Župna svetkovina Župe sv. Antuna Padovanskog proslavljena je u ponedjeljak 13. lipnja u Sesvetskim Selima svečanim misnim slavljem koje je predvodio biskup bjelovarsko-križevački mons. Vjekoslav Huzjak. Na misnom slavlju koncelebrirali su domaći župnik i dekan Sesvetsko-vugrovečkog dekanata preč. Antun Sente st., generalni vikar i moderator Nadbiskupskog duhovnog stola mons. Tomislav Subotičanec, župnik Župe Svih svetih u Sesvetama preč. Mario Migles, kao i ostali okupljeni svećenici.
Uvodeći u homiliju i pozdravivši okupljene štovatelje i hodočasnike sv. Antunu Padovanskom, biskup Vjekoslav Huzjak primijetio je da riječ Božja, koliko god nam poznato zvuči jer smo je čuli više puta u životu, ipak u nama svakim novim slušanjem donosi nešto novo.
“Dragi štovatelji sv. Antuna, riječ Božja koju smo čuli možda nam zvuči poznato jer je čujemo više puta u životu, no ona svaki put kada je slušamo u naš život donosi nešto novo jer mi nikada nismo isti kad ponovno slušamo Kristovu riječ. Krist je apostole poslao propovijedati. To je temeljno poslanje i početak Crkve koja se rodila u sili i snazi Duha Svetoga upravo zato da bi bila svjedokom Kristove ljubavi, riječi, poslanja i Njegove milosti i čovjeku donosila riječ spasenja vodeći ga ovozemaljskim putem. Krist je zato utemeljio Crkvu i ona kao zajednica vjere hodi ovim svijetom i svjedoči Krista. Zato je uvijek važno kad razmišljamo o Božjoj riječi razumjeti i doživjeti da Krist danas šalje nas, da smo mi Njegovi apostoli ovoga vremena i prostora, jer mi smo Njegova crkva. To je svijest crkvenosti koja nas vodi, hrabri nas i jača. Ta spoznaja nam daje radosnu svijest o našem vlastitom dostojanstvu i identitetu. O onome što mi jesmo. O onome što nas okružuje, onoga što nam se nudi, što nam se nameće ili možda želi podvaliti, kako nam kasnije tumači sv. Pavao”, upozorio je mons. Huzjak te se osvrnuo na prvo čitanje u kojem je istaknuo dva naglaska.
“Pomolih se” je prva riječ starozavjetnog mudraca. Dakle, molitva za zdrav razum za ono što je ljudsko razumijevanje, za ono što je spoznaja. Jer Bog nas je stvorio tako da možemo razumjeti i spoznavati svijet oko sebe. To je dar zdravog razuma, ali tu nije kraj. Nije se mudrac zaustavio na razboru. Ne, nego je nakon molitve dobio mudrost za koju je shvatio da je vrjednija od svega na ovome svijetu. Zašto?”, upitao je mons. Huzjak i odgovorio da je to stoga jer je mudrost ona koja izvire od Boga. “Bog je mudrost našega života i on tu mudrost ulijeva u naša srca ako pred Njega stanemo iskreno i pomolimo se. Dat će nam razbor, ali će nam dati i mudrost da bismo mogli u ovome svijetu živjeti kao Božja stvorenja, Božji ljudi, kao oni koji promiču sve ono plemenito, istinito, dobro i lijepo. To je ono što nam Bog daje u mudrosti. Zato je starozavjetni mudrac zahvalan i radostan što je primio mudrost i razumio da je ona važnija od zlata, dragulja, srebra, imanja. Sve je to blato pred mudrošću Božjom”, naglasio je biskup Vjekoslav Huzjak.
“Onaj koji Bogu dopusti da ga vodi kroz život imat će svega; zlata, srebra, imanja, auta, ali imat će tako da se time zna pametno i razborito služiti. Da ne bude sluga i rob onoga što je stekao već da bude gospodar onoga što je oko njega materijalno, propadljivo i tako pomaže braći ljudima jer to je na koncu mudrost i zapovijed Krista Gospodina; “Ljubi Boga i bližnjega kao sebe samoga”. Dakle, Bog nas ostavlja u svijetu, ali nismo od svijeta. Nismo oni koji nemaju razbora i mudrost pa tako ne znaju pravilno vrjednovati ono što ih okružuje i što će u životu svome steći. To je razumio i mladi vjernik Antun kada je gledao kako nose mučeničke kosti redovnika franjevaca koji su bili u Africi i naviještali Krista. Bio je to trenutak njegova ushita i odluke, opredjeljenja u kojemu je poželio biti kao i oni, svjedok za Krista makar trebalo i krv svoju proliti za njega. Nije se to u njemu rodilo samo tako odjednom nego je on prošao obitelj koja ga je naučila pobožnosti, vodila ga Kristu, ali trenutak kada je oduševljeno krenuo Kristovim putem bio je poticaj koji je dobio u susretu s mučenicima. Zato, kada vidimo njegov život vidimo življenu riječ starozavjetnog mudraca. Dobio je razbor jer se pomolio, a nakon razbora dobio je mudrost koja ga je vodila Bogu i putem Kristovim. Sv. Pavao nam lijepo tumači u svojoj poslanici da je svatko od nas primio dar od Gospodina i poslanje. Svatko od nas ima svoje mjesto u Crkvi Kristovoj i poslanje od Boga dano”, rekao je mons. Huzjak.
Na kraju homilije mons. Vjekoslav Huzjak potaknuo je okupljene vjernike na nasljedovanje primjera sv. Antuna Padovanskoga potaknuvši da taj primjer “trebamo primati u svoje srce i moliti Gospodina razbor i mudrost da možemo odvažno i hrabro hoditi ovim svijetom. Da se ne damo zavesti, kako kaže sv. Pavao, od raznih zabluda i nauka koji nas vode u zabludu te posvjedočio: “Ne mogu se oteti dojmu izjave koju sam čuo u jednom mediju prije nekoliko dana. Dakle, izjava da su Hod za život i vrijednosti koje promiče protivne Ustavu. Nigdje to nije demantirano i nitko se nije potrudio potražiti drugi stav i mišljenje. Dakle, to su zamke koje vode ljude u zabludu. Ima toga mnogo i svaki dan. Zato je važno imati razbor i mudrost da znamo prosuditi što treba i kako vjerovati i iz toga kako živjeti. Braćo i sestre, molimo zagovor sv. Antuna, ne samo kada nešto izgubimo već da se mi ne izgubimo i djeca naša, mladi naši, da ne odu u stranputice i zablude i ne propadnu u životu, već da nošeni hrabrom i odvažnom odlukom znaju u svome životu ostvariti ono Božje i na taj način doprinijeti sebi i svojoj obitelji, svome narodu i svojoj domovini. Da znaju navijestiti vjeru, spasenje, dar milosti i ljubavi Božje u Kristu Isusu, Gospodinu našemu, Amen.”
Na kraju misnoga slavlja podijeljen je blagoslov djece i ljiljana, a zbog olujnog nevremena vjernici su zaklon potražili u crkvi i crkvenim prostorijama u kojima se nastavila slavljenička pjesma.
IKA/Dario Zürchauer
