Pater Petar Perica - Isusovac, pjesnik i mučenik mnogim vjernicima možda nije dobro poznat, iako je svojim djelovanjem promijenio mnoge živote, a neke mijenja i još godinama nakon svoje smrti.
Rođen 27. lipnja 1881. godine u mjestu Kotišini kraj Makarske, kao najmlađe od četvero djece, nakon osnovne i građanske škole odlazi u isusovačko sjemenište u Travnik. Već od djetinjstva Perica počinje pisati pjesme inspiriran svojim krvnim srodstvom s fratrom i pjesnikom Andrijom Kačićem - Miošićem.
U Travniku “Mali Dalmatinac”, kako su ga zvali njegovi vršnjaci, usvaja tri pobožnosti koje je njegovao do kraja života: Pobožnost prema Presvetom Srcu Isusovu, pobožnost prema Gospi, te pobožnost prema svetom Josipu. U to doba nastala je i pjesma Do nebesa nek’ se ori, koja je i dan danas široko poznata i često pjevana u našem narodu.
Isusovačka formacija vodila ga je kroz novicijat u Češkom Velehradu te studij humanističke nauke, retorike i filozofije u Kalksburgu, Sankt Andräu te Bratislavi. S obzirom na slabo zdravstveno stanje, proveo je neko vrijeme i na oporavku u Travniku gdje je opjevao još jednu, u Hrvata omiljenu, pjesmu Kraljici Hrvata, danas poznatu pod naslovom Zdravo, Djevo, nastalu u spomen 50. godišnjice proglašenja dogme o Bezgrješnom Začeću.
Nakon studija teologije u Innsbrucku, 26. srpnja 1914. zaređen je za svećenika u crkvi Presvetog Trojstva u Innsbrucku, a svoje misli o svećeničkoj službi opisao je ovako:
“Svećenik ima danomice prinositi kao žrtvu Ocu nebeskom jedinca mu Sina. Dolikuje mu da prije prinese žrtvu vlastitoga srca. Da, mladomisnik treba da najprije žrtvuje sebe, hoće li da dolično zastupa božanskog Velesvećenika s Kalvarije. Treba da prije postane drugi Krist, te mogne po istini reći sa sv. Pavlom: Živim ali ne više ja nego živi u meni Krist (Gal 2, 20). Opsjedni moje srce i vladaj u njemu dovijeka, neograničeno.”
- Petar Perica, Bilješke o Duhovnim vježbama 1914. godine
Mladu misu proslavio je u rodnoj Kotišini 9. kolovoza 1914. s mladomisničkom krilaticom “Što veća slava Božanskom Srcu!”
Po završetku studija, odlazi u Zagreb na teću probaciju, zadnji korak u isusovačkoj formaciji gdje djeluje i kao urednik Glasnika Presvetog Srca Isusova, časopisa koji izlazi i danas pod nazivom Glasnik Srca Isusova i Marijina.
Pater Petar Perica većinu svog apostolskog djelovanja posvetio je apostolatu s mladima, kao profesor i prefekt u Travničkom sjemeništu, osnivač katoličkih organizacija mladih u Splitu: Marijina kongregacija, društvo Liga preporoda, Vojska Srca Isusova protiv psovke. U Šibeniku je djelovao kao duhovnik sjemeništa, a u Dubrovniku glavni duhovnik u biskupskome sjemeništu. Njegov rad na apostolatu mladih vidljiv je i u suradnji i korespondenciji s bl. Ivanom Merzom.
Pater Petar Perica svoj životni put završava na otočiću Daksi kraj Dubrovnika u noći s 25. na 26. listopada 1944. godine, u 63. godini života, 43. godini redovništva i 30. godini svećeništva. Na Daksi su ga, uz pedeset i dvoje drugih građanina Dubrovnika ubili Partizani, proglasivši ga narodnim neprijateljem koji je ispovijedao “istaknutog ustašu” i kvario mladež.
Posmrtni ostatci patra Perice ekshumirani su 2009. godine, a 26. lipnja 2010. godine pokopan je u isusovačkoj grobnici na groblju Boninovo u Dubrovniku.
O životu patra Perice izdano je više knjiga, među kojima se mogu istaknuti Padre Perica i njegovo doba (2015.) autora Mije Ivureka i O. Petar Perica, DI - pjesnik i mučenik (2019.) autora Roka Prkačina, SJ.
Tekst uredio Marcijan Mlinarić prema knjizi Roka Prkačina, SJ - O. Petar Perica, DI : Pjesnik i mučenik
Foto: isusovci.hr
