U subotu 5. studenog 2022. godine pjevači velikog mješovitog zbora župe Prečistog Srca Marijinog – Gospe Fatimske sa splitskih Škrapa imali su prigodnu duhovnu obnovu – hodočašće. Duhovnu obnovu za pjevače su organizirale sestre dominikanke iz samostana svete Katarine Sijenske, s. Fidelis i s. Pavla, te novi župni upravitelj župe Prečistog Srca Marijina – Gospe Fatimske, don Ivan Zovko.
Prvi dio duhovne obnove bio je hodočašće u svetište i samostan Gospe Sinjske u Sinju. Članove zbora u svetištu je dočekao župnik fra Antonio Mravak te ih je upoznao djelovanjem franjevaca u svetištu i župi. Jedna od posebnosti pastoralne aktivnosti dvadesetpetorice braće franjevaca koji žive i djeluju u svetištu je i svakodnevana mogućnost za svetu ispovijed. Tu priliku su iskoristili članovi zbora te su pristupili svetoj ispovjedi. Nakon toga hodočasnici sa Škrapa su se uputili na molitvu ispred Čudotvorne slike Gospe Sinjske. Pjesmom i molitvom pozdravljena je Majka Rame, te su se zboraši uputili put Hrvaca.
U župnoj crkvi Svih Svetih u Hrvacama je održan drugi dio duhovne obnove koju je predvodio profesor crkvene glazbe na KBF-u u Splitu te župni upravitelj župe sv. Marka ev. – Orah i župe sv. Ivana Krstitelja – Stilja don Ivan Urlić.
U prigodnom izlaganju don Ivan je pjevačima mješovitog zbora župe Prečistog Srca Marijina sa Škrapa biranim riječima istaknuo da: “zborsko pjevanje treba biti izuzeto od individualizma. U zboru se učimo poniznosti jer nas sama glazba koju njegujemo na to poziva. Od nje možemo učiti što znači biti u službi drugima kao što je i sama glazba u službi liturgije. Ona nije samoj sebi svrha, kao što ni zborovi ne bi trebali biti. Glazba svoj smisao pronalazi upravo u liturgiji pa je Crkva s pravom naziva službenicom liturgije. Onda tako i oni koji su na bilo koji način zahvaćeni glazbom imaju priliku poniznim putem uspinjati se prema Otajstvu kojeg slavimo.
Nerijetko se zna dogoditi da zborovi zanemare ljepotu i važnost pučkih pobožnosti kao što su klanjanja, krunice, križni put i sl. To je itekako važna dimenzija našeg vjerničkog i crkvenog identiteta. Taj identitet izgrađuje se kroz molitvu, a znamo da je i pjevanje dvostruka molitva.
Pjevati u nekom zboru je privilegij ne samo zbog utjecaja glazbe na oplemenjivanje i izgradnje naše nutrine nego zbog isprepletanja nevidljivih niti prijateljstava, uspomena, događaja, prilika i svega drugog što druženje sa sobom nosi. Biti članom crkvenog zbora već na jedan način kušamo kako će to biti kada budemo okupljeni svi u nebu u jedan veličanstveni zbor koji svom Stvoritelju pjeva vječnu hvalu. Vrijeme koje darujete Gospodinu na probama nije izgubljeno vrijeme, ono će biti stostruko uzvraćeno od Onoga čija su vremena i vjekovi. To je vrijeme žrtve i odricanja, a Bog na to gleda s posebnom ljubavlju.
Kada se život jednog od najvećih glazbenika svih vremena bližio svom kraju, dakako da je riječ o J. S. Bachu, onda ga je njegova žena Ana Magdalena pitala boji li se mrti, on je odgovorio: Nipošto! Jer tada ću svog Stvoritelja gledati licem u lice i slušati glazbu o kojoj sam ovdje samo sanjao.
Dragi moji pjevači, ove riječi mogle su odjeknuti samo srcem čovjeka duboke vjere i velike poniznosti. Jer glazba koju je Bach stvarao nije samo glazba nego i zvučna teologija, a teologija je govor o Bogu. I njegova glazba koja je bila toliko savršena, nije mu dopuštala da se uzoholi, nego ga je učinila još poniznijim jer je znao da nije ni blizu onoj glazbi koju ćemo slušati u nebu. I kao drugo, ta vjera u susret i gledanje Stvoritelja licem u lice i nama je poticaj da nam to bude smisao života i razlog pjevanja. Sve ostalo je manje važno.”
Nakon prigodnog nagovora don Ivan je slavio svetu misu u kojoj se na posebni način molilo za sve žive i pokojne pjevače koji su bili članovi Škrapskog zbora. Tijekom svete mise pjevalo je 25 članova zbora predvođenih voditeljicom s. Pavlom, dok je na orguljama svirala orguljašica Petra Stupalo.
Članovi zbora od srca zahvaljuju sestrama dominikankama s. Pavli i s. Fidelis, te župnom upravitelju župe Prečistog Srca Marijinog – Gospe Fatimske na organiziranoj duhovnoj obnovi za crkvene pjevače. Posebna zahvala ide i don Ivanu Urliću, crkvenom glazbeniku i orguljašu koji je unatoč obavezama na župi i fakultetu uspio naći vremena za svoje bivše župljane te im održati duhovnu obnovu u kojoj ih je još jednom potaknuo da ustraju u službi crkvenih pjevača.
Tekst i foto: Petar Mrđen;
Izvor: dominikanke.org
