Želim posvjedočiti što je za mene učinio sv. Ignacije Lojolski. Nisam uvijek bila sigurna što je izmoljeno isključivo njegovim zagovorom, zbog nizanja devetnica i molitava raznim svecima, sve do jednog događaja.
Svetog Ignacija sam susrela u Duhovnim vježbama prije 16 godina. Nije mi bio simpatičan ni lijep za razliku od drugih svetaca, tako da sam onu ljubičastu knjižicu okretala naopačke da ga ne gledam. Ali mi je njegov put i program bio dovoljno izazovan da se uključim u Duhovne vježbe. Jedno dulje vrijeme, mjereno u godinama, nisu se događali nikakvi osjetni pokreti duše. Samo bih “odradila” vježbu, ušla, izašla i nastavila dan. Bilo mi je životno važno što sam bar tih sat vremena provela u miru i molitvi. Tako je bilo do jednog razmatranja u kojem sam doživjela da mi u kontemplaciji sv. Ignacije kaže: “Ti si suha šljiva“. Primila sam to kao dijagnozu liječnika koji zna što mi treba. U osvrtu sam razlučila da nije riječ o plodu već o stablu, nije u meni bilo životnog soka. Takav je tada i bio moj život. Strahovi kao brane koje ne propuštaju životne sokove, bez kojih sam promatrač života, a želim biti sudionik. U Duhovnim vježbama sam ustrajala unatoč čestoj suhoći i u meni je rasla sve jača odluka: ostati na putu ozdravljenja i oslobođenja bez obzira što ne osjećam i ne doživljavam što i drugi. Kako sam upoznavala život sv. Ignacija i sve njegove poteškoće s kojima se borio, postao mi je blizak te nisam više okretala njegovu sliku naopačke : )
Sljedeće bitno iskustvo i zbog kojeg mogu potvrditi da je zagovornik za preseljenja jest kad sam u 26. godini uspjela preseliti unatoč teškoj obiteljskoj situaciji. U tim uvjetima nisam imala mir za razmatranje niti osobnu molitvu. I preselila sam, bez podrške obitelji, ali sigurna da idem dobrim putem: u slobodu. Poslije toga mi je bilo lako razlučiti da je ometanje sve što me odvodi od Boga i od mogućnosti obavljanja razmatranja, bila to obitelj, prijatelji ili neko događanje. Napokon je ušao red u u moj život. U tom redu sam imala više snage za sređivanje nutarnjeg nereda i dugogodišnje zapuštenosti duše.
Dvije godine poslije došlo je pitanje promjene posla. Ostavila sam siguran posao, unatoč kreditu i dobrim primanjima, jer nisam vidjela smisao u tome da 8 sati radim nešto da bih mogla platiti račune. Želim više. Otvorilo se mjesto za administratora u Programu Injigo i taj posao je ispunio moj život narednih 12 godina. Traženje istine i Boga koji je na prvom mjestu mi je bila svakodnevna borba. To je pomoglo u raščišćavanju mnogih zamki koje mi je neprijatelj Božji postavio po putu, trebalo je razmrsiti mnoge čvorove da bih došla do sebe i susrela Isusa Krista koji me je uz Gospu i sv. Josipa izvodio u novi život.
Hvala ti sv. Ignacije, vodi me i dalje i usmjeravaj na mome putu!
preuzeto sa skac.hr
Cijeli tekst pročitajte na ignacije.hr.
Izvor: ignacije.hr
