U svojoj katehezi na općoj audijenciji u srijedu 7. rujna, papa Franjo govorio je o razlučivanju po primjer: Ignacije Loyolski”
Čitanje (Sir 6,18-19):
Sine, uči od mladosti svoje, prigrli pouku, pa ćeš do svojih sjedina nalaziti mudrost.
Prilazi joj kao orač i sijač i očekuj obilnu ljetinu, jer malo ćeš se oko nje truditi i brzo ćeš jesti od ploda njezina.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Nastavljamo naše razmišljanje o razlučivanju, a u tome nam može pomoći jedno konkretno svjedočanstvo.
Jedan od najpoučnijih primjera daje nam sveti Ignacije Loyolski, kroz odlučujući trenutak iz njegovog života. Ignacije se oporavlja kod kuće nakon što je u borbi ranjen u nogu. Kako bi odagnao dosadu, traži nešto za čitanje. Volio je priče o viteštvu, ali nažalost u kući su bili samo životopisi svetaca. Pomalo nevoljko se prilagođava, ali tijekom čitanja počinje otkrivati jedan drugi svijet, svijet koji ga osvaja i kao da je konkurencija viteštvu. Očaran je likovima sv. Franje i sv. Dominika i želi ih oponašati. Ali i viteški svijet ga i dalje fascinira. On u sebi osjeća pomiješanost misli, koje izgledaju kao jednakovrijedne.
No Ignacije počinje uočavati razlike. U svojoj Autobiografiji - u trećem licu - piše ovako: „Razmišljajući o stvarima svijeta osjećao je veliko zadovoljstvo, ali kada ih je zbog umora napustio, osjećao se prazno i razočarano. Nasuprot tome, odlaskom u Jeruzalem bos, hraneći se samo biljem, prakticirajući sve askeze za koje je znao da su bile uobičajene za svece, bile su misli koje su ga ne samo tješile razmišljajući o tome, nego su ga također ostavljale zadovoljnim i punim radosti i kada je prestao o njima razmišljati."(br. 8).
U ovom iskustvu možemo uočiti prije svega dva aspekta. Prvi je vrijeme: misli o svijetu su u početku privlačne, ali onda gube svoj sjaj i ostavljaju prazninu, nezadovoljstvo. Božje misli, naprotiv, u početku izazivaju određeni otpor, ali kada ih se prihvati, donose neviđeni mir, koji traje.
Tu je i drugi aspekt: točka dolaska misli. Na početku se situacija ne čini tako jasnom. Postoji razvoj razlučivanja: shvaćamo što je dobro za nas ne na apstraktan, općenit način, već tijekom našeg života. U pravilima razlučivanja, plod ovog temeljnog iskustva, Ignacije stavlja važnu premisu, koja pomaže razumjeti ovaj proces: "Onima koji prelaze s jednog smrtnog grijeha na drugi, đavao obično nudi prividna zadovoljstva, namećući im razmišljanja o senzualnim užitcima, kako bi ih bolje sačuvali i učinili da u njima porastu poroci i grijesi. Kod njih se dobri duh služi suprotnom metodom, potičući njihovu savjest na grižnju savjesti razumnim prosuđivanjem” (Duhovne vježbe, 314).
Postoji priča koja prethodi onome koji razlučuje, priča koju je neophodno znati, jer razlučivanje nije nekakvo proročanstvo ili fatalizam, poput bacanja kocka između dvije mogućnosti. Velika se pitanja postavljaju kada smo već prošli dio životnog puta i na taj se put moramo vratiti da bismo shvatili što tražimo. Ignacije, kad je ranjen boravio u očevoj kući, nije uopće razmišljao o Bogu niti o tome kako bi promijenio svoj život. Svoje prvo iskustvo Boga ostvaruje slušajući vlastito srce, koje mu pokazuje neobičan obrat: stvari koje su na prvi pogled privlačne ostavljaju ga razočaranim, a druge, manje privlačne, daju mu osjećaj mira koji traje.
Zbog toga će Ignacije predložiti čitanje života svetaca, jer oni na narativan i razumljiv način pokazuju Božji stil u životu ljudi koji se ne razlikuju puno od nas. Njihovi postupci govore našima i pomažu nam razumjeti njihovo značenje.
U toj poznatoj epizodi možemo prepoznati još jedan važan aspekt razlučivanja, koji smo već spomenuli prošli put. Postoji prividna slučajnost u životnim događajima. Čini se da sve proizlazi iz banalne nezgodne situacije: nije bilo viteških knjiga, već samo životopisi svetaca. Nezgoda u kojoj se nalazi moguća prekretnica. Ubrzo nakon nekog vremena Ignacije će to primijetiti i tada će mu posvetiti svu svoju pozornost. Bog djeluje kroz neplanirane događaje, a također i kroz nezgode. Vidjeli smo to i u odlomku iz evanđelja po Mateju: čovjek koji ore polje slučajno nailazi na zakopano blago. Potpuno neočekivana situacija. Ali ono što je važno jest da on to prepoznaje kao životnu sreću i u skladu s tim odlučuje: sve prodaje i kupuje tu njivu (usp. 13,44).
Razlučivanje pomaže u prepoznavanju znakova po kojima Gospodin dopušta da ga se susretne u nepredviđenim, pa i neugodnim situacijama, što je za Ignacija bila ranjena noga. Iz njih se može roditi susret koji će promijeniti život, zauvijek.
Prijevod: Nina Matek
Izvor: Laudato TV
