Gospodine, meni govoriš i svima nama nebrojenima koji žudno primamo tvoju spasonosnu riječ. Živimo od svake tvoje riječi.
Ističeš moju sposobnost da prepoznam što je to oko mene na ovom svijetu, što je iznad mene na nebu koje promatram. Predviđam hoće li zagrmjeti i zapljuštati ili će vrelo sunce zasjati.
Pozivaš me da ne budem licemjeran nego da istim darom sam od sebe u duši prosudim što je pravedno u životu, u ovaj čas. Upozoravaš me na živu savjest, na slobodu i vlastitu odgovornost. Nemoj samo na druge čekati, nemoj na drugoga prebacivati! – kažeš mi.
Kako da se oslobodim tužitelja, protivnika pravde, koji mi je ustrajno za petama, stalno me prati? Tebe, Gospodine, koji si smjerno dopustio da budeš odvučen pred sudca u Veliko vijeće i pred rimskoga upravitelja Poncija Pilata; tebe koga smo u mraku s mačevima i toljagama kao razbojnika uhvatili, pljuvali i izrugivali, udarali i bičevali, tebe kojega je sudac izvršitelju predao na strašno golgotsko pogubljenje; tebe kojemu se koplje zarinulo u bok tako da je i posljednja kap istekla, tebe koga smo proboli i sada te gledamo, tebe smjerno molim: Pomozi, spasi!
Jer nećeš u grobnoj tamnici ostati, nego si me svetom žrtvom od svih mojih grijeha otkupio. Ti si i posljednji novčić mojih dugova Bogu platio.
Autor: p. Niko Bilić, SJ
Izvor: Biblijski portal
foto: S. Hermann / F. Richter – Pixabay