U podnevnom nagovoru prije molitve Anđeoskoga pozdravljenja, na prvu nedjelju došašća, Papa se osvrnuo na Evanđelje iz današnje liturgije, na obećanje koje nas uvodi u vrijeme došašća: „Gospodin vaš dolazi“ (Mt 24, 42), te nas potaknuo da se probudimo iz sna, da uvijek budemo pozorni na prisutnost Boga koji nam govori i nadahnjuje naša djela te da ga prihvatimo u svakodnevnom životu
Jesam li svjestan onoga što proživljavam, jesam li pažljiv? Pokušavam li prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim situacijama ili sam rastresen i opterećen drugim stvarima? Upitajmo se to u vremenu došašća, jer ako danas ne primjećujemo njegov dolazak, bit ćemo nespremni i kada dođe na kraju vremena – upozorio je papa Franjo u kratkoj katehezi prije molitve Anđeoskoga pozdravljenja na prvu nedjelju došašća, komentirajući odlomak Matejeva Evanđelja iz današnje liturgije te obećanje koje nas uvodi u vrijeme došašća: „Gospodin vaš dolazi“.
To je temelj naše nade, to je ono što nas podupire i u najtežim i najbolnijim trenucima našega života: Bog dolazi. Nemojmo to nikada zaboraviti! – istaknuo je Sveti Otac te objasnio – Jer Gospodin uvijek dolazi, posjećuje nas, blizu nam je, i vratit će se na kraju vremena kako bi nas primio u svoj zagrljaj. Međutim, pred tim riječima trebamo se upitati: Kako Gospodin dolazi? Kako ga prepoznati i dočekati?
Odgovarajući na prvo pitanje, Papa je podsjetio kako smo mnogo puta čuli da je Gospodin prisutan na našem putu, prati nas i govori nam. Ali možda mi, rastreseni, vjerujemo da je to samo „teoretska“ istina, ili zamišljamo da Gospodin dolazi na eklatantan način, možda kroz neki čudesni znak. Isus, naprotiv, kaže da će se dogoditi „kao u dane Noine“, odnosno dok su ljudi činili normalne, svakodnevne stvari u životu: jeli su i pili, ženili se i udavali.
Bog je skriven u našem životu, skriva se u najobičnijim i najredovitijim situacijama našega života. Ne dolazi u izvanrednim događajima, nego u svakodnevnim stvarima, u njima se očituje. I tu, u našem svakodnevnom radu, u slučajnom susretu, u licu osobe koja je u potrebi, pa i u dane koji su sivi i monotoni, upravo je tamo Gospodin koji nas zove, govori nam i nadahnjuje naše djelovanje.
Međutim, postoji i drugo pitanje: kako prepoznati i dočekati Gospodina? Papa Franjo ističe da trebamo biti budni, pozorni, na oprezu. Isus nas upozorava na opasnost da ne primijetimo njegov dolazak i da ne budemo spremni za njegov posjet. Sveti je Augustin – podsjetio je Papa – govorio: „Bojim se Gospodina koji prolazi“ (Serm. 88, 14.13), odnosno bojao se da će Isus proći, a on ga neće prepoznati. Doista, u Evanđelju, o ljudima iz Noina vremena Isus kaže da su jeli i pili „i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije“ (r. 39). Nisu ništa ni slutili jer su bili zaokupljeni svojim stvarima i nisu shvaćali da se sprema potop. Isus, naime, kaže da će, kada On dođe, „dvojica… biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti! (r. 40).
Koja je razlika? Jednostavno, jedan je bio budan, sposoban uočiti Božju prisutnost u svakodnevnom životu; drugi je pak bio rastresen, živio je od danas do sutra i nije ništa primijetio.
Papa je stoga potaknuo da se u ovo vrijeme došašća trgnemo iz tromosti i probudimo iz sna! Pokušajmo se upitati: jesam li svjestan onoga što proživljavam, jesam li pozoran, jesam li budan?
Nastojim li prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim situacijama ili sam rastresen i pomalo opterećen drugim stvarima? Ako danas ne primjećujemo njegov dolazak, bit ćemo nespremni i kada dođe na kraju vremena. Stoga, ostanimo budni! Čekajući da Gospodin dođe, čekajući da se Gospodin približi, jer On je tu, ali čekajmo pozorni.
Neka nam u tomu pomogne Sveta Djevica – rekao je na kraju papa Franjo – Žena iščekivanja, koja je znala dokučiti Božji prolazak u skromnom i skrovitom životu Nazareta i primila ga u svoje krilo.
