Predstavljanje knjige doc. dr. sc. Dražena Kovačevića „Ivanićgradski križni putevi“, održano je u utorak, 5. travnja u Pučkom otvorenom učilištu u Ivanić-Gradu. Knjigu su brojnoj okupljenoj publici predstavili prof. Đuro Vidmarović, doc. dr. sc. Mile Marinčić, Ana Pavelić Tremac i autor. Predstavljanju su nazočili i sisački biskup Vlado Košić, domaći župnik vlč. Branko Koretić te predsjednica Udruge Nadbiskup Josip Juraj Posilović Josipa Hlevnjak.
Ova šesta knjiga u Biblioteci Hrvatski martirologij Sisačke biskupije donosi četiri karakteristična svjedočanstva osoba s područja Ivanić-Grada: Križni put mladih mobiliziranih hrvatskih vojnika, Križni put starijih pripadnika Hrvatske vojnice, njihovo suđenje i boravak u Kazneno popravnom domu u Lepoglavi kao i prikaz života u logorima u Italiji i Njemačkoj s njihovim viđenjima vlastite sudbine. Ono što povezuje ove teške sudbine i svjedočanstva je teška žrtva koju su podnijeli iako nevini i bez krimena.
Na početku o svom djedu, Stjepanu Lackoviću, a čije se svjedočanstvo nalazi i u knjizi progovorila je Ana Pavelić Tremac, poručivši kako se radilo o nevinom mladiću od 17 godina koji nikada nije bio politički angažiran i radio je kao pisar. Bio je vojnik koji pušku nije imao te nije znao što se događa ni u Hrvatskoj ni u svijetu, a križni put jedva je preživio. Pavelić Tremac je rekla i kako je komunistički režim sve ideološke protivnike smatrao zločincima bez individualnog utvrđivanja odgovornosti i krivnje. Progonio je i kažnjavao sve one koji su na bilo koji način imali veze s ranijom vlasti, pri čemu je posebno do izražaja došla njegova okrutnost nakon predaje kod Bleiburga i na križnim putevima.
Govoreći o autoru recenzent doc. dr. sc. Mile Marinčić je rekao kako je za njega karakteristična objektivnost i nepristranost s kojom pristupa tematici, posebno stradanju u Drugom svjetskom ratu i poraću, te kako bi mnogi suvereni hrvatski povjesničari od njega mogli učiti kako se na ispravan način pristupa takvim temama. Govoreći o novoj Kovačevićevoj knjizi rekao je kako ona donosi svjedočenja ljudi iz Ivanić-Grada, koja daju neke nove smjernice u pogledu na poimanje i tumačenje tog vremena. Ono što zasigurno možemo iščitati iz dosadašnjih radova autora, kao i iz ovoga djela jest činjenica da je hrvatski čovjek želio vlastitu državu i samostalnost. Izrazio je i mišljenje kako navedena svjedočenja mogu pomoći da se konačno žrtvama Drugog svjetskog rata pristupi nepristrano, bez predrasuda i da se u konačnici pokuša konačno doći do pomirbene podloge koja će u Republici Hrvatskoj stvoriti nove perspektive za boljitak cjelovitoga društva.
Osvrnuvši se na rukopis ove studije recenzent Vidmarović je rekao kao je ono izvorno znanstveno istraživalačko historiografsko djelo, s elementima zbirke svjedočenja sudionika križnih putova. Autor je u njemu odlučio istražiti tzv. drugu stranu povijesnih zbivanja poznatih u hrvatskoj javnosti, ali i historiografiji, Bleiburšku tragediju i Križne puteve hrvatskog naroda 1945. godine. Vidmarović je rekao i kako autor nije profesionalni povjesničar, a to se vidi i u tome što nije išao u donošenja zaključaka i ocjena povijesnih dokumenata te njihovu interpretaciju. On se toga kloni kako bi izbjegao, što je čest slučaj u našoj suvremenoj povijesti, da se kod te interpretacije ide u krajnosti pa se ona ideološki boja. To nije ništa novo jer je povijest od Herodota više ili manje sluškinja politike. Na kraju je zaključio i kako su takva istraživanja dragocjena, jer civilizirani narodi mogu imati samo jednu povijest, onu koja se temelji na istini koja proizlazi iz znanstvenog i kritičkog pristupa povijesnim vrelima.
Na kraju okupljenima se obratio i autor koji je prije svega zahvalio svima koji su bili uključeni u stvaranje ove knjige: Sisačkoj biskupiji kao izdavaču, svojoj obitelji, ali i obiteljima osoba koje svjedoče u knjizi i koje su pomogle s prikupljanjem dokumentacije. Rekavši da je knjiga nastajala desetak godina pojasnio je kako je teško dolazio do arhivskog materijala, a za primjer je dao kako je u Državni arhiv UDBA predala potpuno uništenu dokumentaciju s popisom žrtava s područja Ivanić-Grada, pokušavajući tako sakriti istinu. Upozorio je kako i 80 godina nakon ovih strašnih događaja još uvijek se ne može slobodno pisati i doći do istine te se skrivaju učinjeni zločini nad nevinima.
Na kraju okupljenima se obratio i biskup Košić. On je čestitao autoru na novoj knjizi te na ustrajnosti u svom dugogodišnjem radu. Pojasnivši zašto je ova knjiga objavljena u Biblioteci Hrvatski martirologij Sisačke biskupije rekao je kako Crkva nije ni lijevo ni desno ideološki obojana i zanimaju ju isključivo čovjek i istina. Poručio je i kako su činjenice svete, ali se istina na žalost teško probija te kako su baš zato važni ljudi koji istražuju, pišu povijest na dokumentima i to se ne boje objaviti.
Izvor: Sisačka biskupija
