva sv. Antuna s lsusom u naručju ili sv. Antuna s Biblijom u ruci i rukom koja nas blagoslivlja snagom te riječi. Ti simboli su već prisutni drugdje u bazilici: kip, relikvijar... Vizija umjetnika Tihomira Lončara ide u toj interpretaciji mnogo dublje. On nam na veličanstvenoj fresci otkriva na tajanstven način tko je ta Riječ.
Nakon dužeg promatranja nove zidne freske, da se uočiti da je umjetnik kompoziciju freske cijele plohe prezbiterija vrlo pomno osmislio i precizno – istančano razradio. Četiri su protagonista veličanstvene oltarne freske: sv. Antun, Bog Otac, Bog Sin i Duh Sveti) pozicionirani na plohi zida iznad krova ciborija tako da površinom prate vanjski rub stubova ciborija, kako bi se u cijelosti mogao vidjeti sv. Antun s malim Isusom sa svih mjesta (vizura) crkve.
U likovnom izričaju protagonisti zidne freske čine istostranični trokut s upisanim krugom. Zašto takva simbolika i koju poruku krije u sebi? Istostranični trokut je od davnina u sakralnoj umjetnosti simbol Presvetog Trojstva, a krug (kružnica) je simbol savršenstva.
Na taj je tajanstven način umjetnik prikazao sv. Antuna u zajedništvu s Presvetim Trojstvom kao posrednika (zagovornika) između nas vjemika i Trojstva koje je najsavršenije zajedništvo u ljubavi. Takvom zajedništvu trebao bi težiti svaki istinski vjernik!
Protagonist freske, mali Isus, personifikacija čiste, iskrene, nježne, sućutne, prave dječie ljubavi prikazan je kao dar sv. Antuna nama, koji se utječemo njemu; svima onima koji vrše.pobożnost 13 utoraka sv. Antuna. Nije slučajno da je naš umjetnik
u likovom smislu upravo malog Isusa pozicionirao u središte i sjecište dijagonala
pravokutne plohe zida iznad ciborija kako bi naglasio da je lsus središte cijele freske.
Snažna je to simbolika! Ona nam preko sv. Antuna slikom pokazuje svetohranište Antunovog srca, kao izvor savršene djelotvorne ljubavi koja otvara sva vrata, koja mijenja naša srca, koja čini čuda u našim životima. Sveti Antun s veličanstvene freske zida prezbiterija kao da progovara: „Gledajte, ovdje ispred mene je Isus u samom svetohraništu... čeka na vas! Dođite, donesite svoje boli na ovaj žrtvenik... ja sam tu uz njega, vaš zagovornik!“
Zasigurno se pitate kako je moguće stvoriti umjetničko djelo ovakve ljepote i skrivene tajanstvene dubine? Naš župljanin, g. Tihomir Lončar, akademski slikar, .taj tihi samozatajni čovjek, kako je rekao otac Tomislav Glavnik, satima je i danima molio i proveo u samoći pred istim tim svetohraništem i upijao tihu polumračnu intimu nutrine naše župne crkve, najljepšeg arhitektonskog ostvarenja postmoderne na hrvatskim prostorima, djelo arhitekta Juraja Denzlera. Nakon dugih promišljanja uspjelo mu je povezati i dovesti u sklad velebnu zidnu fresku sa svim elementima i vizurama interijera.
Progovorio je įezikom boja, kao vrstan kolorist iz nutrine svoga bića, jedinim jezikom kojim umije izraziti ono što osjeća, ono što nam želi reći, ono što je primio na dar od Stvoritelja, a što i mi zahvalno dijelimo s njim.
Kada sam, nakon misnog slavlja te večeri čestitala gospodinu Tihomiru spomenula sam usput, je li mu poznato da se nekada unutar samostana, gdje su stvarane velike umjetničke slike (ikone) sa zadanom sakralnom temom, cijela zajednica molila po godinu dana da se uspije izraziti prava poruka slike, a da je u samoj realizaciji svaki član zajednice imao svoju ulogu. Tada sam doznala da je za uspieh naše zidne freske ustrajno molio naš brat Josip Priselac, vjerni član župnoga zbora „Tomislav Talan“ i veliki molitelj – predvoditeljį večernje krunice. Vjerujemo da ljepotu glasa toga poniznog brata služitelja dok moli i predvodi krunicu ili odjekuje s kora za vrijeme večernjeg misnog slavlja, prepoznaje svaki vjernik ove župe, i na tome mu od srca hvala.
Tekst: fra Ivan Marija Lotar
