Uvodeći u euharistijsko slavlje pozdravio je okupljene vjernike u ime zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića i pozvao ih da njihov post i njihove molitve budu usmjerene Gospodinu za ljude u Ukrajini. Nadodao je da kao hrvatski narod, koji još uvijek nosi ožiljke ratnih stradanja, možemo razumjeti ljude u Ukrajini. "Neka bude ovo obilježen trenutak nastojanja i molitve da učinimo u molitvi ono što nam se čini nemoguće kao ljudima, a to je izmoliti Božji mir za sve koji se nalaze u ratnom sukobu."
Biskup Gorski u homiliji je istaknuo tri važne stvari koje donosi Isus u evanđelju, a to su post, molitva i milosrđe. Istaknuo je da "čin milosrđa nije samo onaj pruženi novčić koji dajemo ponekad siromahu, nego i odvojeno vrijeme za čovjeka, rame za plakanje kad se netko treba izjadati, podizanje našeg glasa na nepravdu oko nas, javna zauzetost za opće dobro, bratska opomena, koja nije samo prilika da drugoga prokazuje ili povrijedi, nego pomoć drugome da sebe vidi u onome svijetu iz kojega želi pobjeći. Danas je čin našega milosrđa i molitva i post za žrtve u Ukrajini."
"Ne dajmo se zavarati lažima da ono što nije bilo na ekranima televizija ili na društvenim mrežama da se zapravo nije niti dogodilo jer nije važno. Isus nas, čuli smo, danas poziva na naše djelovanje u tajnosti. Pomoć u skrovitosti neophodna je kako zbog osobne poniznosti, jer moramo biti iskreni i uvijek dajemo zapravo od svojega suviška, od onoga što smo i sami primili, tako i zbog poštovanja prema dostojanstvu osobe koja je u nevolji kako nitko na tuđoj nevolji ne bi gradio svoju slavu. Nećemo odmah vidjeti plod, možda ga nećemo nikad vidjeti, ali baš zato neka nam ne dozlogrdi činiti dobro djelo ljubavi prema bližnjemu. Patnja Ukrajinskog naroda neka probudi i našu velikodušnost."
Osobito je istaknuo Isusov poziv na molitvu, ali ponovo onu u skrovitosti srca. "Molitva je govor i disanje duše, jedan duboki intimni odnos s Bogom - Ocem, s Isusom Kristom - Bratom i Spasiteljem i s Duhom Božjim koji je naša životna snaga. Molitva je na neki način krajnji pokazatelj naše vjere. Naime, dok mi molimo mi pokazujemo da nam Bog treba."
Mons. Gorski pozvao je sve okupljene da u korizmi obnove osobnu, ali i zajedničku molitvu istaknuvši da je ona najbolje iskorišteno vrijeme jer "Otac po njoj obnavlja našu nutarnju snagu, učvršćuje našu vjeru, budi nadu, gasi mržnju, a jača ljubav, povezuje obitelji i prijateljstva, ujedinjuje narode, a zaraćenima daruje mir."
Također, napomenuo je da današnji duh svijeta ne poznaje duh odricanja. "Duh svijeta na neki se način uvukao i u naše kršćanske pokore te se ljudi počinju oko toga okretati i poste radi nekih sasvim tjelesnih učinaka, a ne duhovnih. Mnogi ljudski razlozi za post zapravo su ili bolest duha ili volje koje treba liječiti ponekad liječnik, ali uvijek u sakramentu ispovijedi. To nije post na koji nas evanđelje poziva. Isus govori o postu nasmijana lica, o odricanju nasmijanog lica jer post je dragovoljno odricanje od onoga što nam je dopušteno."
"I nije odricanje samo u hrani i piću; ono zahvaća sva područja našega života, post od raznih ugodnosti koje si pružamo, navezanost na TV ekrane, na internet, na mobitel, post od beskorisnih političkih naklapanja, post od mnogih nepotrebnih i suvišnih riječi, post od beskorisnih stvari, od traćenja vremena. Možemo u nedogled nabrajati područja našeg života u kojima možemo napredovati kao ljudi i kao vjernici upravo po tom činu koji nazivamo postom. Najveće odricanje u odnosu na Boga sastoji se u tome da se odričemo svoje volje kako bi se ispunila Božja volja."
Na kraju misnog slavlja domaći župnik preč. Josip Golubić zahvalio je biskupu Gorskom na predvođenju slavlja i prisutnim svećenicima, kao i župnom zboru koji je predvodio pjevanje, ali i svim vjernicima na sudjelovanju u slavlju.