U našim molitvenicima i drugoj duhovnoj literaturi o Srcu Isusovu često nailazimo na popis od dvanaest obećanja što ih je Srce Isusovo dalo sv.Margareti Mariji Alacoque. Međutim ako se pažljivo prouče spisi sv.Margarete jasno se uočava da tih obećanja ima daleko više, dapače ima ih čak oko šezdeset.
Obećanja su međutim sastavni dio objava Srca Isusova danih sv.Margareti. Analizirajući objave, Isusove riječi i obećanja upućenih preko sv.Margarete, razabire se Isusov plan: s objavom u Paray-le-Monialu Krist namjerava obnoviti u ljudima plodove Otkupljenja, ponovno zapaliti ljubav prema Bogu u srcima kršćana, uvjeriti ih da odgovore Božjoj ljubavi. Isus, objavljujući svoje srce, gori od želje da bude upoznat, uzljubljen i čašćen, napose u Euharistiji. Da bi postigao taj cilj obećaje milosti vječnog spasenja i obećaje još i druge milosti. U izvjesnim smislu moglo bi se reći da se radi o novim Duhovima što ih je Isus pripremio za ova stoljeća.
Postavlja se međutim pitanje kako je došlo do popisa od 12 obećanja. Do danas se ne zna tko i kako ih je na takav način odabrao iz spisa sv.Margarete i ovako poredao i složio. Znade se međutim sa sigurnošću ovo: 1882.g. neki trgovac, M. Kemper iz Daytona (USA), preveo je ovaj popis od 12 obećanja na 200 jezika i besplatno ih je raširio po cijelom svijetu. Nakon što su bila proširena, ova su obećanja izazvala pravu eksploziju pobožnosti Srcu Isusovu. Danas se međutim čini kao da proizvode suprotni efekt. Čuju se razne kritike od kojih izdvajamo samo neke:
1.Izbor obećanja je kaotičan i izgleda da ima samo 12 obećanja, dok ih je u stvarnosti mnogo više.
2.Obećanja su u prvom licu dok ih u spisima sv. Margarete nalazimo u 3. licu.
3. Sastavljač je čak unio neke korekture u tekst obećanja.
4. Najteža kritika odnosi se na propust spominjanja uvjeta pod kojima se ostvaruju obećanja kako ih je zapisala sv.Margareta. A ti uvjeti su da “Srce Isusovo bude upoznato, ljubljeno i čašćeno” nakon čega onda slijede obećanja. I zbog toga su se kritičari okomili na sva obećanja nazivajući ih “magičnim receptima, bonovima sa sniženom cijenom za duhovnim vrijednostima, smatra se da promiču egoističnu duhovnost, previše su utilitaristička, ispadaju kao reklamni spotovi da bi se zadobile milosti i nebeski darovi, a veliko obećanje u svezi pobožnosti devet prvih petaka čini se ‘kao jeftina ulaznica za raj’”.
Naravno kad se stvari malo bolje analiziraju može se uočiti sva površnost ovih prigovora od kojih niti jedan nije opravdan. Prvo pitanje na koje treba odgovoriti jest: da li ova obećanja stvarno dolaze od Srca Isusova ili su plod duhovnih meditacija jedne pobožne redovnice iz 17. stoljeća.
Prvi autoritet koji nam odgovara pozitivno da su obećanja autentična jest crkveno učiteljstvo nakon što je pod mikroskop stavilo sve spise sv. Margarete i pomno ih ispitalo. Zaključili su da obećanja čine dio objave pobožnosti i poruke, te da stvarno dolaze od Srca Isusova. Osim toga to su potvrdili i posljednji pape u svojim dokumentima, napose Papa Bendikt XV. koji dvanaesto ili veliko obećanje navodi u dokumnetu proglašenja svetom sv.Margarete M. Alacoque.
S teološke strane treba razlikovati službenu i privatnu objavu. Uz prvu treba prijanjti i prihvatiti je božanskom vjerom, a drugoj se može dati ljudska vjera. Privatne objave nisu obvezatne za vjerovanje da bismo postigli vječno spasenje. Ako ih Crkva odobrava još ne znači da moramo u njih vjerovati. Slobodni smo ih prihvatiti ili ne; ono što je međutim nužno vjerovati da bi se postiglo vječno spasenje, izraženo je u člancima Vjerovanja. Ako Crkva privatne objave odobrava svakako da ih možemo i trebamo priznati za istinite, ali nam ona ne želi nametnuti i obvezati nas da u njih moramo vjerovati i po njima živjeti da bismo postigli spasenje.
