Umirovljeni splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić je na svetkovinu zaštitnika Župe sv. Ilije i grada Metkovića, u 600. obljetnici prvog spomena grada u dokumentima, u srijedu 20. srpnja predvodio središnje misno slavlje u toj metkovskoj župi.
Misu su suslavili župnik fra Ante Bilokapić, don Stipe Jerkovića i brojni svećenici okolnih župa.
Šestota obljetnica prvog spomena Metkovića značajan je jubilej ne samo za grad, nego za svakoga koji živi u tom gradu. Povezanost Ilije i Metkovića je zanimljiva, jer je Ilija uglavnom bio zaštitnik onih sredina gdje nije bilo kiše, a područje Neretve je suprotnost. „Što je to onda zajedničko Metkoviću i svetom Iliji?“, zapitao se nadbiskup.
Ilija je onaj koji brani pravo Gospodnje, bolje reći prvu zapovijed Božju, Božje zapovijedi u svom vremenu, a vrijeme je uvijek bilo problematično utjecajem drugih sredina, poganskih, idola i jasno da se ta vjera u Gospodina razvodnila. „Ilija će je obnoviti, na neki način očistiti, ali nailazeći na poteškoće – od samoga kralja, kraljice, ali i naroda, jer narod reagira različito. Uostalom polazeći iz današnjeg mentaliteta, možemo vidjeti kako čovjek reagira“, naglasio je mons. Barišić.
„Ima onih koji će prihvatiti poganstvo, sve izazove, jer materijalno odgovara. Ima onih koji će pokušati šepati pa kombinirati, malo jedno, malo drugo. Ima onih koji će se povući i reći‚ ‘ovaj svijet je propao, nema od njega ništa’, onih koji bježe od svijeta i povlače se, ali ima i onih koji su svjesni ove situacije i osjećaju da moraju biti znak pozitivnog svjedočanstava, dobra, radosne vijesti, Božjeg prava! Danas, svugdje se govori o pravu koje ima svatko, čak i onaj koji normalno, prirodno i logično ne bi imao prava − i to se diže na razinu prava, legalizira se, nevjerojatno koliko je čovjek izgubio logiku“, upozorio je predslavitelj.
Nadalje je nadbiskup podsjetio koliko puta ljudi prekriže jedni druge i tako sebe stave u neke kategorije, a svaki čovjek ima u sebi toliko dobrote, samo je treba vidjeti i otkriti. „Koliko smatramo ljude poganima a oni su doista ljudi vjernici, drže se svoje vjere, poštuju više nego što mi mislimo. Duhovna baština, koju su nam kroz ovih 600 godina ovdje predali preci pod vidom duhovnosti, kulture, ljudskosti, umjetnosti, to je ono što hrani dušu, što čini dostojno i humano društvo, a ukoliko se ne njeguje, postat će šikara. Ako ne molim, ne idem nedjeljom na misu, ne pokušavam živjeti kršćanski, ljudski, ja sam obrastao, divljaka i prenijet ću tu opasnost i na susjeda koji odgaja djecu i muči se“, rekao je.
Mons. Barišić poručio je da duhovnu baštinu treba prenijeti i unijeti u odnose svoje zajednice. „Što smo mi nego Elizeji kojima su naši pokojni predali materijalno, ali i duhovno, da možemo biti oni koji će živjeti svoju vjeru, svoju ljudskost, poštivati Božje pravo, za koje će Gospodin biti Bog i da se suprotstavimo tolikim idolima − da ih ne unosimo u svoje živote.“
Po pitanju značenja imena proroka Ilije − Elijahu − moj Bog je Jahve, nadbiskup se zapitao koliko vjernici imaju hrabrosti reći je li njihov Bog, Bog ili su tu razni idoli, koji mijenjaju kulturu, odnose, logiku i zapravo degradiraju.
„Nije li potrebno i nama, ono što je činio Ilija, vratit se na Izvor? Potrebno se vratiti i osvježiti, a onda tom novom svježinom i snagom biti njegov glas! Opasnost je za nas danas sve da postanemo pogani, malo imamo jedno, malo drugo. U našim domovima imamo znak križa, slike svetaca, ali ne znam je li oni nama išta govore, slušamo li mi ili su oni samo jedan vanjski ukras pa, gledajući život, daleko više poganstva nego kršćanstva u našim prostorima, da ne kažem u našem životu“, ustvrdio je propovjednik.
Nadalje se zapitao nije li potrebno slušati Gospodina u svom životnom prostoru i svojim odnosima te se na neki način osvježavati i biti prorok, da bi se izbjegla opasnost koja je svima na svoj način negdje prisutna u mentalitetu, srcu, okolini.
„To je problem kameleona koji nema svoj identitet, sad može bit jedno, sad drugo. Nažalost, ne samo po pitanju naše vjere i duhovnosti, nego i po pitanju naših stavova − političkih, kulturnih, svih razina“, upozorio je mons. Barišić.
Na kraju misnog slavlja, vjernicima se uz riječi zahvale, ali i upozorenja, citirajući i riječi pape Franje, obratio župnik Bilokapić. Rekao je da je društvo koje zapostavlja starije osobe, izopačeno društvo, te kako Crkva ne može dopustiti takvu izopačenost, jer „gdje nema poštovanja prema starijim osobama, tamo nema ni budućnosti za mlade“. Govoreći o važnosti i veličini svećenika koji su ustrajali u svom svećeništvu, naglasio je kako su oni „poticaj i svjedočanstvo mladima koji se brzo umaraju“.
„Njihove molitve i zahvale Bogu su lijek i nadopuna za nezahvalnost mnogih od nas, a njihova strpljivost, mudrost, razboritost, njihova potreba za povratak u prošlost, njihove priče o pradjedovima i prabakama, uopće druženje i razgovor s njima, jesu škola za sve nas. Oni su jednostavno lijek tolikim bolestima suvremenog društva i kulture! Zahvaljujući našem nadbiskupu u miru, a u duhu današnje proslave, priželjkujem da ovakva slavlja, kao i poruke u njima, ožive kako bi naša djeca imala sigurnu, sretnu i blagoslovljenu budućnost“, rekao je župnik.
O. Bilokapić spomenuo je da su 2019. godine slavili 300 godina Župe. „Tada sam u zahvalnoj riječi kao znak zahvale nadbiskupu predao bistu našeg zaštitnika sv. Ilije proroka, a danas na ovoj proslavi i na kraju pozdravne riječi, sluge Božjega o. Ante Gabrića, koji se, među ostalim isticao na poseban način naviještajući radosnu vijest i svjedočeći ono što je doživio u milosnom susretu s Bogom, kao i naš nebeski zagovornik sveti Ilija“.
Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor pod ravnanjem s. Mile Deak.
Tekst i foto: Splitsko-makarska nadbiskupija