ispracaj 3

Mons. Marko Čolić, svećenik Beogradske nadbiskupije, preminuo je blago u Gospodinu u ranim jutarnjim satima u četvrtak, 10. studenoga 2022. u Svećeničkom domu u Đakovu, okrijepljen svetim sakramentima. Istoga dana, u kapeli Uzašašća Svećeničkog doma u Đakovu obred ispraćaja tijela pokojnog mons. Čolića predvodio je ravnatelj Doma vlč. Petar Vidović. Uz nadbiskupa đakovačko-osječkog u miru Marina Srakića i pomoćnog biskupa Ivana Ćurića, nazočila je najbliža rodbina pokojnika, svećenici iz središnjih nadbiskupijskih ustanova, svećenici korisnici Doma, kao i časne sestre i osoblje.

U svome nagovoru vlč. Vidović je istaknuo da je pokojni svećenik Marko, iako kratko živeći sa zajednicom svećenika, svega tri mjeseca, svojom osobnošću uistinu ostavio nemali trag, živeći po primjeru blaženstava – ponizan, jednostavan, krotak, smiren. Također, zahvalio je djelatnicima i časnim sestrama na brizi i njezi koju su mu pružali.

Sprovod mons. Čolića bit će u njegovoj rodnoj Župi sv. Alojzija Gonzage u Pećniku (Vrhbosanska nadbiskupija, Bosna i Hercegovina), u ponedjeljak, 14. studenoga u 13 sati. Tijelo pokojnika bit će izloženo u župnoj crkvi od 11 sati. U 13 sati misu zadušnicu predvodit će umirovljeni beogradski nadbiskup i apostolski upravitelj Beogradske nadbiskupije Stanislav Hočevar. Nakon mise, tijelo mons. Čolića bit će pokopano u obiteljskoj grobnici na obližnjem groblju.

ispracaj 3

Životopis mons. Marka Čolića


Marko Čolić rođen je 1940. u Pećniku kod Modriče, BiH (Župa sv. Alojzija Gonzage, Vrhbosanska nadbiskupija). Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu 1952. godine, a zatim je maturirao u Modriči 1956. godine. Prvu godinu velike mature završio je u Gradačcu 1957. godine, a ostale godine nastavio je i završio u sjemeništu na zagrebačkoj Šalati 1960. godine. Nakon odsluženja vojnog roka u Zagrebu i Puli 1962. godine, kao bogoslov Beogradske nadbiskupije, na molbu beogradskog nadbiskupa Josipa Ujčića počeo je dvogodišnji filozofsko-teološki studij na Visokoj teološkoj školi u istarskom gradu Pazinu. Potom je nastavio studij na Teološkom fakultetu Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu.

Teološki studij završio je 1968. godine kao pitomac Gallicuma, papinskog francuskog instituta. Za svećenika je zaređen u tadašnjoj beogradskoj katedrali Krista Kralja 1967. godine. U nazočnosti beogradskog nadbiskupa Gabrijela Bukatka zaredio ga je mons. Mario Cagna, prvi apostolski nuncij u tadašnjoj Jugoslaviji. Godinu pastoralne prakse proveo je 1968./1969. Od 1968. do 1974. godine bio je tajnik beogradskog nadbiskupa Gabrijela Bukatka. Ujedno je bio katehist srednjoškolcima i studentima te voditelj diplomatskih misa na francuskom jeziku u tadašnjoj beogradskoj katedrali Krista Kralja. U međuvremenu odlazi u Rim na Lateransko sveučilište – Akademiju Alfonsianu. Ondje je kao student ukrajinskog zavoda sv. Josafata 1972. godine obranio doktorat iz moralne teologije, na francuskom jeziku, s temom „Brak, razvod i ponovni brak u Srpskoj pravoslavnoj crkvi“.

Po povratku u Beogradsku nadbiskupiju 1972. godine nastavio je obnašati službe koje je imao tijekom studija. Godine 1974. imenovan je upraviteljem župa Kragujevac, Kraljevo i Ravna Reka sa sjedištem u Kragujevcu. Tako je bilo sve do 1987. godine kada ga je beogradski nadbiskup Franz Perko imenovao nadbiskupskim kancelarom i tajnikom nadbiskupije. Mons. Čolić bio je i sužupnik beogradske Župe Krista Kralja, te urednik lista Blagovest do 2007. godine, kao i privremeni upravitelj župe u Smederevu. Godine 1992. papa Ivan Pavao II. imenovao ga je kapelanom Njegove Svetosti.

Nakon smrti župnika u Smederevu 1997. godine i privremene uprave te župe iz Beograda, imenovan je i župnikom župe u Boru i upraviteljem župe u Zaječaru 1998. godine, gdje je ostao do 2003. godine, kada ga je beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar imenovao župnikom Župe Krista Kralja u kojoj je ostao do 2007. godine. Od 2007. do 2009. godine ponovno je bio kancelar i ekonom Nadbiskupije, a od 2009. ekonom i arhivar te član nadbiskupijskih vijeća. U subotu 30. rujna 2017. godine svečano je proslavio 50 godina svećeničke službe – zlatnu misu. Iako u zasluženoj mirovini, ostao je aktivan u pastoralu na području Beogradske nadbiskupije. Od kraja ljeta 2022. godine bio je smješten u Svećeničkom domu u Đakovu.

 

Izvor: Beogradska nadbiskupija / Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije

Radio Marija

05:15 Glazba
05:30 Upoznajmo Bibliju
05:40 Glazba
06:00 Anđeo Gospodnji; Molitva prije rada

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Varaždin - Čakovec: 96,5 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Litanije Imena Marijina

Litanije Imena Marijina Gospodine, smiluj seKriste, smiluj seGospodine, smiluj se Kriste, čuj nasKrist, usliši nas Sine Marijin, čuj nasSine...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Listopad 2042
P U S Č P S N
1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 1997-2023

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.