Hodočašće je putovanje do nekog svetog mjesta čiji je cilj molba ili zahvala za neku milost ili tjelesnu potrebu te duhovna okrjepa i obnova. Ono također simbolizira život kršćana kroz trpljenje i napor puta do konačnog cilja, a to je vječni život u Gospodinu. Na jedno takvo hodočašće uputila su se dvojica braće dominikanaca, fr. Zvonko i fr. Domagoj Augustin. Mjesto polaska bio je Samostan Kraljice Sv. Krunice u Zagrebu, a odredište Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke.
Od Samostana preko Medvednice i zagorskih sela do Marije Bistrice, tamo i natrag, u dva dana propješačili smo nešto manje od 80 km. Hodali smo gore - dolje, po blatu i zemlji, po asfaltu i makadamu, između bjelogoričnih i crnogoričnih stabala te modernih i starih zagorskih „hiža“. Bilo je oblačno i sunčano, kišovito i vjetrovito, zrak je ponekad bio svjež i hladan, a ponekad težak i ispunjen mirisom zemlje i raslinja.
U selima smo susretali i pozdravljali lokalno stanovništvo, a u šumama drvosječe i njihovu moćnu „mašineriju“. Putem nas je pratio zvuk ptica i prekrasni vjesnici proljeća, od žutih jaglaca i bijelih visibaba do sunovrata i ljubičica. Domaće životinje su nas „pozdravljale“ na sebi svojstven način - psi su lajali i mahali repom, guske su gakale, pijevci su kukurikali, mačke su mudro šutjele i promatrale.
Sve je to bilo popraćeno bratskim razgovorima i trenucima šutnje, molitvom krunice i križnog puta. Po dolasku u Svetište izrekli smo svoje molitve Isusu i Majci Božjoj Bistričkoj, a ovaj prekrasan hodočasnički put završio je u Samostanu Kraljice sv. Krunice onako kako je i započeo - euharistijskim slavljem. Bogu hvala!
Izvor: dominikanci.hr
