U Domu pastoralnih susreta u Lovranu 23. i 24. svibnja, u organizaciji Metropolitanskog instituta u Rijeci, održan je tečaj trajne formacije mlađih prezbitera Riječke metropolije do 10 godina službe na temu: “Svećenik pred pastoralnim izazovima našeg vremena”. Pozdravnu riječ uputio je riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić, istaknuvši kako će korisna predavanja pomoći svećenicima pratiti ljude u njihovim konkretnim situacijama. O zahtjevnim temama prvoga dana govorili su prof. dr. sc. Pero Aračić te s. M. Benedikta Nina Krapić, mag. iur. Svećenici su sudjelovali i u radionicama na temu Amoris Latetitia koje je pripremio Ured za obitelj Riječke nadbiskupije, kao i drugim korisnim programskim sadržajima.
Mladim svećenicima u Lovranu na početku je prof. Aračić održao poticajno predavanje na temu: Je li svećenik poželjan sugovornik u životnim teškoćama? Iskustveno, ali i na osnovu znanstvenih istraživanja, dao je zanimljive teze za promišljanje o tome kako svećenici o sebi misle, kako ih vjernici, časne sestre i ateisti vide te o dimenziji koja mora zadovoljiti dobre razgovore. Na osnovu provedenih istraživanja, predavač je istaknuo kako svećenici imaju kompetencije za razgovor o mnogim temama, no ‘nemaju rješenja za sve’ i toga moraju biti svjesni. Nije dobro misliti kako sve znamo i na sve možemo dati odgovor. Moramo dopustiti ljudima da traže svoju istinu, a mi da budemo njihovi pratitelji. Tek kada čovjek prođe taj proces, osjećat će se slobodnim, a ne da mu je išta nametnuto, poručio je predavač. Naglasio je nedovoljnu senzibiliziranost ljudi za korištenje usluga savjetovališta, bilo da je riječ o uslugama koje pružaju crkvene ili svjetovne institucije, kao i njihovu nedovoljnu međusobnu umreženost.
U nastavku je istaknuo kako je povjerenje preduvjet da bi se svećenika doživjelo kao sugovornika. To znači slušati i čuti ono što ljudi govore, ali i staviti se na raspolaganje za razgovor. S tim u vezi, upozorio je kako na vratima župnih stanova ne postoji informacija u kojim satima svećenik stoji na raspolaganju za razgovore s vjernicima. Kao smjernice za postati poželjnim sugovornikom, prof. Aračić naveo je pet točaka. Prva je da Bog prvi brine za svaku osobu što je osnovno polazište za crkveno djelovanje i crkvenog djelatnika. Kao drugu smjernicu naveo kako mora postojati dovoljno vremena za razgovor. Vrijeme uloženo u pastoralnu zauzetost na ovom području crkvene i dušobrižničke djelatnosti doista ne treba žaliti niti ga smatrati izgubljenim, koliko god jedan konkretan razgovor ili kontinuirano praćenje pojedine osobe ili nekog bračnog para u prvi mah izgledalo bez željenoga neposrednog uspjeha, ne mora uvijek značiti da je i bez pravoga učinka, rekao je prof. Aračić. Treći stav od presudne važnosti za pastoralne djelatnike koji se žele posvetiti duhovnom praćenju i savjetovanju pojedinih osoba, odnosno brakova i obitelji, jest njihova spremnost i sposobnost da svoje sugovornike prihvate u njihovoj jedinstvenosti, kao samostalne osobe i s velikim poštovanjem, te da ih pokušaju točno razumjeti. Radi se o prihvaćanju cjelovite osobe, sa svim njezinim slabostima, destruktivnim osjećajima, depresijama i svim onim što se spozna kod osobe sugovornika, rekao je prof. Aračić. Kao četvrtu je istaknuo autentičnost pastoralnog djelatnika te kao petu važnu smjernicu, odnosno osobinu svećenika istaknuo empatiju.
