Milosrdne sestre sv. Križa započele su Drugo zasjedanje X. provincijalnog kapitula 9. studenoga 2022. godine u Provincijalnoj kući u Đakovu. Svečanu sv. misu toga je dana u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova predvodio mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup đakovačko-osječki, u koncelebraciji s mo. Ivanom Andrićem, pomoćnikom rektora samostanske crkve. Sestre sudionice Kapitula nazočile su sv. misi zajedno sa sestrama zajednica u Đakovu, s novakinjama i kandidaticama. Na početku sv. mise zazivom Duhu Svetom molile su za otvorenost i svjetlo u radu Provincijalnoga kapitula.
Biskup Ivan, stavljajući na početku homilije slavlje otvorenja Provincijalnoga kapitula u ozračje liturgijskoga slavlja Posvete Lateranske bazilike, rekao je: „Pripravljajući se na euharistijsko sjedinjenje s Gospodinom, razmatramo svetopisamski navještaj koji nas upućuje da istinito, u pravom svjetlu razumijemo i prigrlimo otajstva svojega spasenja, zapravo svoj život u Kristu, u trajnom zajedništvu s njim. Na to nas upućuje i spomen današnjeg blagdana Posvete Lateranske bazilike, što ga slavimo u krilu sveopće zajednice Crkve. Većina je od nas, vjerujem, bila u tom lijepom i velebnom hramu u prigodi naših hodočašća u Rim – o slavljima jubileja, ili u prigodi više zajedničkih nacionalnih hodočašća, ili u prigodi beatifikacije utemeljiteljice, bl. majke Marije Terezije Scherer i drugih susestara vaše Družbe.“
Smještajući Kapitul u konkretno vrijeme Sinode, u kojem danas Crkva živi, mons. Ćurić progovorio je sestrama: „Drage naše sestre! Ovu etapu vašeg redovničkoga sabiranja na Kapitulu prepoznajemo kao jedan od trajnih oblika sinodalnoga hoda crkvene zajednice, ali i kao korak odaziva i poslušnosti Kristu koji nas poziva na budnost, na trajni put obraćenja i pročišćavanja. Tako lako kad na mjesta svetosti, zapravo u naše živote, u naš poziv i zajedništvo, prodre „duh svijeta“. To je opasnost na koju Isus upozorava, a ona ne dolazi iz činjenice što smo u svijetu, u kojem jesmo i kojemu smo poslani, nego kad zaboravimo – jer smo Kristovi učenici – da „nismo od svijeta“. Kad živimo, pa to i sami osjetimo, kao da svijetu ne donosimo nikakvu novost, nikakvu alternativu. A predano nam je svjedočanstvo trajne „novosti života“, radosti i utjehe Božje ljubavi u Kristu za sve ljude. To prepuštanje svijetu opasnost je o kojoj nam tako često progovara papa Franjo, kad govori o „duhovnoj svjetovnosti“. „Riječ je o kulturi koja ne poznaje vjernost“ – veli Papa. Sâm „Isus moli da nas Otac očuva od kulture svjetovnosti (…), ona nije površna, ima duboke korijene; prevrtljiva je, mijenja se poput kameleona, u skladu s prilikama, ali bît je ista: to je prijedlog života koji se posvuda uvlači, čak i u Crkvu“. Kad Kristove učenike zahvati taj duh, kršćanska je vjera u opasnosti da se ugasi, da postane posve neprimjetna i umrtvljena, naizgled nepotrebna čovjekovu životu.“
Osvrćući se na temu Generalnoga kapitula, biskup je naglasio: „Duhom Božjim pokrenute hrabro na putu.“ Ovim ste riječima, drage sestre, označile „gibanja“ na koje vašu Družbu potiče sadašnji Kapitul. Uvijek nam je doživljavati se u krilu Crkve, kad god promišljamo o svojem pozivu, karizmama i službama, nikad ne zaboravljajući da „Duh Božji prebiva u nama“, da On „potpomaže našu nemoć“.
Zaključujući homiliju obratio se sestrama porukom: „Govoreći u misi Dana posvećenoga života ove godine, papa Franjo, i sam redovnik, vrlo je snažnim i konkretnim porukama progovorio današnjim redovnicima i redovnicama, a s njima i cijeloj Crkvi: ‘Zapitajmo se, braćo i sestre, što pokreće naše dane? Koja nas ljubav potiče da idemo naprijed? Duh Sveti ili strast trenutka? Ponekad riskiramo da se raspršimo u tisuću stvari, ali središte svega je Krist (…)’ Na kraju je nadodao: „Ako posvećenim osobama nedostaju riječi koje blagoslivljaju Boga i druge, ako nedostaje radosti, ako manjka zamaha, … pravi je razlog tomu taj što naše ruke više ne grle Isusa. A, ako Krista dočekamo raširenih ruku, dočekat ćemo tako i druge „s povjerenjem i ponizno”. To daje Duh Sveti. Drage naše sestre, od srca vas podupiremo na vašem putu i za vas danas molimo: Da obnovljena duha, s iskrenim i nježnim srcem, zagrlite Isusa, svojega Zaručnika i Zaručnika Crkve. Da svugdje, kamo vas i u današnjem svijetu povede vaše poslanje, budete znak i posrednice njegove blizine. I nama svima za svjedočanstvo i nama na blagoslov.“
Rad Kapitula započeo je u 9 sati uvodnom molitvom Duhu Svetomu, te pozdravom i govorom s. Valerije Široki, provincijalne poglavarice. Na Kapitul je, kao gost, iz Ingenbohla u Švicarskoj, pozvana vrhovna savjetnica, s. Lucila Zovak. Također u radu Kapitula sudjeluje s. Rahela Lacković, novoizabrana vrhovna savjetnica. Program Kapitula obuhvaća Izvješće s Generalnoga kapitula, Izvješća s pojedinih područja apostolata, rad na Dokumentu Ratio formationis, te izradu Duhovno-pastoralnoga programa.
Tekst i foto: s. Nada Martinković
