Nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić predvodio je večer uoči svetkovine apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, u utorak, 28. lipnja, pjevanu liturgiju Prve Večernje u đakovačkoj prvostolnici sv. Petra. Uz pomoćnog biskupa Ivana Ćurića, koji je uputio prigodnu homiliju, u molitvi su sudjelovali kanonici Prvostolnog kaptola, svećenici iz središnjih nadbiskupijskih ustanova, kao i zajednica Bogoslovnog sjemeništa sa svojim poglavarima i petoricom đakona koji će sutradan, na Petrovo, biti zaređeni za svećenike.
Svečanoj liturgiji nazočila je i zajednica Milosrdnih sestara Sv. Križa, predvođena provincijalnom poglavaricom s. Valerijom Široki te župljani đakovačke župe Svih svetih i predstavnici Grada Đakova, na čelu s gradonačelnikom Marinom Mandarićem, kojemu su apostolski prvaci sv. Petar i Pavao nebeski zaštitnici.
Na početku svoje pastirske riječi, biskup Ivan Ćurić, veliki prepošt Prvostolnog kaptola, kazao je kako se ove večeri u molitvi od srca povezuju i s nadbiskupom u miru Marinom Srakićem, „koji je trenutno u bolnici, a koji je zajedno s mons. Lukom Strgarom na današnji dan prije 40 godina postao članom Kaptola ove naše katedrale“. Podsjetio je kako je svetkovina Petrova uvijek bila osobit dan u đakovačkoj katedrali, koja ove godine obilježava 140. obljetnicu posvete, a potom i na njezina graditelja biskupa Strossmayera, koji je te 1882. godine u svojoj Korizmenoj okružnici „pomno promišljao o temeljima kršćanske vjere – vjere na kojoj je sazdana Crkva, u čijem krilu raste, odgaja se i hrani osobna vjera svakog Kristova vjernika“.
Ukazujući na evanđeoske odlomke svetkovine Apostolskih prvaka, biskup je rekao: „U evanđelju Mise dana u središtu je Petrova ispovijest vjere: ‘Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga.‘ Odmah je uz nju i jasna Isusova uputa da vjera nije plod tek ljudske spoznaje i djelâ. U vjeri se sâm Bog objavljuje, stoga je ona najprije Božje djelo, njegova milost i njegov dar. To je, predragi, sigurnost vjere apostola, vjere na kojoj svatko od nas i danas gradi iskustvo svoje vjere, nikad ne zaboravljajući to temeljno uporište – kršćanska je vjera uvijek apostolska vjera, na putu svakog vjernika čuvana i podupirana zajedništvom i službom apostolske Crkve.“ Potom je nastavio kako evanđeoski ulomak liturgije bdijenja „propituje o našem odgovoru – o našem odazivu, zapravo o ljubavi kojom svjedočimo da smo u Kristu prepoznali spasenje i Božju bezgraničnu ljubav, koja nije ostala daleka, zakriljena samo u nespoznatljivo ‘otajstvo’, već se posve približila u osobi Pomazanika Božjega – Učitelja, Spasitelja, Brata i Gospodina“.
Podsjetivši na Isusovo pitanje Petru: „Petre, ljubiš li me?“ te na Petrov početni otpor, biskup je naglasio kako ovdje, nakon iskustva zataje i razočaranja zbog Kristove smrti, otkrivamo jedan sasvim novi, obnoviteljski doživljaj, koji u susretu s Uskrsnulim vodi u potpuno drugom smjeru od tame i propasti Judine izdaje; posve suprotno – vodi u prepoznavanje blizine i zajedništva s Onim „koji nas je do kraja ljubio“ i poziva nas da ga nasljedujemo svojim životom, konkretnim djelima ljubavi prema bližnjima. Da u tome bude radosni navještaj koji nas ispunja, koji hrani i usmjerava naš poziv, sve naše korake i službe u krilu svete Crkve. „Braćo i sestre, neka vam je svima radosna i blagoslovljena svetkovina Petrova, naslovnika naše katedrale, ujedno i svetkovina nebeskih zaštitnika našega grada Đakova, svetih Petra i Pavla!“ – čestitao je biskup Ivan.
Obraćajući se petorici đakona, sutrašnjih ređenika, biskup je rekao: „Znamo da ste u godinama svoje formacije – kako to prije nekoliko dana jednoj skupini svećenika-odgojitelja reče papa Franjo – od nas trebali „više naučiti od našeg života nego od naših riječi; naučiti blagost od naše poslušnosti, marljivost od naše predanosti, velikodušnost prema siromašnima od naše jednostavnosti i raspoloživosti, te očinstvo od naše čiste i neposesivne naklonosti“. I dalje ćemo zajedno! U konkretnim prilikama našeg suvremenoga svijeta, „dijeleći“ najprije s Isusom Kristom identitet svećeniče službe i života, u nj zagledani, u društvu apostola – u mnogočemu „snažnih“, ali i „krhkih“ – sigurni da svijet „treba svećenike koji su sposobni prenositi Gospodinovu dobrotu onima koji su iskusili grijeh i neuspjeh“, treba „pastire spremne dijeliti radosti i napore braće, treba osobe koje znaju poslušati vapaj onih koji trpe“. Sjetite se, dragi ređenici, da vrijeme „teologije“ za vas nije prošlo. I apostoli su do kraja ostali „učenici“, zato nikada ne skidajte „odijelo“ teologa, kako nam poručuje Papa, a to je „odijelo duhovnoga čovjeka, ponizna srca, otvorena za beskonačne novosti Duha i bliskoga ranama siromašnoga, odbačenoga i napaćenoga čovječanstva“. Blagoslovio Gospodin u vama to sveto, tako dragocjeno poslanje kojemu se zajedno s vama od srca radujemo.“
Nadbiskup Hranić: Neka nam svetkovina Apostolskih prvaka bude povlaštena prilika da ispitamo svoju ljubav prema Isusu
Na kraju liturgijskog slavlja okupljenima se obratio nadbiskup Đuro Hranić, čestitajući Prvostolnom kaptolu svetkovinu sv. Petra te pozdravljajući sve nazočne, među kojima đakovačkog gradonačelnika Marina Mandarića sa suradnicima, čestitajući im svetkovinu nebeskih zaštitnika Grada Đakova. Pozdrav i zahvalu uputio je biskupu Ćuriću te Samostanu Milosrdnih Sestara sv. Križa za svu suradnju i za sestrinsku pomoć i podršku u ostvarenju evangelizacijskoga poslanja ove nadbiskupijske zajednice te za skrb i brigu njihovih sestara oko katedrale.
„Petar je sa svojim momentima gorljivog prianjanja uz Isusa, ali i s momentima slabosti i okretanja leđa Isusu, veoma sličan nama. A i mi njemu. Neka nam svetkovina apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla bude i povlaštena prilika da svatko za sebe i svi zajedno ispitamo svoju ljubav prema Isusu i svoje iskreno predanje njemu te za molitvu da nas Gospodin sve primi nesavršene, kao što je primio i sv. Petra te sv. Pavla, te da nas upotrijebi za dobrobit svoje Crkve i rast svoga kraljevstva“, poručio je okupljenima nadbiskup Hranić.
Liturgijskom slavlju prethodili su zavjetni zazivi nebeskim zaštitnicima Grada Đakova sv. Petru i Pavlu, s molitvom za pokoj svim prethodnim naraštajima stanovnika ovoga grada.
Anica Banović
Tekst i foto: djos.hr
