Svetkovina Bezgrešne Djevice Marije čudotvorne medaljice svečano je proslavljena 26. studenoga u samostanskoj kapelici Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice Hrvatske provincije Marijinih sestara sa sjedištem u Osijeku. Euharistijsko slavlje predvodio je i propovijedao mons. Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki, a suslavio Domagoj Lacković, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata. Liturgijsko pjevanje družbina zbora i osječkih vjernika orguljski su pratile s. Samuela Markanović, provincijalna poglavarica, i s. Franciska Gjonaj.
Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup je srdačno čestitao Marijinim sestrama svetkovinu Bezgrešne Djevice Marije čudotvorne medaljice, koja se kao godišnja svetkovina slavi od 1894. godine.
„Kršćanski advent obilježava Božja blizina i naša budnost“
U svojoj homiliji nadbiskup je rekao kako se u došašću sjećamo da idemo ususret Kristu Gospodinu i da smo zato pozvani svoju sadašnjost živjeti u perspektivi budućega susreta s Kristom, na čiju smo sliku stvoreni i koji je zato izvor, ali i konačni cilj te punina našega života. „Dok se sjećamo njegova budućega dolaska, istodobno se sjećamo i njegova utjelovljenja u krilu Djevice Marije te povijesnog dolaska u Isusu Kristu. Krist je, dakle, već došao. On je ušao u našu ljudsku povijest i nerazdruživo se poistovjetio s čovjekom. No, on će ponovno doći na kraju vremena i mi čekamo njegov ponovni i konačni dolazak. U došašću se tako spominjemo blizine Boga koji je već sišao k nama, njegove već započete prisutnosti i istodobno njegove buduće blizine, za kojom mi kao vjernici trajno i silno žudimo“, rekao je nadbiskup Đuro, ističući dvije riječi koje na osobit način obilježavaju vrijeme došašća: blizina i budnost.
Također, pojasnio je kako smo „u svakodnevici zaokupljeni raznim prizemnim interesima, a često i rastreseni raznim ispraznostima, u opasnosti da izgubimo ono bitno i zato nas došašće poziva na budnost“. „Budni, budite! Napustite osrednjost! U osrednjost upadamo kada zaboravimo onu prvu ljubav prema Kristu Gospodinu i toplinu vjere. Bez trajnog rasta u vjeri i ljubavi prema Bogu, bez iščekivanja njegove novosti, mi kršćani postajemo osrednji, mlaki, svjetovni. To nagriza vjeru, koja je suprotnost osrednjosti. Vjera je gorljiva želja za Bogom, za njegovim licem, neprestana odvažnost za obraćenjem, hrabrost za ljubav. Vjera nije voda koja gasi, ona je vatra koja gori; nije sedativ za one koji su pod stresom, nego ljubavna priča za zaljubljene! Zato Isus u Knjizi Otkrivenja mrzi mlakost više od svega i osjeća prezir prema mlakima“, poručio je nadbiskup Hranić.
Nadalje je promišljao o došašću podsjetivši na trenutak kada je Bog Djevici Mariji poslao anđela Gabrijela, koji ju je pozdravio riječima: Zdravo, milosti puna!’ „Ovo je uistinu zvjezdani trenutak ljudske povijesti – jer tu je i na tom mjestu uistinu započela Božja prisutnost među ljudima – u punom i doslovnom smislu te riječi. Tu je stvarno nastalo ‘došašće’, Božja prisutnost i njegov dolazak. Taj zvjezdani trenutak svjetske povijesti istodobno je bio i jedan od njezinih najtiših trenutaka. Zaboravljeni trenutak, koji nije zabilježen ni u jednim novinama, kojega nije spomenuo ni jedan časopis, niti bi ga spomenuo ijedan radio ili televizija da su i postojali u ono vrijeme. Ono što nam se poručuje u tom trenutku, najprije je tajna tišine. Ono što je doista veliko, raste neprimjetno i tišina je u pravo vrijeme plodnija od neprekidnoga aktivizma, koji vrlo lako može prerasti u prazan hod, bez duha“, rekao je nadbiskup, posvješćujući kako se naše primanje Boga ostvaruje u tišini i skrovitosti.
„I u pastoralnom djelovanju sve očekujemo od svojega djela i nadamo se kako ćemo pastoralnim planovima i aktivnostima doći do Boga i prodrijeti do istinske tajne nutarnjega rasta u Bogu. A ipak je i na području kršćanske vjere primanje u najmanju ruku jednako važno kao i djelovanje! Otvorenost za Božji dar i spremnost primiti ga uvodi do druge dimenzije došašća – iskustvo i svijest započete Božje prisutnosti je plod i djelo milosti Božje u nama. Tajna anđelova navještenja Mariji nije samo tajna tišine, nego je prije svega i još više tajna milosti“, rekao je nadbiskup, zaključujući kako moramo računati na Božju milost i biti otvoreni za dar milosti, kao što je to bilo srce Blažene Djevice Marije.
Svoju homiliju nadbiskup je završio osnažujući Marijine sestre poticajima za življenje u započetoj Božjoj prisutnosti, tako da u svjedočanstvu posvećenoga života „zrače u svakodnevnim susretima s ljudima i mirišu Bogom“ te da „i mi u susretu s vama i vi s nama možemo osjetiti ona je Božja, da se u nama osjeti mir Božje prisutnosti, a svaka od sestara bude toranj koji usmjerava naš pogled i srca prema Bogu, svim vjernicima ohrabrenje i podrška“.
Na kraju misnoga riječi zahvale nadbiskupu, predvoditeljima trodnevnice, vjernicima te sestrama drugih družbi uputila je poglavarica s. Samuela Markanović.
Svetkovini je prethodila trodnevnica od 23. do 25. studenoga s pobožnošću „Trajne (vječne) devetnice Gospi od čudotvorne medaljice“, večernjih misa i euharistijskoga klanjanja u kojoj su sudjelovali svećenici Matej Glavica, Josip Erjavac i Ivan Jurić. Nevenka Špoljarić
