Papa je 2. studenog, kada se spominjemo i molimo za sve pokojne, u bazilici svetoga Petra, kao svake godine, slavio misu za kardinale i biskupe koji su preminuli u posljednjih godinu dana. Ako smo u životu milosrdni prema odbačenima, susret će s Bogom za nas biti slavlje.
Iščekivanje i iznenađenje – riječi su koje je papa Franjo istaknuo komentirajući čitanja liturgije. Živimo u iščekivanju susreta s Bogom – rekao je – nadajući se da ćemo toga dana osjetiti kako nam griju srce Isusove riječi „Dođite, blagoslovljeni od Oca mojega“.
Nemojmo gubiti iz vida ono što je uistinu važno
Nalazimo se u čekaonici svijeta za ulazak u raj – primijetio je rimski biskup te dodao – iščekivanje koje valja njegovati vježbanjem u želji za nebom.
Dobro nam je upitati se danas imaju li naše želje kakve veze s nebom. Jer, riskiramo da neprestano težimo stvarima koje prolaze, da miješamo želje s potrebama, da očekivanja svijeta stavljamo ispred iščekivanja Boga. Ali, gubiti iz vida ono što je važno kako bismo išli za vjetrom bila bi najveća pogreška u životu. Gledajmo prema gore, jer na putu smo prema visini, dok stvari odavde neće ići gore: najbolje karijere, najveći uspjesi, najprestižnije titule i nagrade, nagomilana bogatstva i zemaljski dobitci, sve će to nestati u trenu – istaknuo je Papa.
Unatoč tomu, koliko vremena i koliko energije trošimo brinući se o tim stvarima – primijetio je – dopuštajući da oslabi težnja prema nebeskom domu i gubeći iz vida odredište putovanja. Stoga je potaknuo sve da se upitamo o svojoj vjeri u riječima koje izgovaramo u Vjerovanju – uskrsnuće mrtvih i život budućega svijeta – te je li u našem životu važno ono bitno ili dopuštamo da nas rastresu suvišne stvari.
Iznenađenje pred Gospodinom
Druga riječ, 'iznenađenje', proizlazi iz Matejeva Evanđelja, 25. poglavlja; iznenađenje koje je slično onomu koje izražavaju likovi iz odlomka, koji pitaju Gospodina „kada“ su mu pomogli u brojnim oblicima materijalnoga i duhovnoga milosrđa proživljenih u životu. Ma kada? Tako se izražava iznenađenje sviju, čuđenje pravednih i zaprepaštenje nepravednih – napomenuo je Papa.
Ma kada? Mogli bismo to i mi reći: očekivali bismo da će sud o životu i o svijetu doći u znaku pravednosti, pred rješavajućim sudom koji, razmotrivši svaki element, zauvijek razjašnjava situacije i namjere. Međutim, na božanskom sudu, jedina je zasluga milosrđe prema siromašnima i odbačenima. "Sve što učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste", kaže Isus. Čini se da se Svevišnji nalazi u najmanjima, Onaj koji boravi u nebesima prebiva među onima koji su najbeznačajniji za svijet. Kakvo iznenađenje!
Već znamo koje će biti Božje mjerilo
Ipak, sud će biti takav jer će ga izreći Isus, Bog ponizne ljubavi – napomenuo je. Znamo, dakle, što nam je činiti kako bismo se pripremili za taj trenutak, odnosno ljubiti besplatno i bespovratno, dajući onima koji nam ne mogu uzvratiti. Nemojmo dopustiti da se i mi iznenadimo. Pazimo da ne zasladimo okus evanđelja – upozorio je Papa te objasnio:
Jer često smo, zbog koristi ili komoditeta, skloni ublažiti Isusovu poruku, razvodniti njegove riječi. Priznajmo, postali smo prilično dobri u kompromisima s evanđeljem. Nahraniti gladne da, ali pitanje gladi je slojevito, sigurno ga ne mogu ja riješiti! Pomoći siromašnima, ali nepravde se trebaju rješavati na određeni način te je onda bolje pričekati (…) Biti blizu bolesnima i zatvorenicima, ali na prvim stranicama novina i na društvenim mrežama postoje drugi hitniji problemi, zašto se stoga upravo ja moram zanimati za njih? Prihvatiti migrante doista treba, ali to je opće vrlo slojevito pitanje, tiče se politike. (…) Sve 'da', ali na kraju, sve 'ne'. (...) Često smo muškarci i žene od „ali“, međutim, ustrajući u tomu, od života činimo kompromis s evanđeljem.
Majstori zamršenosti
Od jednostavnih Učiteljevih učenika postajemo majstori zamršenosti koji mnogo zaključuju, ali čine malo, koji ni jednoga siromaha ne poznaju po imenu, koji nikoga ne posjećuju, ne oblače i ne hrane – odlučno je rekao Papa. Na pitanje koje su pravednici i nepravedni uputili Gospodinu – „kada?“, postoji samo jedan mogući odgovor.
Odgovor je samo jedan: to „kada“ je sada, danas, nakon odlaska s ove euharistije. On je u našim rukama, u našim djelima milosrđa; ne u pojašnjenjima i profinjenim analizama, ne u pojedinačnim ili društvenim opravdanjima. On je u našim rukama i mi smo odgovorni. Danas nas Gospodin podsjeća da smrt dolazi otkriti istinu o životu i uklanja sve izlike za nečinjenje milosrđa.
Ne možemo reći da ne znamo; evanđelje nam kaže da iščekivanje susreta s Bogom treba živjeti ljubeći i da će konačno iznenađenje biti radosno za nas ako sada dopustimo da nas iznenadi prisutnost Boga koji nas čeka među siromašnima i ranjenima svijeta – istaknuo je na kraju papa Franjo.
