Na dvadeset i prvu nedjelju kroz godinu zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u Domu sv. Martina na Malom Lošinju predslavio je euharistijsko slavlje u zajedništvu s mladima i djelatnicama Doma. U koncelebraciji su bili vlč. Kristijan Tušek, povjerenik za pastoral mladih, i vlč. Petar Belina, nadbiskupski tajnik.
Tumačeći evanđelje kardinal Bozanić osvrnuo se na pitanje postavljeno Isusu: “Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?” (Lk 13, 22) te naglasio kako spasenje nije nešto što nas čeka samo u vječnosti, već je prisutno i ovdje na zemlji u pojmu dobrog života, duboke radosti u srcu i sreće koja nije prolazna. Ujedno, to je najbolji opis čovjeka koji je na putu spasenja, dodao je Kardinal.
U nastavku homilije Kardinal je primijetio kako Isus ne odgovara koliko je spašenih, nego kako se spasiti: “Isus sâm treba proći kroz uska vrata vlastite muke i smrti čime pokazuje kako je i naš život ispunjen uskim vratima, jer sve što je dobro i korisno, traži uska vrata – žrtvu i odricanje u ljubavi.” Upozorio je kako ta uska vrata u nekom trenutku bivaju zatvorena, a oni što ostaju vani zatečeni zbog uvjerenja da su u životu puno postigli vlastitim zaslugama.
“Zajedništvo s Bogom nije nešto što postižemo svojim naporom, to je dar koji valja zaslužiti. Ne kao neko svoje pravo nego kao otvoreno prihvaćanje Isusove ponude”, zaključio je Kardinal.
Govoreći o kriteriju po kojem Bog prepoznaje svoje kardinal Bozanić svratio je pozornost na konkretnu i djelotvornu ljubav prema bližnjemu koja proizlazi iz ljubavi prema Bogu. Jer onaj koji iskreno pomaže, ljubi i daje svoj život, poput Isusa Krista, taj Bogu pripada. “Budimo stoga zahvalni Bogu koji nam približava svoj život i koji nas zove u svoje zajedništvo jer Bog želi da mi budemo njemu blizu. Bog želi ljubiti, Bog ljubi i želi da mi osjetimo Božju ljubav. To je ono što ispunjava čovjekovo srce i kada čovjek upozna, osjeti, doživi i otvori se toj ljubavi, tada nalazi spasenje.”
Tekst i foto: Ured za pastoral mladih
Tumačeći evanđelje kardinal Bozanić osvrnuo se na pitanje postavljeno Isusu: “Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?” (Lk 13, 22) te naglasio kako spasenje nije nešto što nas čeka samo u vječnosti, već je prisutno i ovdje na zemlji u pojmu dobrog života, duboke radosti u srcu i sreće koja nije prolazna. Ujedno, to je najbolji opis čovjeka koji je na putu spasenja, dodao je Kardinal.
U nastavku homilije Kardinal je primijetio kako Isus ne odgovara koliko je spašenih, nego kako se spasiti: “Isus sâm treba proći kroz uska vrata vlastite muke i smrti čime pokazuje kako je i naš život ispunjen uskim vratima, jer sve što je dobro i korisno, traži uska vrata – žrtvu i odricanje u ljubavi.” Upozorio je kako ta uska vrata u nekom trenutku bivaju zatvorena, a oni što ostaju vani zatečeni zbog uvjerenja da su u životu puno postigli vlastitim zaslugama.
“Zajedništvo s Bogom nije nešto što postižemo svojim naporom, to je dar koji valja zaslužiti. Ne kao neko svoje pravo nego kao otvoreno prihvaćanje Isusove ponude”, zaključio je Kardinal.
Govoreći o kriteriju po kojem Bog prepoznaje svoje kardinal Bozanić svratio je pozornost na konkretnu i djelotvornu ljubav prema bližnjemu koja proizlazi iz ljubavi prema Bogu. Jer onaj koji iskreno pomaže, ljubi i daje svoj život, poput Isusa Krista, taj Bogu pripada. “Budimo stoga zahvalni Bogu koji nam približava svoj život i koji nas zove u svoje zajedništvo jer Bog želi da mi budemo njemu blizu. Bog želi ljubiti, Bog ljubi i želi da mi osjetimo Božju ljubav. To je ono što ispunjava čovjekovo srce i kada čovjek upozna, osjeti, doživi i otvori se toj ljubavi, tada nalazi spasenje.”
Tekst i foto: Ured za pastoral mladih
Izvor: Zagrebačka nadbiskupija
