Zavjet Gospodinu i njegovo poslanje traži da se bude drugačiji. Drugačiji od ovoga svijeta, od svojih vršnjaka, od svoga roda. Da se bude ne od svijeta nego od Boga, poručio je biskup Rogić u homiliji.

Cjeloživotni program zvanja i zavjetovanja je trajno se preobražavati kako bi u srcu uvijek bude više mjesta za Boga, a manje za moju samovolju, za moje planove, za moju ugodu, za moju sebičnost, oholost, umišljenost, za duh ovoga svijeta. A da svakog dana porastem u otvorenosti predanju, traganju za voljom Božjom, za onim što je u očima Božjim dobro, Bogu milo, savršeno. Kako kaže sveti Pavao, sve se to događa u zajednici kojoj pripadam, u zajedništvu Crkve kojoj pripadam. Nisam privatnik, nisam solista. Pozvan sam uklopiti se u Tijelo Crkve, u Kristovo mistično tijelo u kojem svatko ima svoje mjesto, svoj dar, svoju zadaću, poručio je biskup Rogić.

Naglasio je da se danas Gospodinu odaziva sestra Mirna i prihvaća biti drugačija u ovome svijetu, biti ud Kristova tijela, biti dio svoje zajednice, odgovoriti na poziv služenja i poslanja po mjeri dara i vjere koju će joj Gospodin udijeliti, njezine usne očistiti i u njih svoju riječ staviti. Trajno će ju pozvati da njezina ljubav bude ne hinjena, ne glumljena, ne prevrtljiva ili usiljena, nego odgovorna. Da od zla bježi, a uz dobro prijanja.

Ako hoćemo biti Isusovi, ako hoćemo slijediti njega, ići za njim, služiti mu, onda to bez križa, odricanja, žrtve i muke – ne ide. On je tim putem prošao i obećava da će nas na tom putu pratiti, biti s nama. I još više da će nas počastiti Otac njegov. Bog će biti i Otac naš. Može li se uzvišenije živjeti i darovati svoj život? Može li se imati jasniji cilj? Može li se imati veća sigurnost? – Ali svatko u svom pozivu i odazivu. Svi smo Ocu pozvani, zaključio je homiliju biskup Tomislav Rogić.

Izvor: Šibenska biskupija