Kao da je bio san, kad sam 21. lipnja navečer ostavio svoju dragu Bengaliju i već se slijedećeg jutra našao u Rimu kod Svetog Oca, a jedan sat nakon toga već sam se u Splitu grlio s braćom i sestrama, s o. biskupom Gugićem i s ostalom braćom svećenicima, redovnicima i s prijateljima. Zagrljaji nakon tolikih godina, pomiješani sa suzama radosnicama.
Pa još kakvi zagrljaji! Kako sam mršav, skoro mi slomiše rebra...
I onda se zaredaše susreti i poljupci od mjesta do mjesta. Svugdje ista bratska ljubav, svugdje isto zanimanje za misije.
U Korčuli dočekale su me moje sestre. Također je bio prisutan i presvijetli opat. I crkvena su zvona zvonila na pozdrav svim misionarima. Mali moji Hrvoje i Vinko su mi ministrirali. Hrvoje prvi put. Njemu sve skupa »mrvičak« bilo dugo, pa on u polovici mise ode mami, da se odmori.
Veselje u rodnom mi Metkoviću jedva mogu opisati. Sve je bilo tako krasno, sve od srca k srcu. I rodbina, i braća svećenici na čelu s preč. dekanom fra Antom Sekelezom, koji je sve tako lijepo priredio, naša »Građanska glazba«, moji ministranti. Nikad da se sa svima zagrliš. Pa onda svi u procesiji do župne crkve sv. Ilije. Zvona »slave« baš onako kako sam ih i ja slavio, kad sam bio malen. Koje svete uspomene! Doček je i pred crkvom i u crkvi. Kolika ljubav, koliko poštovanje prema svećeniku, misionaru, svom sumještaninu! Zagrlio sam naše drage glazbare i male pjevače. Bilo je mnogo točaka. Mala Božena Petrov čak je i zaplakala kod svoje »pismice«:
Primi toplo krilo domovine svoje, jer godine Tvoje mnoge žrtve broje. Iako smo mali, za Te smo saznali. Došao si k nama, odmori se s nama! Ova kita cvića nek Te uvik sića Tvoga Metkovića!
Pa i hoće: i ova kita »cvića« i kita tolike ljubavi i dobrote, i poljubac grobu pokojnih roditelja, koji sam sutradan pohodio na groblju Sv. Ivana.
I onda diljem drage domovine. Koliko li divnih uspomena i susreta...
Susret s našim malima, budućim misionarima. Susret s mladićima i djevojkama, u čijim očima govorilo je srce i žudilo za žrtvom života, žrtvom za Isusa i duše. Dao Isus te im se nada života ispunila!
Susret s bolesnicima, tim živim žrtvenicima Božje ljubavi. U Vinkovcima Anka, uzeta i sada već slijepa. Legla je prije 30 godina i nikad se više nije podigla. No svojom je žrtvom podigla mnoge. Ni jednog dana kroz trideset godina nije se zaboravila moliti i žrtvovati za misije.
»Hroma sam i stara«, reče mi jedna druga bolesnica, »no sve rado podnosim za duše«.
Jedna druga: »Bijedna sam udovica, imam tek malu penziju, već sam godinama bolesna, no bilo sve za Isusa. Evo mali prilog od 15.000 starih dinara«. Starica bolesnica utisnula mi je u ruke kovertu: »Evo mali dar. Mi ćemo biti uz Vas.« U koverti je bilo 100.000 starih dinara.
Te dobre naše starice, te vječno mladenačke duše...
Susret s našim dragim svećenicima, redovnicima i redovnicama tim junacima i mučenicima. Koliki još i danas nose na sebi kalvarijske znakove trpljenja, dok im iz očiju sijevaju »Aleluje« pobjede i junaštva. Kako li sam samo bio ojačan tom njihovom svetošću! Pozdravljam vas, priznavaoci Gospodnji!
Susret sa svećeničkim majkama i očevima. Koji ponos, koja radost, da su Bogu žrtvovali svoje sinove, svoje kćeri! »Kako je lijep moj Stanko izgledao u talaru. Isuse, čuvaj mi ga dobra i sveta!«. »Kad god mogu ukrasti koji sat od posla, a ja pred oltar, pa se molim za mog dragog Rajka, da ostane vjeran tom oltaru do smrti.«
»Učila sam svoga Ivicu, kad je postao svećenik, što je i mene majka učila: ljubi siromahe! Pa ako nemaš mnogo dati, a sine moj, daj da siromah može stići bar do drugih vrata!«
O vi svete majke i očevi! Bili nam uvijek blagoslovljeni! Molite se za nas! Uz pozdrav i blagoslov,
odani Vam u Božanskom Srcu
o. Gabrić
Zagreb, rujan 1969.
»Tamo gdje palme cvatu«, br. 53.
Molitva
Oče Nebeski, pogledaj na nas u našim nevoljama, kušnjama i križevima. Neka ljubav Presvetoga Srca Isusova i Bezgrešnoga Srca Marijina prodre kroz tamu mnogih srdaca koja su u nevolji. Po moćnom zagovoru našega oca Ante udjeli nam milost da se izbavimo od svake tame i zla, bolesti, ove pandemije, potresa, rata, nesreća koje se svakodnevno događaju diljem svijeta. Posebno budi uz našu Hrvatsku, Bengaliju, sve Hrvate diljem svijeta. Budi uz njih i nas da u ovim teškim kušnjama budemo jedni uz druge.
Oče Ante, molimo te da prihvatimo Božje kušnje kao Božji dar i Božji pohod kako si i sam izrekao u olujnoj molitvi. Neka nam križevi i kušnje budu prigoda za još veću vjeru, vjernost Bogu i novo pouzdanje.
Posebno te molimo za …. (navesti one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici). Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po Srcu svome.
Oče Ante, preko Srca Marijina dovedi i naša srca do Srca Isusova.
Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante molite za nas, naše misionare i misionarke, Hrvatsku, Indiju, Ukrajinu i cijeli svijet!
Molitva u oluji
Pohodio si nas, o vječni Bože, svojom kušnjom: ovom strašnom olujom, ovim valovima Bengalskog mora, usred zimske noći, dok smo spavali. Kolibe su se tresle od orkanskog vjetra,
zemljani zidovi popustiše, sve se ruši.
Na sve smo strane bježali da bismo spasili svoje živote. Zazivamo tebe sada. Bili smo te zaboravili.
Živjeli smo previše za sebe, za ovaj svijet, daleko od tebe.
I evo ti si nas pohodio. Odnio si nam ono na što smo se toliko oslanjali. Ostadosmo sami. Ljudski govoreći: siromašni da se s tobom obogatimo,
da se tebi približimo, da na tebe mislimo, da mislimo na druge, na braću i sestre. I evo, u ovoj nevolji obogatismo se ovom ljubavlju:
ljubavlju prema tebi, ljubavlju prema bratu čovjeku. Misleći na njihovu bijedu, zaboravismo na svoju.
Hvala ti, o vječni Bože na ovoj kušnji! Hvala ti na ovome daru, na ovom pohodu!
Ostani s nama da bismo mi mogli ostati s tobom, da bismo mi mogli ostati jedni s drugima ljubeći se, pomažući i služeći jedni druge.
Ova oluja, ovi morski valovi,
ova opustošenost oko nas tvoj je dar.
Obogatismo se i za ovaj život i za vječni život. Otac Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo...
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen