TREĆI DAN: CRKVA OD DRVA, KAMENA I METALA (PRVI DIO)
Drage sestre i braćo, nastavljamo s crticama iz povijesti i sadašnjosti župe i svetišta.
Izgradnja crkve sv. Antuna započela je 1931. godine, kada se slavila 700. obljetnica smrti Padovanskog Sveca. Gradnja crkve je dovršena 1934. godine.
Crkvu je blagoslovio 8. prosinca 1934. godine dr. Antun Bauer, zagrebački nadbiskup, a prvu svetu misu istoga dana slavio je bl. kard. Alojzije Stepinac.
Uz bl. Alojzija Stepinca vezana su još dva vrlo važna događaja u ovoj crkvi. Naime, 12. rujna 1943. godine on je posvetio glavni oltar. Na koncu, glavnu proslavu proglašenja sv. Antuna Padovanskoga „evanđeoskim naučiteljem“ u Zagrebu obilježio je bl. Alojzije svetom misom u ovoj crkvi 13. lipnja 1946. Unutrašnjost crkve dovršena je 1984. godine. Crkvu je 24. studenoga 1984. posvetio kardinal Franjo Kuharić.
Crkva je izgrađena prema nacrtu poznatog arhitekta dr. Jurja Denzlera. Zamišljena je kao trobrodna bazilično-monumentalna crkva, kao spoj baziličnog stila i modernog vala u graditeljstvu. Izvana je sagrađena od grubog kamena. Upravo taj grubi kamen predstavlja dušu hrvatskog naroda, koji je čvrstoćom i žilavošću prkosio nemilosrdnim udarcima povijesti. Crkva je visoka preko 18, široka 25, a dugačka 45 metara. Nad trostrukim hrastovim vratima u određenoj proporciji stoji rozeta, a na vanjštini pobočnih lađa nalaze se nizovi pravokutnih prozora. Dva prozora koji se nalaze u prezbiteriju s jedne i druge strane ukrašeni su vitrajem: lijevi sa sv. Antunom koji blagoslivlja dijete, a desni sa sv. Antunom i Djetetom Isusom u njegovim rukama.Pobočne lađe za metar su niže od središnje i od nje su odijeljene nizovima stupova koji su visoki 14 metara. Apsida je pravokutna u plohi.
Prezbiterij crkve viši je za jedan metar od površine lađa, da bi se naglasila bitnost središnjeg dijela crkve. Prvotni nacrt izradio je ing. Vladimir Potočnjak, ali je prezbiterij prilagođen novim liturgijskim potrebama, pa u njemu posebno mjesto zauzima lijepi kameni oltar prema narodu, rađen prema nacrtu ing. arh. Bernarda Bernardija. Pozlaćena vratašca na tabernakulu izradio je akademski kipar Kosta Angeli Radovani. Taj prostor natkriven je baldahinom – ciborijem, koji nose pet metara visoki stupovi. Unutrašnja ploha pokrova urešena je mozaikom starokršćanskih simbola. Klupe i ispovjedaonice su od hrastovine i postavljene su u crkvu koncem 1941. Ukupno je 36 klupa, prema godinama sv. Antuna. Reljefi s kršćanskim simbolima na klupama djelo su akademskog kipara Radoja Hudoklina. Isti kipar ukrasio je rezbarijama i četiri ispovjedaonice.
U crkvi se do nedavno nalazio poliptih prof. Ljube Babića. Poliptih je slikan na drvenoj dasci, visok je 2,80, a širok 3 metra. U sredini poliptiha dominira lik sv. Antuna propovjednika i čudotvorca, koji u lijevoj ruci drži Evanđelje, a desnom blagoslivlja narod. Lijevo i desno prikazana su po četiri svečeva čuda. S lijeve strane prikazana su ova svečeva čudesa, odozgor prema dolje: Sv. Antun prima Dijete Isusa u naručje, zapovijeda mazgi da se pokloni Presvetom Sakramentu, oživljava dijete unesrećeno u kipućoj vodi, propovijeda istovremeno na dva mjesta. S desne strane, odozgor prema dolje: Sv. Antun propovijeda ribama, zacjeljuje mladićevu odsječenu nogu, otkriva lihvarevo srce u škrinji zlata, uskrisava ubijenog čovjeka da bi utvrdio nevinost svog oca. Poliptih je bio napravljen umjesto velike fresko-slike svetog Antuna u slavi, koja je po prvotnoj zamisli trebala krasiti zid iza oltara. Ispod poliptiha su riječi iz Jakovljeve poslanice 5,13: „Trpi li tko među vama nevolje? Neka moli! Veseli li se tko, neka pjeva hvalospjev!“ Poliptih je izmješten u kapelu sv. Križa s desne strane oltara prigodom izrade nove oltarne freske s likom sv. Antuna.
Tekst: fra Ivan Marija Lotar
