Vrhbosanski nadbiskup i apostolski administrator Vojnog ordinarijata u BiH Tomo Vukšić posjetio je u nedjelju, 24. srpnja župu Gušće povodom donacije drvene građe tvrtki s područja nadbiskupije za sanaciju krovišta u potresu stradale župne crkve Sv. Nikole. Tom prigodom nadbiskup Vukšić je i predvodio u župnoj crkvi misno slavlje u zajedništvu s domaćinom biskupom Vladom Košićem, župnikom Ivanom Ćorićem, biskupskim vikarom Markom Cvikušićem i župnim vikarom župe Kupres Jadrankom Kurtom.
Uz okupljene vjernike slavlju su nazočili i predstavnici donatora župa Livno i Šuica Dario Hrnjkaš i Ivan Katanović.
Na početku sve okupljene, a posebno nadbiskupa pozdravio je biskup Košić zahvalivši svima onima su ostvarili ovu donaciju. Biskup je podsjetio i kako je Vrhbosanska nadbiskupija među prvima pomogla stradaloj Sisačkoj biskupiji te su već 17. siječnja tu pomoć donijeli kardinal Vinko Puljić i nadbiskup Vukšić te su tada i slavili misu u stradaloj Glini.
Govoreći o pročitanom Evanđelju nadbiskup Vukšić je rekao kako nas sveti tekst podsjeća na zgodu u kojoj je Isus svojim učenicima ostavio molitvu Oče naš. „Zapravo, Isus je neposredno prije toga, kako kaže ovaj isti sveti tekst i sam molio, a onda, nakon što se vratio među svoje učenike, netko od njih moli Isusa da ih nauči molitvi, kao što je Ivan Krstitelj, naučio svoje učenike. Naime, da bismo do kraja razumjeli ovu okolnost, potrebno je znati da su u ono doba svi proroci, svi tumači Svetoga pisma, pa tako i Ivan Krstitelj, imali svoje učenike i redovito se događalo to da bi svaki od tih navjestitelja svoje učenike naučio neku molitvu koja je onda bila znak raspoznavanja te grupe okupljene oko određenoga proroka. U tome kontekstu, sasvim je razumljivo da Isusovi učenici u određenom trenutku nakon što je On upravo završio svoju molitvu Ocu nebeskom obraćaju se njemu sa željom da On i njih nauči molitvu koja će biti znak raspoznavanja učenika u odnosu na sve druge pobožne, plemenite dobre ljude. Isus ostavlja molitvu Oče naš koja je od tog događaja pa do dana današnjega, najčešće ponavljana molitva i od toga časa do danas znak i identifikacija, drugo ime za kršćansku zajednicu Isusovih učenika“.
U nastavku nadbiskup je rekao i kako je sveti Nikola, koji je zaštitnik ove crkve i ovoga mjesta poznat kao svetac koji je bogat darovima. „Svetac koji je prepoznat kao onaj koji svojim zagovorom kod dragog Boga zna isprositi blagoslov, ali i u vlastitom životu priskakao je vrlo često onima koji su u potrebi. Danas, međutim se događa obratna situacija. Danas je sveti Nikola, ovdje u Gušću, onaj koji je u potrebi. Našli su se ljudi koji su se potrudili kako u okviru svojih mogućnosti, odvajajući vlastita sredstva priskočiti u pomoć svetome Nikoli, odnosno njegovoj crkvi, odnosno vama, zajednici koja se okuplja ovdje na molitvu. Zajednici koja se okuplja na slavlje svih sakramenata, a posebno na euharistijsko slavlje. Stoga završavajući ovo razmatranje molim Krista Gospodina koji je učio svoju zajednicu moliti da nas stalno blagoslovi spremnošću i milošću da mu odgovorimo iskrenom molitvom koju ćemo u vlastitom životu znati primijeniti na pravi način, vršeći volju Očevu kroz umnažanje vlastitih dobrih djela. I molit ćemo također da blagoslovi sve dobročinitelje, odnosno sve one koji i po primjeru svetoga Nikole znaju prepoznati ljude i mjesta u potrebi i priskočiti im u pomoć“, zaključio je nadbiskup.
Na kraju, nadbiskupu i svim dobročiniteljima zahvalio je i župnik Ćorić istaknuvši kako je ovo najbolji primjer da se dobro dobrim uvijek vraća. Prije nekoliko mjeseci ova mala župna zajednica pripremala je uskrsne obroke za više od 600 izbjeglih Ukrajinaca, a već danas netko drugi njima pomaže u sanaciji štete od potresa.
(SV)
Izvor: Mediji Sisačke biskupije