Teolog Karl Rahner govoreći o pobožnosti Srcu Isusovu i obećanjima što ih prenosi sv.Margareta ovako piće:
“Ova obećanja, gledajući općenito, niti tvrde niti obećaju više nego što je Isus obećao u Evanđelju onima koji bezuvjetno vjeruju ( Mt; 17,20; 21,21 Mc 16,17, Iv 14,12). Novost se ne sastoji toliko u onome što obećaju, nego u okolnosti u kojoj su ponovljena štovateljima Srca Isusova, a navedena su već u Evanđelju. A koje su to okolnosti? Ako jedna privatna objava jest namijenjena cijeloj Crkvi, onda ona može biti shvaćena kao znak Neba, koji rasvjetljuje aktualnu situaciju Crkve i nalaže ono što treba hitno činiti u tom određenom trenutku prema općim načelima vjere. Radi se o jednom imperativu, o jednom pravilu ponašanja koje treba ostvariti hitno.” (Karl Rahner, Pobožnost Srcu Isusovu, Edizioni Paoline 1977., str. 59).
Nakon detaljnijeg proučavanja spisa sv.Margarete proizlazi da onaj popis nama poznatih obećanja treba donekle korigirati. Prije nego navedemo ispravljeni popis treba imati u vidu sljedeća tri momenta: 1.Ova obećanja jesu samo neka od tolikih obećanja koje sv.Margareta navodi u svojim spisima. 2. U novom popisu navodi se izvor spisa sv.Margarete u kojem je obećanje navedeno. 3. Potsjeća se na uvjete koje Isus postavlja da bi dao svoje milosti koje obećaje. Stoga novi popis obećanja prema autentičnim spisima sv. Margarete glasi ovako:
“Isus mi je dao razumjeti, da svima onima koji će odgovoriti njegovim željama, tj. da bude upoznat, ljubljen i čašćen, daje slijedeća obećanja:
1. Dat će svima potrebne pomoći u njihovu staležu. (Pismo 141)
2. Kroz pobožnost njegovom Srcu udijelit će pomoć obiteljima koje imaju kakve potrebe i ujedinit će razdijeljene obitelji. (Pisma 35 i 131.)
3. Tješit će ih u svim njihovim nevoljama. (Pismo 141)
4. Bit će im sigurno utočište u životu i napose u času smrti. (Pismo 141).
5. Udijelit će obilan blagoslov na sve njihove pothvate. (Pismo 141)
6. Grješnici će naći u njegovom Srcu izvor i ocean milosđa. (Pismo 132)
7. Kroz pobožnost njegovu Srcu privest će prvotnoj revnosti redovničke zajednice i pojedine vjernike.(usp. Pismo 141 i 132)
8. Revne duše uzdići će se u kratkom vremenu do veliko savršenosti. (Pismo 132).
9. Blagoslovit će sva mjesta gdje slika njegova Srca bude izložena. (usp. Pismo 35).
10. Svima koji budu radili oko spasenja duša, dat će milost da taknu i najokorjelija srca. (Pismo 141).
11. Svi koji budu širili ovu pobožnost, dok budu ustrajali u tom poslu, imat će imena upisana u njegovu Srcu. (usp. Pismo 41, 39, 89).
12. Jednog petka, za vrijeme svete pričesti, On mi je, ako se ne varam, uputio ove riječi: “U prekomjernom milosrđu svoga Srca, obećajem ti, da će njegova svemoguća ljubav udijeliti milost konačne pokore svima onima, koji se budu pričestili kroz devet prvih petaka uzastopce. Neće umrijeti u mojoj nemilosti, niti bez svetih sakramenata. Moje Srce bit će im sigurno utočište u tom posljednjem času.” (Pismo 86).
Dodatne riječi sv.Margarete u 12. obećanju “ako se ne varam” mogle bi dovesti nekako u sumnju njezine tvrdnje obzirom da tim riječima na neki način pokazuje određenu nesigurnost u svezi same objave, da li je ona točna ili ne. Međutim proučavatelji njezina života tvrde sljedeće. Te riječi je sv.Margareta upotrebljavala i u drugim prigodama, spisima i pismima ali po nalogu svoje poglavarice koja ju je time željela čuvati u poniznosti i ujedno upozoravati da svojim kategoričkim tvrdnjama ne pretiče sud Crkve u vezi autentičnosti objava koje je primila.
Tekst: o.Božidar Nagy, DI
Izvor: Put k suncu
