U osječkoj konkatedrali 9. listopada 2022. slavljena je Misa zaziva Duha Svetoga za početak nove akademske godine na osječkom Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera. Misno slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, a koncelebrirali su vlč. dr. Ivica Raguž, v.d. dekana KBF-a u Đakovu, vlč. dr. Davor Vuković, sveučilišni kapelan i v.d. prodekana na KBF-a u Đakovu, vlč. dr. Boris Vulić, v.d. prodekana na KBF-a u Đakovu, vlč. Mario Žigman, župnik Župe sv. Luke evanđelista u Josipovcu, nadbiskupijski povjerenik za pastoral mladih i studentski kapelan Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku te župnik domaćin mons. Adam Bernatović.
Na samom početku nadbiskup je pozdravio okupljene članove akademske zajednice, rektora Sveučilišta prof. dr. sc. Vladu Guberca, sve dekane, prodekane i profesore te studente, na poseban način one koji započinju svoju prvu godinu studija i one koji su došli iz drugih krajeva Hrvatske studirati u Osijek te sve okupljene vjernike. Nakon uvoda, u službi riječi sudjelovali su rektor Guberac, čitajući prvo čitanje i psalam, te čitajući drugo čitanje prof. dr. sc. Jurislav Babić, dekan Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u Osijeku i studentice Karla Vojedilov i Magdalena Žabić, čitajući molitvu vjernika.
Na početku svoje propovijedi, tumačeći ozdravljenje desetorice gubavaca iz Lk 17, 11-19, nadbiskup je posvijestio kako se mogao osjećati gubavi Samarijanac, jer osim što je bio izoliran kao gubavac, i Židovi su ga dodatno prezirali, izolirali i diskriminirali, smatrajući Samarijance strancima i nevjernicima. Nakon izlječenja on nije smio ići k istom svećeniku kao i Židovi iz Jeruzalema, morao je ići dalje, u Samariju. Ipak, on se jedini zahvalio za ozdravljenje i slavio Boga. Njegova dvostruka izoliranost pomogla mu je da misli neovisno o drugima i da mu ozdravljenje otvori oči da shvati da je Bog prisutan u Isusu i da je milosrdan. Premda su i ostala devetorica Židova ozdravila, nijedan nije osjetio potrebu vratiti se i zahvaliti Isusu. Nisu uspjeli prihvatiti dar vjere zbog stava da su kao izabrani židovski narod privilegirani. Ostali su zatvoreni za poniznost i istinsku zahvalnost pred Bogom. Time današnja Božja riječ pokazuje i svima nama kako je šira od svih naših ljudskih i crkvenih okvira, svih naših zatvorenosti i osuda.
Nadbiskup je potom naglasio kako nas čitanja pozivaju i na zahvalnost. Svjesni smo poteškoća s kojima se susreće naša domovina, ali da u tome često previše gledamo samo poteškoće, granice i nedostatke. Svjesni smo da akademska zajednica u Hrvatskoj, u Osijeku zavrjeđuje više, ali Božja nas riječ potiče da budemo zahvalni i kao takvi ništa ne uzimamo zdravo za gotovo, da znamo cijeniti ono što nam se pruža, da se dobro pripremamo i s odgovornošću i marljivim radom opravdamo ono što nam se pruža, ističući posebno kako je visoko obrazovanje u mnogim državama dostupno samo nekolicini najboljih ili onima čiji roditelji mogu plaćati visoke školarine.
Na kraju je istaknuo kako se možda ponekad pitamo što imamo od nedjeljnog odlaska na misu, ali euharistija je molitva hvale i svake se nedjelje okupljamo kako bismo slavili Boga i zahvaljivali mu za sve što za nas čini. Učeći se zahvalnosti oslobađamo se sljepoće samorazumljivosti i postajemo zahvalne osobe koje se ne žale radi ograničenja, već koriste mogućnosti koje imaju. Uz sve životne izazove te mogućnosti iskoristimo u akademskoj godini koja je pred nama, potaknuo je nadbiskup Đuro.
Nakon pričesti zajednički je otpjevan Himan Duhu Svetomu kao molitva za početak nove akademske godine. Nakon mise članovi sveučilišne zajednice okupili su se zajedno sa svećenicima na druženju u župnoj kući. Euharistijsko slavlje animirao je župni zbor mladih na čelu s vjeroučiteljicom Krunoslavom Lukač.
Tekst i foto: A. Buzgo; Đakovačko-osječka nadbiskupija
