U samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova u Đakovu, u subotu, 28. svibnja 2022. godine, četiri sestre položile su Doživotne zavjete: s. Elizabeta Koščak (Župa Uznesenja BDM – Močile, Koprivnica), s. Kristina Lovreković (Župa Duha Svetoga, Požega), s. Rita Ljevar (Župa sv. Katarine Al., Gaj) i s. Josipa Pavla Jakić (Župa sv. Nikole, biskupa, Sikirevci – Jaruge). Svoje doživotno predanje izrekle su za vrijeme svečanoga euharistijskog slavlja u 10 sati koje je, uz desetak svećenika, predvodio mons. Fabijan Svalina, srijemski biskup koadjutor.
Biskup Svalina svoju propovijed utemeljio je na evanđelju u kojem se nalazi odabrano geslo zavjetovanica: „Da, Gospodine, ti znaš da te volim!“ (Iv 21, 15): „Evanđeoski odlomak, koji smo netom čuli, i izmjena riječi između Isusa i Petra, jedan je od najfascinantnijih razgovora Boga i čovjeka. Trima pitanjima Isus će Petra vratiti u noć zataje i dati mu priliku da iskustvo one strašne noći prijeđe, ,,proživi” još jednom, ali ovaj put s mogućnošću drugačijega ishoda. Isus mu se obraća unutar zajednice učenika. Gospodin ne želi da Petrova zataja bude zadnja riječ. Želi da ga Petar upozna u novoj dimenziji, u novoj snazi ljubavi. Zato mu ne spominje ni nevjeru, ni grijeh i oproštenje – nijednoga čovjeka, pa ni ovoga koji ga se javno odrekao, on ne poistovjećuje s njegovim grijesima, s njegovim noćima neuspješna ribolova. On u čovjeku gleda prije svega njegovo srce. Sada želi oživjeti Petrovu smalaksalost. Što bi bila svetost bez srca, bez ljubavi za Boga?“
Nakon tumačenja prvoga pitanja koje je Isus postavio Petru, biskup Svalina je nastavio: „…ljubiš li me? Kakav moment – Bog pita čovjeka da li ga ljubi! Nakon što je u muci trnja, bičeva, sramoti pljuvački i ćuški, bolima i smrti na križu Isus očitovao Boga kao ljubav, sada može bez stida uputiti ovo temeljno pitanje. Jer, ljubav želi biti ljubljena! Isus je Petra pitao: ljubiš li me onom ljubavlju kojom Bog ljubi svijet u toj mjeri da je dao svog Jedinorođenca za nj (3, 16)? Petra pita o najvećoj, maksimalnoj ljubavi. Onoj kojom nas Isus ljubi (13, 1) i kojom nas ljubi Otac (15, 9). To je ona ljubav za koju je Isus, nakon što je oprao noge učenicima, zapovjedio da ju imamo jedni prema drugima (13, 34; 15, 12-17). To je ljubav koja ide sve do predanja samog sebe, svojega života za drugoga (15,13). Petar, nakon što je vidio strahotu križa, sada može naslutiti kakva je to ljubav. Petre, imaš li takve ljubavi za mene?“
Nakon Petrovih krhkih odgovora na vidjelo su došla Božja svojstva, kao što je protumačio propovjednik: „Ovdje vidimo dubine Božje u kojima se pokazuje da su njegove mudrost i ljubav zapravo jedno: Bog, koji zaista ima ljubav i to savršenu, može se nje odreći. Njegova ljubav, zbog onog kojega ljubi, zbog čovjeka, odustaje od svoje formalne savršenosti. Time potvrđuje da ljubi beskonačno – da ljubav upravo onda kad se zbog ljubljenoga odriče svega, pa i svoje savršenosti, zapravo očituje beskonačnost, lice – stvarne savršenosti. Govoreći o susretu s Bogom, taj susret s Bogom zahvaća čovjeka u cjelini: pozvani smo živjeti potpuno predanje samih sebe, uma i volje, duha i srca, čvrstinu i slatkoću pristanka. Vjera je otajstvo susreta između Oca i Sina. Taj susret potiče Duh Sveti u srcu čovjeka koji prihvaća Riječ i dopušta biti suobličen Kristu.“
Na koncu propovijedi Biskup se obratio zavjetovanicama i svima prisutnima: „Drage sestre: Elizabeta, Kristina, Rita i Josipa Pavla, čestitam vam što ste i vi, svaka ponaosob, svojim dosadašnjim životom, u dijalogu s Isusom, izrazile spremnost ponuditi svoj životni odgovor na Isusov upit: Ljubiš li me? Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim… Ne plaši vas Isusov ponovljeni upit, nego želite svojom mladošću i životom dati novi zamah. Bog, kojemu danas posvećujete svoj život, Bog je Isusa Krista, Bog mučenika, mistika i svih onih koji se posvećuju službi drugima. On je Bog kojega se može susresti u vjerodostojnim svjedocima njegove ljubavi. Svaki dan idite za Kristom. Hodajte za njim, a kad jasno ne vidite kamo i kako dalje, kleknite! U našem hodu za Kristom danas više služe koljena, nego stopala. Tražite ga u molitvi i u ljepoti, bjelini i jasnoći hostije u Presvetom sakramentu, tom kruhu života i čudesnom znaku trajne njegove nazočnosti među nama. U molitvi i klanjanju razabirite, otkrivajte i produbljujte svoj odnos na Isusov trajni upit: Ljubiš li me? Voliš li me? U euharistiji hranite se kruhom živim za snagu svjedočenja i da u svijetu, po evanđeoskim savjetima siromaštva, čistoće i poslušnosti, možete biti znak njegove milosrdne ljubavi prema svima, a na poseban način prema malenima, potrebitima. Ne umarajte se u svjedočenju zajedništva, siromaštva i odricanja od sebe. Neka sve nas na tom putu prati zagovor Blažene Djevice Marije, one, koja je svoj život u potpunosti predala Bogu i koju je Bog uzvisio uznesenjem u nebesku slavu.“
Tijek misnoga slavlja i obreda zavjetovanja tumačio je vlč. Grgo Grbešić, rektor samostanske crkve, a zbor sestara i kandidatica, pod ravnanjem s. M. Svjetlane Paljušević, uljepšao je slavlje svojim pjevanjem. Nakon zahvalne pjesme Tebe Boga hvalimo i završnoga blagoslova radosno je odjeknula himna Družbe Pjevaj Bogu zavjet svet, kojom je nazočna zajednica sestara izrekla svoju hvalu Bogu za dar doživotnoga predanja svojih članica. Zajedništvo i radosno slavlje nastavilo se na Ljetnoj terasi Centra Amadea.
Dan prije, u predvečerje posljednjega dana duhovnih vježbi, s. Marija Sonja Kaurin (Župa BDM Gospe Lurdske – Zvijerci, Bjelovar) obnovila je svoje zavjete do šeste obljetnice, za vrijeme svečane sv. mise koju je predvodio fra Marko Pustišek, OFM, voditelj duhovnih vježbi. U Jarugama, rodnom mjestu s. Josipe Pavle, župnik Stjepan Šumanovac predvodio je trodnevnicu za doživotne zavjete, moleći zajedno s pukom za s. Josipu Pavlu. U trećem danu devetnice sudjelovale su i sestre iz Đakova i Laxemburga, kod kojih boravi s. Josipa Pavla tijekom svojega studija u Beču. s. Nada Martinković
Tekst i foto: djos.hr
