Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo svečano je, u ponedjeljak 15. kolovoza, proslavljena u marijanskom svetištu Majke naših stradanja u Gori misnim slavljem koje je predvodio sisački biskup Vlado Košić. Koncelebrirali su biskupski vikar mons. Marko Cvitkušić, kancelar mr. Janko Lulić, arhiđakon preč. Dragutin Papić te više svećenika Petrinjskog i Glinskog dekanata. Na početku sve okupljene i biskupa pozdravio je rektor svetišta preč. Paško Glasnović.

Prije mise biskup je u dvorištu župne kuće blagoslovio novi procesijski križ s Kristom i Marijom podno križa djelo akad. kipara Tomislava Kršnjavija.

Blagdanskom slavlju nazočili su i brojni hodočasnici, od kojih je dio pristigao pješice iz tri petrinjske župe te iz Gline i okolnih mjesta, a prisutni su bili i predstavnici gradskih i županijskih vlasti.

U homiliji biskup je istaknuo da iako nam se čini samo sada nakon potresa, kao što smo bili nakon rata, ponovno na ruševinama, opet na početku, nada nas ne napušta. „Lijepo je znati da je naš katolički narod u ovim krajevima koje su često pogađale različite nevolje, progoni, zator, ali i potres, sve to preživio i opstao. Stoga se nadamo da ćemo i mi sve ovo nadvladati“.
 naU nastavku, zapitavši se kako pronaći snagu za daljnji život i borbu poručio je da kao što su to naši stari to znali, moramo i mi naučiti pouzdati se u Blaženu Djevicu Mariju. „Njoj su naši stari gradili najljepše crkve, njoj su uzdizali svoje najintimnije molitve, njoj su se utjecali u najsudbonosnijim potrebama. I zadobivali su uslišanja. Zato je ona naša Duša duše hrvatske i Sunce naših stradanja. Marijin život i njezina borba nisu bili laki. Čitav svoj zemaljski vijek ona je nosila svoj križ i nije ju život mazio. Ona nije ni znala što je sve čeka kada je potvrdno odgovorila anđelu na Božji poziv da bude Majka Sina Božjega. Prihvatila je jer je to Bog tražio premda joj je bilo neobično to što je tražio i nije to razumjela. Ipak je odlučila reći Da premda je bila puna pitanja. Pouzdanje u Boga koji nešto traži mora biti na prvom mjestu, ispred svih pitanja i strahova“, rekao je biskup dodavši kako je nakon svih patnji ipak dočekala Isusovo uskrsnuće, a onda i sama biva proslavljena, uzdignuta dušom i tijelom u nebo.

Govoreći o čitanju iz knjige Otkrivenja biskup je podsjetio kako ono donosi kako se najprije izdiže „žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda“. „Dakako, ta je žena slika Marije koja je uzvišena, sva u sjaju i slavi, kraljica neba i zemlje. Ipak odmah za nju kaže se da trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja. Sjetimo se Isusove riječi: Žena kada rađa žalosna je jer je došao njezin čas; ali kada rodi djetešce ne spominje se više muke od radosti što se čovjek rodio na svijet. I tu je preobrazbu morala proći Marija. A tako i sve rodilje. No pitamo se, boje li se današnje žene rađati djecu? Zar je taj strah prevladao radost koja s djetetom dolazi? Ili ne vjeruju da je neizmjerna radost rođenje novog djeteta? Doista tužni smo kad vidimo da se sve manje djece rađa, kao da je današnji naraštaj odlučio propasti. Jer što drugo znači to da se mladi parovi odriču djece? Ipak imamo lijepe i brojne primjere drukčijeg ponašanja, kad roditelji koji mogu prihvaćaju dati život brojnoj djeci. To možda neke začuđuje pa se pitaju kako će se ta djeca podići. Ali nije stvar u materijalnim sredstvima nego u stavu duše. Sve će biti dobro i moguće onima koji vjeruju. Crkva se s takvim roditeljima raduje i biskup ide i krsti po župama takvu brojniju djecu u obiteljima da bi dao potporu obiteljima s brojnom djecom. Ali to je žrtva, s pravom će netko reći. No, zar nije najveća radost kad se iz žrtve postigne neki uspjeh? Tako i brojna obitelj. Ona je temelj i Crkve i društva“, ustvrdio je biskup.

Biskup je poručio i kako je Bog spasitelj djece, a dok je ubojica djece đavao. „On ne želi da se rodi i jedno dijete, a posebno je bio ugrožen kad se rodilo dijete Isus. Herod ga je, sjetimo se, htio pogubiti i zato je u Betlehemu zapovjedio pokolj djece no Josip i Marija su s Djetetom Isusom pobjegli u Egipat. To je ta pustinja koja je bila spas za Isusa i đavao ga nije mogao u samom začetku ugroziti. Uvijek ima dobrih ljudi koji će zaštititi nerođenu i tek rođenu djecu koju đavao želi ubiti i njihovi roditelj često, i ne znajući to, u njegovoj su službi. Bogu je pak svaki život drag, on je Životvorac, po Duhu Oživljavatelju Bog daje život i veseli se svakom stvorenju. Koliko na tom području ima grijeha, koliko tu đavao žanje žetvu za svoje kraljevstvo! A oni koji Boga slušaju ne boje se života. Pitajmo se i mi danas: gradimo li mi kulturu života ili kulturu smrti? U Sjedinjenim Američkim Državama baš na blagdan Srca Isusova ove godine Vrhovni sud poništio je ustavno pravo na pobačaj i tako ispravio bezakonje koje je u posljednjih 50 godina vladalo u SAD-u po kojem je usmrćeno više od 60 milijuna Amerikanaca. U lipnju ove godine održana je u Zagrebu 3. konferencija katoličkih muškaraca koji su na kraju, njih preko 200, pred zagrebačkom katedralom na koljenima molili krunicu za obraćenje hrvatskoga naroda. Đavao se protivio i kada smo mi u Sisku održavali svoj treći Hod za život, ali to nas nije obeshrabrilo. Mi znamo za što se borimo i zalažemo. Neka nam pomogne u toj borbi Bl. Djevica Marija“, zaključio je biskup.

Misno slavlje animirao je Mješoviti župni zbor iz petrinjske župe Preobraženja Gospodnjeg, a ovoj proslavi prethodila je trodnevnica koju predvodio vlč. Ivan Grbešić.

Tekst: Stjepan Vego, predsjednik i glasnogovornik Ureda za odnose s javnošću Sisačke biskupije
Foto: Mediji Sisačke biskupije