U povodu 25. godišnjice od preminuća dugogodišnjeg samoborskog župnika monsinjora Ivana Horvata, koji je na službi u drevnoj samoborskoj župi djelovao od 1964. do 1997. godine, u ponedjeljak 26. rujna navečer u župnoj crkvi svete Anastazije mučenice služena je sveta misa, koju je predslavio pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski, koji je prije 25 godina župnika Horvata naslijedio u samoborskoj župi.
S biskupom su u misnom slavlju, uz današnje župnike iz župa Samoborsko-okićkog dekanata predvođene dekanom i župnikom samoborskim preč. Ivicom Cikom, samoborske franjevce na čelu s gvardijanom samostana fra Željkom Janjićem, grkokatoličkim župnim vikarom ocem Milom Vranešićem, bila i šestorica nekadašnjih kapelana iz tog vremena: Antun Ćorković, Ivan Benković, Zdravko Novak, Dragutin Papić, Josip Priselac i Krešimir Žinić. Uz njih, ovdje su za vrijeme župnikovanja mons. Horvata, župni vikari od 1964. do 1997. godine bili i Marko Culej, Željko Kasal, Juraj Gvozdanić, Ilija Žugaj, Mato Dukić, Miroslav Martinjak, Juraj Kostelac, Nikola Havliček i Ivan Sobočan. Prva četvorica su, nažalost, pokojna, a svećeničku službu su u međuvremenu napustili Dukić, Havliček i Sobočan.
Mons. Mijo Gorski svoju je homiliju posvetio svećeničkom, a posebno župnom pastoralnom djelovanju pokojnog župnika Ivana Horvata, naglasivši da je on na svoje vjernike u cijelosti prenosio duh Drugog vatikanskog sabora, daleko više od pukog okretanja oltara prema narodu i slavljenja mise na narodnom jeziku. "Sjeme vjere koje je on posijao i danas donosi plodove čestitog duhovnog života jer među vama ovdje su i oni koje je on krstio, pričestio i vjenčao, neke doveo i do oltara kao svećenike, a mnoge iz vaših obitelji ispratio u vječnost", rekao je biskup Gorski.
O Ivanu Horvatu još je dodao da je bio svećenik široke naobrazbe, koji je tečno govorio šest jezika i mnogima bio uzor kako se sluša učiteljstvo Crkve i pretače u konkretan život. "Bio je jedan od najzauzetijih svećenika u hrvatskom pastoralu, pa je kao svećenik iz Hrvatske bio sudionik Sinode u Rimu o obitelji koju je organizirao sveti Ivan Pavao II.", podsjetio je biskup Gorski.
Za nekadašnjeg samoborskog župnika mons. Gorski naglasio je da je održao više od 60 misija i tako diljem naše domovine širio Božju riječ i privodio sakramentu svete ispovijedi one koji su zanemarili svoj susret s Bogom. "Bio je vrstan propovjednik", dodao je, "i bile su to prave duhovne obnove u župama u kojima je održavao misije, a u nama svećenicima od njegovih tiskanih propovijedi jedna je ostavila poseban trag i bila nadahnuće za mnoge od nas, naziva Imitamini, iz koje smo učili kako se priprema propovijed i kako se propovijeda. Mons. Horvat bio je izvrstan kateheta i vjeroučitelj, a kada sam ga naslijedio u službi 1997. godine pronašao sam u ormarima najvjerojatnije najveću župnu zbirku dijapozitiva i filmova kojima se služio u katehezi i tako pomagao djeci da lakše i radosnije shvate evanđelje, prihvate ga i žive", istaknuo je biskup.
Uz to nije propustio naglasiti da je župnik Horvat bio i vrstan glazbenik, koji je svirao više instrumenata, a i skladao je, pa je njegovo najpoznatije djelo koje se izvodilo i na ovom misnom slavlju, tzv. Horvatova misa. "Kako je glazbom slavio Boga, tako je glazbom veselio i ljude", napomenuo je biskup Gorski dodavši da je župnik Horvat bio i veliki hodočasnik, koji je ljude vodio k Mariji, a ona ih je vodila k Isusu. Župnika Ivana Horvata krasila je i neiscrpna radna energija, nikad nije posustajao, stalno se usavršavao u svojim spoznajama i bio je živi dokaz kako urođene sposobnosti nisu sve. "U postizanju zadanih ciljeva bio je nevjerojatno ustrajan, čemu svjedoči i njegovo zalaganje za osnivanje nove župe u Lugu te postavljanje temelja za novu župu u Domaslovcu. Zato za razvoj crkvenog života u Samoboru veliku zahvalu dugujemo upravo župniku Ivanu Horvatu", zaključio je mons. Gorski.
Na kraju je još dodao da je Ivan Horvat, uz sve mogućnosti koje mu je ova župa pružala, živio skromno i da, kada je umro, iza sebe nije ostavio bogatstvo jer je bio svjestan da pravo blago nije u onome što imamo u ruci, već u Bogu u kojega je vjerovao i kojemu se preselio.
Ovo misno slavlje u spomen na svećenika koji je ostavio dubok trag u drevnoj samoborskoj župi pjesmom su uveličali veliki župni zbor i zbor mladih, a svoja sjećanja na župni suživot s mons. Ivanom Horvatom s pukom su podijelili, uime vjernika laika, jedna od članica zbora Margareta Trnar te svećenik s najdužim, šestogodišnjim kapelanskim stažem u samoborskoj župi mons. Zdravko Novak, danas ekonom Sisačke biskupije. Njegov samoborski staž još je i dulji jer je s mjesta župnog vikara prebačen na mjesto župnog upravitelja tada nove Župe svetog Ivana Krstitelja u Lugu Samoborskom.
Tekst i foto: Edi Kirschenheuter; Zagrebačka nadbiskupija