ispracaj 3

Mons. Marko Čolić, svećenik Beogradske nadbiskupije, preminuo je blago u Gospodinu u ranim jutarnjim satima u četvrtak, 10. studenoga 2022. u Svećeničkom domu u Đakovu, okrijepljen svetim sakramentima. Istoga dana, u kapeli Uzašašća Svećeničkog doma u Đakovu obred ispraćaja tijela pokojnog mons. Čolića predvodio je ravnatelj Doma vlč. Petar Vidović. Uz nadbiskupa đakovačko-osječkog u miru Marina Srakića i pomoćnog biskupa Ivana Ćurića, nazočila je najbliža rodbina pokojnika, svećenici iz središnjih nadbiskupijskih ustanova, svećenici korisnici Doma, kao i časne sestre i osoblje.

U svome nagovoru vlč. Vidović je istaknuo da je pokojni svećenik Marko, iako kratko živeći sa zajednicom svećenika, svega tri mjeseca, svojom osobnošću uistinu ostavio nemali trag, živeći po primjeru blaženstava – ponizan, jednostavan, krotak, smiren. Također, zahvalio je djelatnicima i časnim sestrama na brizi i njezi koju su mu pružali.

Sprovod mons. Čolića bit će u njegovoj rodnoj Župi sv. Alojzija Gonzage u Pećniku (Vrhbosanska nadbiskupija, Bosna i Hercegovina), u ponedjeljak, 14. studenoga u 13 sati. Tijelo pokojnika bit će izloženo u župnoj crkvi od 11 sati. U 13 sati misu zadušnicu predvodit će umirovljeni beogradski nadbiskup i apostolski upravitelj Beogradske nadbiskupije Stanislav Hočevar. Nakon mise, tijelo mons. Čolića bit će pokopano u obiteljskoj grobnici na obližnjem groblju.

ispracaj 3

Životopis mons. Marka Čolića


Marko Čolić rođen je 1940. u Pećniku kod Modriče, BiH (Župa sv. Alojzija Gonzage, Vrhbosanska nadbiskupija). Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu 1952. godine, a zatim je maturirao u Modriči 1956. godine. Prvu godinu velike mature završio je u Gradačcu 1957. godine, a ostale godine nastavio je i završio u sjemeništu na zagrebačkoj Šalati 1960. godine. Nakon odsluženja vojnog roka u Zagrebu i Puli 1962. godine, kao bogoslov Beogradske nadbiskupije, na molbu beogradskog nadbiskupa Josipa Ujčića počeo je dvogodišnji filozofsko-teološki studij na Visokoj teološkoj školi u istarskom gradu Pazinu. Potom je nastavio studij na Teološkom fakultetu Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu.

Teološki studij završio je 1968. godine kao pitomac Gallicuma, papinskog francuskog instituta. Za svećenika je zaređen u tadašnjoj beogradskoj katedrali Krista Kralja 1967. godine. U nazočnosti beogradskog nadbiskupa Gabrijela Bukatka zaredio ga je mons. Mario Cagna, prvi apostolski nuncij u tadašnjoj Jugoslaviji. Godinu pastoralne prakse proveo je 1968./1969. Od 1968. do 1974. godine bio je tajnik beogradskog nadbiskupa Gabrijela Bukatka. Ujedno je bio katehist srednjoškolcima i studentima te voditelj diplomatskih misa na francuskom jeziku u tadašnjoj beogradskoj katedrali Krista Kralja. U međuvremenu odlazi u Rim na Lateransko sveučilište – Akademiju Alfonsianu. Ondje je kao student ukrajinskog zavoda sv. Josafata 1972. godine obranio doktorat iz moralne teologije, na francuskom jeziku, s temom „Brak, razvod i ponovni brak u Srpskoj pravoslavnoj crkvi“.

Po povratku u Beogradsku nadbiskupiju 1972. godine nastavio je obnašati službe koje je imao tijekom studija. Godine 1974. imenovan je upraviteljem župa Kragujevac, Kraljevo i Ravna Reka sa sjedištem u Kragujevcu. Tako je bilo sve do 1987. godine kada ga je beogradski nadbiskup Franz Perko imenovao nadbiskupskim kancelarom i tajnikom nadbiskupije. Mons. Čolić bio je i sužupnik beogradske Župe Krista Kralja, te urednik lista Blagovest do 2007. godine, kao i privremeni upravitelj župe u Smederevu. Godine 1992. papa Ivan Pavao II. imenovao ga je kapelanom Njegove Svetosti.

Nakon smrti župnika u Smederevu 1997. godine i privremene uprave te župe iz Beograda, imenovan je i župnikom župe u Boru i upraviteljem župe u Zaječaru 1998. godine, gdje je ostao do 2003. godine, kada ga je beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar imenovao župnikom Župe Krista Kralja u kojoj je ostao do 2007. godine. Od 2007. do 2009. godine ponovno je bio kancelar i ekonom Nadbiskupije, a od 2009. ekonom i arhivar te član nadbiskupijskih vijeća. U subotu 30. rujna 2017. godine svečano je proslavio 50 godina svećeničke službe – zlatnu misu. Iako u zasluženoj mirovini, ostao je aktivan u pastoralu na području Beogradske nadbiskupije. Od kraja ljeta 2022. godine bio je smješten u Svećeničkom domu u Đakovu.

 

Izvor: Beogradska nadbiskupija / Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije

Radio Marija

08:45 Glazba
09:00 Moj život u vjeri – tema: enciklika pape Ivana Pavla II. „Redemptoris Mater“ - Majka Otkupiteljeva o ulozi Djevice Marije u životu Crkve; ur. i vod.: preč. Josip Šimunović
09:45 Glazba
10:05 Vijesti iz Sisačke biskupije - ur. i vod.: Stjepan Vego

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Varaždin - Čakovec: 96,5 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Molitva za obitelj - svakoga dana u 20h

Svakoga dana u 20:00 h nakon molitve Anđeo Gospodnji molimo molitvu za obitelj. Pridružite nam se u zajedništvu molitve za sklad i plodnost...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Studeni 2024
P U S Č P S N
1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 1997-2023

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.