S radom Caritasovog doma za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja „Sveta Ana“, svećenike je upoznala s. M. Benedikta Nina Krapić, mag. Iur, psihoterapijski vježbenik, koja je ujedno vodila i radionice na temu pastorala sa žrtvama obiteljskog nasilja. Između ostaloga, istaknula je izuzetno važnu ulogu svećenika za ženu i dijete prije nego li dođu u sigurnu kuću, za vrijeme boravka, ali i nakon izlaska iz sigurne kuće. Nasilje su dužni prijaviti i crkveni službenici koji mogu prepoznati znakove koji ukazuju da je neka žena zlostavljana ili da dijete živi u obitelji u kojoj se događa obiteljsko nasilje. O tim znakovima, prevenciji, mogućnostima smještaja te ostalim važnim temama koji će pomoći svećenicima u budućem pastoralu i sa žrtvama obiteljskog nasilja, s. Krapić iscrpno je temu obradila u svome izlaganju i radionici.
Još jedna zahtjevna tema obrađena je prvoga dana: Traume rastave i razvoda. Prof. Aračić je naglasio kako osobe koje prolaze navedene traume, pomoć mogu potražiti u savjetovalištima, ali pomoći im mogu i razgovori sa svećenicima. Iznoseći poražavajuće podatke o porastu broja razvoda, naveo je kao primjer da se u Osijeku 2017. godine, od 669 sklopljenih brakova, razvelo čak 556. Rastava i razvod ne znači samo destabilizaciju bračne zajednice, nego je problem dublji i kompleksniji te zahvaća mentalno i fizičko zdravlje pojedinaca, a ostavlja i negativne posljedice na djete. Crkva sa svojim svećenicima u takvim slučajevima mora biti ‘poljska bolnica’, poručio je predavač podsjetivši i na poticajne riječi pape Franje. Ljudi su ranjeni i moramo postati Božji pomoćnici u cijelivanju rana tim ljudima. Ne smijemo ih isključiti, poručio je predavač dodajući kako ih se treba uključiti aktivno u pastoral, misleći i na župna pastoralna vijeća u kojima bi mogli doprinijeti svojim razmišljanjima i iskustvu u aktualnom trenutku u kojemu se Crkva nalazi.
Istoga dana održana je i radionica na temu „Amoris Laetitia“ koju je pripremio Ured za obitelj Riječke nadbiskupije.
Drugoga dana, nakon svete Mise koju su svećenici slavili s mons. Uzinićem i prof. Aračićem, o novim pastoralnim mogućnostima crkvenih službi govorio je prof. Aračić. Nakon predstavljanja rezultata studioznog istraživanja, profesor je izdvojio tri prioriteta koji traže promišljene predradnje, posebno formiran i odabran personal, sustavnost i ustrajnost na duže staze, a vezane su za pastoralu koji bi trebao pratiti aktualni trenutak. Na prvom mjestu izdvojio je pastoral braka i obitelji. Drugi prioritet su sveučilištarci i njihovi nastavnici te svi ostali prosvjetni djelatnici. Kao treći prioritet naveo je komunikacija i komunikativnost ukupne crkvene stvarnosti i djelovanja. S tim u vezi, istaknuo je kako je sve očitije da je nužno sadašnjim prezbiterima pomoći da se nanovo postave prema prezbiterskoj službi te postupno drugim službama prepuste ono što nije specifično prezbitersko. Crkva pak treba ustanoviti nove službe i dodijeliti župnim zajednicama ili središnjim strukturama. Tu je nužan temeljit, detaljan i našoj stvarnosti prilagođen, projekt crkvenih službi u našoj Crkvi. Tek tada, kad je iskristalizirana kompetencija pojedinih službi, utemeljeni svi njihovi elementi, moguće je govoriti o ozbiljnoj inovaciji u djelovanju naše Crkve, rekao je prof. Aračić.
U raspravama koje su slijedile nakon predavanja, svećenici su posvjedočili o problemima s kojima se suočavaju, a vezani su uz teme o kojima su slušali i radionice u kojima su sudjelovali, te podržali održavanje ovakvih permanentnih tečajeva koji im pružaju mogućnost, ne samo usvajanja novih znanja, nego i učvršćivanja zajedništva.
Izvor: Riječka nadbiskupija