ĐAKOVO (TU) – Nakon svečanog mimohoda nekoliko tisuća sudionika 56. Đakovačkih vezova, u nedjelju 3. srpnja 2022., u đakovačkoj prvostolnici sv. Petra svečano misno slavlje predvodio je nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić, u koncelebraciji mons. Luke Marijanovića, župnika đakovačke Župe Svih svetih preč. Ivana Lenića te tajnika Nadbiskupskog ordinarijata vlč. Domagoja Lackovića.
Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup je pozdravio sve okupljene, sve članove kulturno-umjetničkih društava, predstavnike državnih, županijskih i gradskih, izvršnih i zakonodavnih vlasti te đakovačkog gradonačelnika Marina Mandarića, kao domaćina i predsjednika organizacijskog odbora Đakovačkih vezova i sve njegove suradnike i goste. Poseban pozdrav uputio je KUD-u Perkovčani iz Novih Perkovaca, koji su pjevanjem animirali ovo misno slavlje.
U svojoj homiliji nadbiskup se osvrnuo na naviješten evanđeoski ulomak, govoreći o obećanju koje je po riječi proroka Bog uputio Izraelcima koji su se vratili iz babilonskog sužanjstva te ih je, pritisnute teškoćama spore i dugotrajne obnove Jeruzalema, zahvatila kriza i beznađe. „U toj situaciji Bog po proročkoj riječi obećava povratnicima mir, utjehu i procvat Hrama i njihova svetog Grada. Bog se uspoređuje s majkom koja nosi djecu na svojim rukama te ih miluje i tješi na svojim koljenima… Možemo si zamisliti kako je tim židovskim povratnicima bila dobro došla i kako je među njima s nadom i radošću bila dočekana proročka riječ Božjeg ohrabrenja i utjehe. Ljudi mogu iznevjeriti, ali Bog ostaje vjeran riječi svoga obećanja“, rekao je među ostalim nadbiskup.
Krizu i beznađe Izraelaca nadbiskup je povezao s umorom, razočaranjem i apatijom u kojoj su se našli stanovnici Zagreba i Banovine nakon razornih potresa, kojima je bila obećana pomoć u obnovi i izgradnji novih kuća i stanova, ali obećanja odgovornih sporo se ili nikako ostvaruju. Naglasio je kako je riječ Božjeg obećanja povratnicima u Jeruzalem prije 2500 godina upućena i nama danas te progovara: „Očitovat će se ruka Gospodnja na njegovim slugama!“ „Evo mir ću na vas kao rijeku svratiti i kao potok nabujali bogatstvo naroda!”
Rekavši kako Bog ostvaruje svoja djela po ljudima koji su njemu vjerni, nadbiskup je nastavio: „Ostvarivao ih je po sedamdeset i dvojici svojih učenika koje je slao po gradovima i selima kao jaganjce među vukove da navješćuju njegovo kraljevstvo, i koji su znali prihvaćati poteškoće misionarskoga djelovanja. Valja uočiti da je Isus poslao 72, a ne tek uski krug dvanaestorice apostola. Ti poslani u svijet nisu, dakle, samo izabrani crkveni ljudi, nego smo u njima oslikani i svi mi, koji nismo poslije povorke otišli na osvježenje po kafićima, nego to osvježenje tražimo na nedjeljnoj sv. Misi i očekujemo ga od Boga jer nam ga on jedini može dati. Samo su uporni te i u poteškoćama Bogu vjerni Židovi uspjeli obnoviti Jeruzalem i čitavo židovsko društvo, koje je – uslijed poteškoća i sporosti obnove – zahvaćala apatija, bezvoljnost i pesimizam.
Mnogobrojne okupljene u katedrali nadbiskup je potaknuo da budu među sedamdeset i dvojicom pozvanih sudjelovati u velikoj žetvi o kojoj govori evanđelje dana. Naglasio je kako nas Bog šalje u svijet da pokažemo sposobnost živjeti za drugoga, drugome se darovati, za drugoga se žrtvovati, ljubiti i s drugim surađivati i onda kad je teško, da pokažemo sposobnost prihvaćanja razlika, sposobnost pretrpjeti nepravdu i poniženje, sposobnost oprostiti, sposobnost ljubiti i uvijek iznova započinjati. „Propovijedanje evanđelja nije zadaća i poslanje samo dvanestorice apostola, nego širokog kruga ljudi; ovisno o tome koliko je kultura, tradicija i naroda. Svoj odnos prema Bogu, svoju religioznost, vjeru i sadržaje svoje vjere izričemo i kroz svoj odnos prema vlastitom nacionalnom i kulturnom identitetu“, zaključio je u homiliji nadbiskup Hranić.
Na kraju misnog slavlja, nadbiskup je još jednom uputio zahvalu KUD-u iz Novih Perkovaca, koji su, kako je rekao, učinili da se u pjevanje uključi sav mnogobrojni okupljeni puk: „Dragi Perkovčani, hvala! Svojim sudjelovanjem pridonosite inkulturaciji ovog euharistijskog slavlja u naše hrvatsko i slavonsko biće.“
