U utorak 8. studenog, kad se Dominikanska obitelj spominje svih onih koji su se preselili iz ovog života i otišli pred nama sa znakom vjere, nakon ranojutarnje sv. mise i molitve časova fr. Domagoj A. Polanščak i fr. Zvonko Džankić, dominikanski dvojac za hodočašća i planinarenja, uputio se vrhovima Medvednice do Svetišta Majke Božje Bistričke.

Pješački dio započeo je u Gračanima i nastavio se Bikčevićevom stazom do Puntijarke gdje su obasjani Sunčevim zrakama s tamošnjim domarom Ivekom popili zdravicu, popričali o nakani hodočašća i nekim drugim životnim temama. Za to vrijeme gđa. Slavica, vrijedna kuharica iz planinarskog doma, pripremila je za dvojicu braće dominikanaca doručak, uz napomenu da je se sjete u svojim molitvama. Blagovali su, pozdravili se s Ivekom i nastavili put do Hunjke, a zatim dalje prekrasnim šumskim krajolikom prema Gorščici.

Razigrana jesen u svim bojama, Sunce koje se tako vješto probijalo kroz granje i harmonični pjev ptica pružali su dominikancima idealnu mogućnost za molitvu, meditaciju, šutnju i razgovore o mnogim temama iz različih područja ljudskoga interesa. Uz divljenje Božjem stvaralačkom činu koji se tako zadivljujuće uočava u prirodi, stapali su se s bojama jeseni i s nekom lakoćom gubili u vješto obojenom lišću - gotovo savršenom.

Premda su bili dolje – na zemlji, nebo je bilo blizu i čak su dodirivali oblake koji su se nudili kao kišobran za sunce. Planinarski dom Gorščica djelovao je usamljeno, samo su mahnuli i nastavili dalje prema sv. Mateju. Stigavši u naseljeni dio hodočasničke priče pozdravljali su ljude koje su susretali, razmjenili bi koju riječ i foto objektivom nastojali uhvatiti jedinstvene niti čarobne jeseni. U poslijepodnevnim satima stigli su do svetišta i u Bazilici Majke Božje Bistričke proveli neko vrijeme u molitvi te se uputili na odmor i počinak.

Srijeda je osvanula u veselom tonu s poluoblačnim jutrom. Valjalo je istom stazom natrag prema Zagrebu. Noge su bile spremne za put. Poznata ruta, uobičajeni krajolik s pitoresknim sjajem djelovali su otmjeno. Hodočasnički dvojac se uz molitvene trenutke probijao prema sv. Mateju i dalje do Gorščice.

Kako su razmišljali o nekim novim planinarskim stazama, rodila se ideja da se od Gorščice spuste do Vidovca, i ondje posjete gđu. Slavicu, dugogodišnju prijateljicu Samostana bl. Augustina Kažotić, odnosno braće koja su ondje djelovala i živjela. Mobitel je zazvonio, a ona je kao i uvijek s oduševljenjem ugostila dominikance, serviravši im ukusni gulaš s hodočasničkim štihom. Vremenske jedinice su bježale kraju dana, a pomalo umorni hodočasnici uz riječi zahvale i srdačnog zagrljaja ljudi koji se vole napustili su Vidovec i nestali u zalasku Sunca.

Izvor: dominikanci.hr