U dvadeset i petoj godini Požeške biskupije Katolička gimnazija s pravom javnosti u Požegi slavi svojih petnaest godina postojanja. Tim povodom održana je 2. svibnja svečana akademija u požeškoj Dvorani sv. Terezije na kojoj su se uvaženim gostima predstavili učenici Katoličke gimnazije posebnim programom.
Svečanosti su se odazvali požeško-slavonska županica Antonija Jozić, dogradonačelnik grada Požege Borislav Miličević, ravnatelji Škofijske gimnazije iz Vipave Vladimir Anžel i Srpske pravoslavne opšte gimnazije Kantakuzina Branković, protojerej-stavrofor Slobodan Lalić, kao i ravnatelji katoličkih škola s područja Požeške biskupije. Uz brojne druge uvažene goste, upravitelje i djelatnike obrazovnih, društvenih i kulturnih ustanova grada Požege, svečanosti su nazočili i članovi Školskoga odbora, kao i Vijeća roditelja i Vijeća učenika. U ulozi domaćina bio je požeški biskup Antun Škvorčević, utemeljitelj svih pet katoličkih škola Požeške biskupije, kao i predstojnik Nacionalnog ureda pri HBK za katoličke škole Ivica Žuljević.
U uvodnom dijelu programa, nakon nastupa Frana Matića, učenika Glazbene škole Požega, i njegova Miroslava Majića te maturantice Katoličke gimnazije Nore Šarić koja je pročitala ulomak iz Knjige mudrih izreka, Miroslav Paulić, voditelj programa pozdravio je sve uzvanike slikovito predstavivši osnutak i put Gimnazije u proteklih 15 godina. U slavljeničkom tonu nastavio je i ravnatelj škole Ivan Bedeničić koji je također pozdravio prije svega svoje prethodnike, kao i sve djelatnike gradskih i županijskih institucija koje su svih ovih godina bili podrška našoj mladoj školi. Na poseban se način zahvalio Ivici Žuljeviću, „dobrom duhu naše škole“, kao i biskupu Antunu Škvorčeviću, idejnom začetniku i pokretaču svih katoličkih škola Požeške biskupije.
U programu koji je uslijedio uzvanicima su se predstavili školski zbor pod mentorstvom Marije Tonković, koji je izveo skladbu Ave Maria, Ivana pl. Zajca, školski glazbeni sastav pod ravnanjem vjeroučitelja Krunoslava Siroglavića koji je u suradnji sa školskim zborom izveo dvije skladbe: Neka cijeli ovaj svijet, i Ne dirajte mi ravnicu. Posebno prigodno izdanje školskog lista „Nautes“ predstavio je urednik Miroslav Paulić, a TV sekcija Dominika Pavelića pripremila je video uradak pod nazivom Složna družba školu gradi. Uz pojedinačne nastupe Hane Boban (Huzur, Martina Mlinarević) i Sare Alaber (Arsen Dedić, Ako je to taj život) dramska družina Marijane Ćorluke završila je službeni dio programa lirsko-scenskom igrom Duša moja čaroban je kraj i interpretacijom stihova Dobriše Cesarića Trubač sa Seine.
Na kraju programa prigodnu riječ uputio je nazočnima požeški biskup Antun Škvorčević. Osvrnuo se na aranžman postavljen na pozornicu, u čijem su središtu početno prolistale grane nekog grma okićene sa sedam ukrasno ispisanih brojeva 15, simbola petnaest početnih godina Katoličke gimnazije, rekavši kako joj priliči čestitati starom latinskom izrekom: „Vivat, crescat, floreat“ da „živi, raste i cvjeta“. Osim toga, podsjetio je biskup na geslo katoličkih škola u Požeškoj biskupiji „Duc in altum“, zaveslaj dalje i dublje, riječi koji je Isus uputio Petru i učenicima. Kazao je kako je Katolička gimnazija utemeljena zato da mladim ljudima ne predaje samo određena ljudska znanja, nego da ih povede u životno veslanje na dublje, šire i više, otkrivajući im tko su oni ponad materijalnih granica našeg postojanja. Podsjetivši na riječi sv. Pavla: „Ja od Gospodina primih što vama predadoh“, biskup je ustvrdio da se ljudskim vođenjem javnog života zbog zla i sebičnosti nerijetko dolazi do slijepih ulica, pa i do one koja se trenutačno zove ukrajinski rat, a da se s onim što nam je Isus Krist predao može stići dalje, do vječnosti. A on je predao sama sebe za nas, kako nas uvjerava Apostol, što slavimo u svakom euharistijskom slavlju, i time nas iz naših nemoći poveo u Božji vrijednosni sustav, u svijet njegove pobjede nad smrću. Veće vrijednosti od toga nema, ustvrdio je biskup. Spomenuvši krizu vrijednosnog sustava u Hrvatskoj i svijetu, istaknuo je kako se utemeljenjem Katoličke gimnazije u Požegi željelo promaknuti taj božanski „on sebe dade za nas“ i oduševiti mlade ljude da budu graditelji domovine svojim predanjem za druge, civilizacijom ljubavi. Poželio je da takva Katolička gimnazija „vivat, crescat, floreat“.
