KATEHEZE O RAZLUČIVANJU
Što znači razlučiti?
Čitanje: Mt 13, 44. 47-48:
Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu. Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Danas započinjemo novi ciklus kateheza na temu razlučivanja. Razlučivanje je važan čin koji se odnosi na sve, jer odabiri su bitan dio života. Biramo hranu, haljinu, studij, posao, vezu. U svemu tome konkretizira se životni plan, ali i naš odnos s Bogom.
U Evanđelju Isus govori o razlučivanju u slikama, uzetim iz običnog života. Na primjer, opisuje ribare koji odabiru dobru ribu, a odbacuju lošu; ili trgovac koji zna kako među mnogim biserima prepoznati onaj najvrjedniji. Ili onaj koji, orući njivu, naiđe na nešto što otkrije kao blago (usp. Mt 13,44-48).
U svjetlu ovih primjera, razlučivanje se predstavlja kao vježba inteligencije, stručnosti i dakako volje kako bi iskoristili povoljan trenutak: to su uvjeti za dobar odabir. Potreban je i traženi utrošak kako bi razlučivanje postalo djelotvorno. Da bi svoj posao obavio na najbolji mogući način, ribar uzima u obzir napor, duge noći provedene na moru, a potom i činjenicu odbacivanja dijela ulova, prihvaćajući gubitak dobiti za dobro onih kojima je ulov namijenjen. Trgovac biserima ne oklijeva potrošiti sve da kupi taj biser; a tako i čovjek koji je naišao na blago. Neočekivane, neplanirane situacije, u kojima je bitno prepoznati važnost i hitnost odluke koju treba donijeti. Možemo tražiti savjet, pitate nekoga za mišljenje, saslušati pouku ali odlučiti, izabrati moramo sami.
Evanđelje predlaže još jedan važan aspekt razlučivanja: ono uključuje osjećaje. Onome tko je pronašao blago, toliko je velika radost da mu nije teško sve prodati (usp. Mt 13,44). Izraz koji koristi evanđelist Matej ukazuje na sasvim posebnu radost, koju ne može dati nikakva ljudska stvarnost. Taj izraz pronalazimo u još samo nekoliko drugih odlomaka Evanđelja, koji se svi odnose na susret s Bogom. To je radost mudraca kada, nakon dugog i napornog putovanja, ponovno vide zvijezdu (usp. Mt 2,10) ; to je radost žena koje se vraćaju s praznog groba nakon što su čule anđelov navještaj o uskrsnuću (usp. Mt 28,8). To je radost onoga tko je pronašao Gospodina. Putovanje i pronalazak podrazumijeva napore i borbu ali konačni ishod donosi radost.
Na posljednjem sudu Bog će nas razlučiti. Slike zemljoradnika, ribara i trgovca primjeri su onoga što se događa u Kraljevstvu nebeskom, Kraljevstvu koje se očituje u svakodnevnim, uobičajenim životnim radnjama, koje zahtijevaju zauzimanje stava. Zato je tako važno znati razlučiti. Veliki odabiri mogu proizaći iz okolnosti koje su na prvi pogled drugotne, ali ma kraju se pokažu odlučujućima. Sjetimo se prvog susreta Andrije i Ivana s Isusom, susreta koji proizlazi iz jednostavnog pitanja: "Rabbi, gdje stanuješ?" - “Dođi i vidite” (usp. Iv 1,38-39). Vrlo kratki razgovor, ali početak je promjene koja će obilježiti cijeli život. Evanđelist će se godinama kasnije sjećati tog susreta koji ga je zauvijek promijenio, sjeća se i vremena: "Bila je otprilike deseta ura" (r. 39). To je čas kada su se u njegovom životu susreli vrijeme i vječnost. U dobroj odluci i razlučivanju susrećemo Gospodina i Njegovu volju.
Znanje, iskustvo, osjećaji, volja: to su neki od neizostavnih elemenata razlučivanje. Tijekom ovih kateheza vidjet ćemo i druge, jednako važne.
Razlučivanje - kao što sam rekao - uključuje napor. Prema Bibliji, mi se ne nađemo pred već upakiranim životom koji treba živjeti. Bog nas poziva da procijenimo i odaberemo: stvorio nas je slobodnima i želi da koristimo svoju slobodu. Zbog toga je razlučivanje zahtjevno.
Često smo imali ovakvo iskustvo: izabrali smo nešto što nam se činilo dobrim, a zapravo nije bilo dobro. Ili kada znamo što je naše pravo dobro, a ne izaberemo ga. Čovjek, za razliku od životinja, može pogriješiti, može ne željeti odabrati ispravno. Biblija to pokazuje od svojih prvih stranica. Bog daje čovjeku točnu uputu: ako želiš živjeti, ako želiš iskusiti život, sjeti se da si stvorenje, da nisi kriterij dobra i zla i da će izbori koje donosiš imati posljedice za tebe, za druge i za svijet (usp. Post 2, 16-17). Zemlju možeš učiniti veličanstvenim vrtom ili je možeš učiniti pustinjom smrti. Temeljni nauk: nije slučajno to prvi dijalog između Boga i čovjeka. Bog je čovjeka savjetovao. Nije mu rekao, zapovjedio da učini to i to već ga je savjetovao.
Razlučivanje je naporno, ali je neophodno za život. Traži poznavanje sebe, da znam što je dobro za mene ovdje i sada. Prije svega zahtijeva sinovski odnos s Bogom. Bog je Otac i ne ostavlja nas same, uvijek je spreman dati nam savjet, ohrabriti nas, primiti nas. Ali nikad ne nameće svoju volju. Zašto? Jer želi da ga se voli, a ne da ga se boje. A ljubav se može živjeti samo u slobodi. Da bi se naučilo živjeti, mora se naučiti voljeti, a za to je potrebno razlučiti. Neka nas vodi Duh Sveti! Zazivajmo ga svaki dan, osobito kad moramo donositi odluke.
Izvor: Laudato TV